>

novosti logo

Društvo Društvo

Kako je biti Srpkinja u Hrvatskoj

Žene iz manjinskih zajednica jedna su od najdiskriminiranijih skupina. ‘U srpskoj zajednici, u kojoj je feminizam ravan nadrealizmu, muškarci su pogotovo više plaćeni za isti posao’, kaže aktivistkinja Mirjana Galo

U dominantno patrijarhalnom društvu rijetko se kada postavlja pitanje položaja žena, pogotovo onih iz manjinskih zajednica. Tek s vremena na vrijeme one dospiju u udarne termine i na naslovne stranice medija, i to obično kada su u pitanju slučajevi iz crne kronike koji svjedoče o stravičnim prizorima nasilja. Statistika govori da je u Hrvatskoj lani zabilježeno 535 kaznenih dijela obiteljskog nasilja u kojima su žrtve bile žene, dok se do kolovoza ove godine taj broj popeo do 639. Sve su to isključivo slučajevi fizičkog nasilja, dok pitanja ekonomskog i psihološkog nasilju nad ženama dominantno ostaju u njihova četiri zida.

U atmosferi u kojoj dominiraju proustaške poruke usmjerene prema Srbima i njihovi neriješeni statusni problemi, pitanje kakav je zapravo položaj žena u srpskoj zajednici za mnoge je suvišan, a za neke čak i neprimjeren. Budući da statistički podaci o položaju Srpkinja u Hrvatskoj i njihovoj izloženosti fizičkom nasilju ne postoje, jedini trag su nam iskustva koja su prikupili uredi besplatne pravne pomoći. Kada su u pitanju brojni neriješeni pravni i imovinski problemi, tim se uredima uglavnom obraćaju muškarci. Posljedica je to činjenice da su nekretnine i pokretna imovina u pravilu u vlasništvu muškog člana obitelji. S druge strane, žene se češće javljaju za pomoć oko rješavanja socijalnih prava i onih koja proizlaze iz zdravstvenog osiguranja, što je ujedno pokazatelj njihovog položaja u društvu.

- Imamo jako velik broj slučajeva u kojima je direktan podnositelj zahtjeva za ostvarenje prava muškarac, a predmet inicira žena, koja u statistici ostaje registrirana samo kao kontakt osoba, a ne kao podnositeljica zahtjeva. Tako nam se javljaju majke za sinove, supruge za supruga, pa čak i bake za muške unuke. U području kaznenog prava žene su isključivo direktne žrtve - govori Milena Čalić Jelić, pravnica u Srpskom narodnom vijeću.

Iako se o nasilju nad ženama u srpskoj zajednici ne govori, Milena Čalić Jelić ističe da postoje zabilježeni slučajevi fizičkog nasilja, kao i psihološkog u vidu prijetnji po integritet žena ili integritet članova njihovih obitelji.

- Nije zabilježeno ekonomsko nasilje kao vid obiteljskog nasilja, ali kroz razgovor svjedočimo o njihovom teškom ekonomskom položaju, gdje se iste trude osnažiti svoju obitelj - kaže pravnica SNV-a i dodaje da u posljednje vrijeme svjedoči i prijavama seksualnog uznemiravanja žena od strane muškaraca na rukovodećim pozicijama, čiji se pravosudni epilog tek očekuje.

Antonija Petričušić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, koja je velik dio svoje karijere posvetila istraživanju diskriminacije, prava manjinskih skupina i ljudskih prava, ističe da je srpska zajednica dio patrijarhalnog hrvatskog društva.

- Dosadašnja su se istraživanja o položaju žena u manjinskim zajednicama isključivo bavila ženama u romskoj zajednici i u pravilu su bila inicirana od stranih međunarodnih organizacija, koje su istraživale položaj Romkinja zbog njihovog zaista specifičnog položaja. No to nikako ne znači da je Srpkinjama znatno lakše, da su ravnopravne i da neke od njih nisu zlostavljane fizički, psihički, seksualno ili ekonomski. Posebice kad uzmemo u obzir činjenicu da srpska zajednica mahom prebiva u ruralnim područjima, da je ukupno obrazovno postignuće većine njenih članova nisko, da se obitelji bore s mnogim egzistencijalnim izazovima i da su žene često neuključene u tržište rada i rade isključivo u kućanstvu, brinući se o mlađim i starijim članovima obitelji te o poljoprivredi - objašnjava Petričušić i dodaje da se žene iz provincije pokušava kroz razne projekte uključiti u tržište rada, u programe osposobljavanja i zapošljavanja, ali da ih se i tada smješta u zanimanja koja im ne daju pristup moći i znatnijem ekonomskom osnaživanju.

- Žene iz manjinskih zajednica se doškoluju za njegovateljice, gerontodomaćice i slično pa se opet perpetuira njihova podređena pozicija. Takva nejednakost u ostvarenju različitih prava pridonosi ekonomskoj ovisnosti žena o muškarcima unutar srpske zajednice. Praćenjem političkog djelovanja u manjinskoj zajednici nemoguće je ne zamijetiti da muškarci većinom zauzimaju pozicije moći, i na nacionalnoj i na lokalnoj razini. No to nikako ne znači da drugi, navodno veći problemi i izazovi s kojima se ta zajednica susreće znače da ovaj problem treba ostaviti po strani i ne suočiti se s njim. A to žene u srpskoj zajednici kao ni u cijelom društvu ne mogu bez podrške muškaraca, posebice onih na položajima moći - napominje Antonija Petričušić.

Da su žene u srpskoj zajednici višestruko diskriminirane, smatra i osnivačica Aktiva žena SDSS-a i ljudskopravaška aktivistkinja Mirjana Galo.

- Bez obzira na sve doprinose u obitelji, većina žena na svom imenu nema ništa u vlasništvu što dokazuje koliko su podređene muškarcu i da su dovedene do ruba. Ne mogu dobiti posao, ne mogu ostvariti niti jedan svoj cilj, mogu samo šutjeti i moliti Boga da ne budu fizički i psihički zlostavljane jer nemaju kuda. Zabrinjavajuća je činjenica da žene iz srpske zajednice ne prijavljuju fizičko nasilje u obitelji, ali zato znamo sresti žene, koje su, eto, pale niz stepenice. Ekonomska ovisnost je uzročnik psihološkog i fizičkog nasilja nad ženama. U neimaštini će muškarac zlostavljanjem dokazati ženi da je on ipak malo iznad nje. To je naš mentalni sklop - ističe Galo, koja dodaje da položaj Srpkinja u Hrvatskoj nikada nije postavljen kao pitanje.

- Iz prošlih 30 godina jako dobro znamo tko je pravio zlo, tko je ratovao i tko se pravio Rambo, a žene su bile te koje su popravljale nesreće, vraćale se, tražile obnovu, brinule se za povratak familije. Naše žene skrivaju svoje probleme jer ih je sram priznati da su maltretirane, da su doživjele nasilje od muža, brata, sina i one svoje modrice na tijelu i duši stoički nose. Kao i općenito u društvu, muškarci u srpskoj zajednici su pogotovo više plaćeni za isti posao. Naravno, podrazumijeva se da žena uz posao mora brinuti o kućanstvu, mužu, djeci, školi, roditeljima, svekru, svekrvi, a ako je na selu, i o poljoprivredi. Ženi u našoj zajednici potrebna je sigurnost, pomoć da stvori svoj nezavisni svijet, jer ako poslije iskazanog stava dobije batine, ona će nadalje sasvim zašutjeti i povući se jer je svjesna da je odgovorna i za dijete. U srpskoj zajednici feminizam je ravan nadrealizmu. Problem je i to što ne postoji ženska solidarnost - kaže Mirjana Galo.

Saborska zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov ističe pak da je najveći problem Srpkinja u Hrvatskoj nezaposlenost.

- Ekonomski zavisne žene izloženije su trpljenju nasilja zbog bezizlazne situacije u kojoj se nalaze i iz koje ne vide izlaz. U srpskoj zajednici još uvijek u dobroj mjeri vlada odraz patrijarhalnog društvenog obrasca, a koji vrlo često upućuje na stereotip prema kojem je ženama mjesto u kući i da sve važne odluke donosi ‘muška glava’ - navodi Jeckov i dodaje da je nasilje nad ženama toliko učestao i ozbiljan problem u današnjem društvu da bi bilo iluzorno očekivati da ne postoji među Srbima.

- Žene se rijetko odluče prijaviti nasilje. Razlozi su brojni: strah od počinitelja, nepovjerenje u nadležne institucije, osjećaj krivnje, pritisak okoline, stigma. Istovjetna slika je i sa ženama u srpskoj zajednici, bojim se i ozbiljnija. Potrebno je javno govoriti o ozbiljnoj pošasti koja nas žene pogađa i jako boli jer šamar nije samo šamar, nego najveće poniženje i razočaranje. To nije udarac koji je ovaj put preživjela, nego strah i neizvjesnost za budućnost - zaključuje Dragana Jeckov.

1/1