Novosti

Politika

Kalifat do Zagreba

Pojačava se spremnost dežurnih patriota da se prema muslimanskoj populaciji postave s dodatnim podozrenjem

Otkako su prvaci ISIL-a proglasili ili barem namjeravaju proglasiti kalifat od Andaluzije do Indonezije s Bagdadom kao novi globalnim središtem, sve su se glavne svjetske obavještajne službe uključile u pojačani nadzor nad tzv. džihadistima, vehabijama (gdje su iz nove retorike nestali talibani i mudžahedini, ne zna se) i drugim borcima za sveislamsku stvar.

Po kriteriju ‘kud svi Turci, tu i mali Mujo’ javio se i naš intelligence service, pa po medijima paničare kako, eto, međunarodnim željezničkim i autobusnim linijama ‘sveti ratnici’ odlaze na ratišta u Siriju, Irak i Afganistan, a sve od Beča, koji da je evropsko stjecište muslimanskih regruta, pa preko Hrvatske.

To bi, kako primjerice piše ‘Slobodna Dalmacija’, moglo biti pogubno po naš turizam, ali i po opću sigurnost. Da se prisnaži cijela stvar, redovito se u izvještajima podsjeća da je prvi islamistički napad u Evropi u recentno doba bio izveden upravu na našem tlu. Podsjetimo, 1995. godine egipatska teroristička organizacija Al-Gama al-Islamija pokušala je srušiti policijsku stanicu u Rijeci zabijajući se automobilom-bombom u zid zgrade. Ranjeno je dvadeset i sedam osoba koje su bile u policijskoj stanici, kao i dva prolaznika na ulici, dok je sam napadač samoubojica poginuo. Odgovornost za napad sljedeći je dan preuzela rečena egipatska organizacija, koja je objavila da je to bila odmazda za hapšenje njezina istaknutog člana Abu Tala’ata al-Qasimija od strane hrvatskih i američkih obavještajnih službi.

U cijeli taj špijunsko-teroristički galimatijas Hrvatska se ugurala i odlukom da preko Omišlja prekrcava naftu za Kurde, a usput im prodaje i oružje. Iako je to, vjerojatno, jedna od rijetkih vanjskopolitičkih stvari s kojima se Hrvatska može pohvaliti, naime da potpomaže oslobodilačku borbu Kurda. Dakako, to je učinjeno po nalogu Amerike, iz jasnih i kratkotrajnih interesa, jer se Kurdi trenutačno svrstavaju u antiISIL-ovsku koaliciju.

Upozorenja da smo i mi postali dio globalne mete islamističkih napada ne jenjavaju. Cijela stvar je zakomplicirana stanjem u susjednim državama (Srbija, BiH i Crna Gora) gdje, navodno, ima jako puno vehabija koji se regrutiraju za ratove na Bliskom istoku. Glavna američka vanjskopolitička ideologija, zvana ‘rat protiv terorizma’, zahvatila je tako cijeli svijet. Perpetuiranje ratnog stanja, a to je glavna zapadnjačka politika prema zemljama Trećeg svijeta, nedavno je postalo jasno i najvećem slijepcu. Jer samo do pred koji mjesec Asadov režim u Siriji, baš kao i kurdski borci ili iranska vlast, bili su među prvim metama američke vojne i političke orijentacije. Sada iznenada sve te tri strane postaju good guys, odnosno od jučerašnjih terorista preko noći prerastaju u današnje borce protiv terorizma, jer se odjednom pojavio veći i svima zajednički neprijatelj – Islamska država Iraka i Levanta.

To što je posve po strani ostala informacija da zbog novih ratova cvjeta američka industrija, a onda i industrija savezničkih država, bazirana na samoodržavajućem ratu protiv terorizma, nikome ništa. Odnosno, samo se nastavlja business as usual.

Diskurs koji protežiraju domaći mediji (džihadisti u autobusima, vehabije u Bihaću, Zenici i na Sandžaku itd.) samo pojačava spremnost dežurnih patriota i tzv. dobrih građana da se prema određenoj etničkoj populaciji, onoj muslimanskoj, dakako, postave s dodatnom dozom podozrenja. Ta retorika se dodatno osnažuje i stalnim (autentičnim ili ne?) snimkama brutalnosti ISIL-ovih ratnika, samo da bi se neprijatelj sveo na životinjsku razinu, da bi se demonizirao i dehumanizirao do kraja, sve s ciljem da vojna akcija, koja može uslijediti svakog trenutka, dobije puni legitimitet.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više