>

novosti logo

Piše Tena Erceg

Kapitalizam iz Autopraonice

Analiza portala The Intercept američkog istraživačkog novinara Glenna Greenwalda dokazuje da je praktički cijela kolosalna brazilska antikorupcijska operacija ‘Autopraonica’ bila u funkciji eliminacije bivšeg predsjednika Lule da Silve iz izborne utrke kako bi se time raščistio put za dolazak na vlast Bolsonarove ekstremne desnice

Čim je u siječnju ove godine svečano inauguriran na funkciju predsjednika Brazila, ekstremni desničar Jair Bolsonaro teškom je čizmom krenuo gaziti svoje političke protivnike i pripadnike manjina koje se ne uklapaju u njegovu ultrakonzervativnu viziju društva. Nasrnuo je na prava žena i LGBT zajednice, ukinuo je zaštitu sjedilačkih naroda koji nastanjuju područje Amazone kako bi istu mogao isporučiti poljoprivrednim tajkunima na eksploataciju i započeo neoliberalne ekonomske reforme kojima je cilj dokinuti postignuća prethodnih ljevičarskih vlada na području socijalne pravde, u zemlji koja još uvijek spada u sam svjetski vrh kada je u pitanju ekonomska nejednakost.

No žestina kojom je krenuo u zatiranje naslijeđa vladavine Radničke partije (PT), a naročito dva mandata karizmatičnog bivšeg predsjednika Luiza Inácija Lule da Silve, nije bila u skladu s njegovom realnom podrškom, pa mu se vlastita precijenjena moć vrlo brzo počela obijati u glavu, a njegova autoritarna vladavina ozbiljno je uzdrmana već nakon šest mjeseci. Još i prije izbora postojale su indicije da Bolsonarova klika, osnažena međunarodnim silama neoliberalne desnice, namjerava ukrasti izbore, a dokazi za to osvanuli su tijekom lipnja na portalu The Intercept američkog istraživačkog novinara Glenna Greenwalda koji se prije 14 godina nastanio u Brazilu. Devetog dana lipnja The Intercept je objavio ekspoze u tri nastavka, na portugalskom i na engleskom, koji dokazuje da je praktički cijela kolosalna antikorupcijska istraga zvana ‘Autopraonica’ bila u funkciji eliminacije Lule iz izborne utrke kako bi se time raščistio put za dolazak na vlast Bolsonarove ekstremne desnice, događaja koji ima goleme političke, ekonomske pa i okolišne implikacije na cijeli kontinent, a i šire.

Lula je dobio izbore 2002. i 2006., a njegovi programi za smanjenje siromaštva i nejednakosti bilo su toliko popularni da je drugi mandat završio s 87-postotnom podrškom birača. Iako već u pritvoru, Lula je u anketama vodio i 2018. uoči izbora, pa je bilo prilično izvjesno da bi i na tim izborima pobijedio da mu je bilo dozvoljeno sudjelovanje. To se, međutim, nije dogodilo, unatoč tome što su relevantne međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava, uključujući i Ujedinjenje narode, tvrdile da Lula na to ima pravo i da ga takva zabrana čini političkim zatvorenikom.

Operacija ‘Autopraonica’ započela je 2014. godine, a njome je upravljao Sergio Moro, provincijski sudac bez profesionalnog pedigrea koji je taj manjak kompenzirao političkom lojalnošću desnici. U istrazi su uhapšene stotine političara i biznismena koji su navodno davali i primali mito kako bi dobivali poslove s državnom naftnom kompanijom Petrobras, a istraga se smatra jednim od najvažnijih političkih događaja u suvremenoj povijesti pete najmnogoljudnije zemlje svijeta i najjače ekonomije na južnoameričkom kontinentu. Krunski ulov istrage upravo je Lula da Silva, kojega je glavni tužilac Deltan Dallagnol na novinskoj konferenciji uoči podizanja optužnice prikazao kao dijaboličnog masterminda gigantske korupcijske sheme između Petrobrasa i građevinskog giganta OAS. Dallagnol je tamo ustvrdio da je Lula omogućio kolanje 27 milijuna dolara mita kako bi OAS dobio ugovore s Petrobrasovim rafinerijama.

The Intercept je na uvid dobio pošiljku privatnih chatova, snimki i dokumenata iz kojih je vidljiva ‘politizacija ovlasti tužiteljstva’ i ‘ideološka agenda’ protagonista istrage koji otvoreno demonstriraju svoj cilj – spriječiti ponovni dolazak Radničke partije na vlast

No The Intercept je od anonimnog izvora na uvid dobio pošiljku privatnih chatova vođenih putem aplikacije Telegram, audio i video-snimki, fotografija i dokumenata koji dokazuju ‘sistematsku zloupotrebu i politizaciju ovlasti tužiteljstva’ tijekom cijele operacije, kao i ‘ideološku agendu’ protagonista istrage koji u tim materijalima otvoreno demonstriraju kako im je primarni cilj spriječiti ponovni dolazak na vlast PT-a. Tužitelji su poduzimali raznorazne radnje koje kao predstavnici nepristranih pravosudnih institucija ne bi smjeli, a Moro je ‘tajno surađivao s tužiteljima kako bi im pomogao izgraditi slučaj protiv Lule, unatoč tome što su u samom tužiteljstvu izražavali sumnje u postojanje dokaza protiv njega’.

Razgovori pokazuju, piše The Intercept, da je Moro kontinuirano tijekom više od dvije godine tužiteljima sugerirao na koji način da vode istragu, davao strateške savjete i konstruktivne kritike oko sastavljanja podnesaka, sugerirao raspored izdavanja naloga za hapšenja i provođenje racija, pa čak i grdio Dallagnola kao da ovaj radi za njega, iako bi sudac po zakonu i etičkom kodeksu trebao biti neutralna strana u postupku.

Jedan od dojmljivijih primjera odnosi se na dozvolu za intervju s Lulom koju je Vrhovni sud deset dana prije drugog kruga predsjedničkih izbora dao najvećim brazilskim novinama ‘Folha de São Paulo’. Lula je tada bio u zatvoru, a PT je na izborima kandidirao Fernanda Haddada, pa su Moro i tužitelji upregnuli sve sile ne bi li spriječili da intervju ugrozi Bolsonarove izglede. Urotnici su se cijeli jedan dan frenetično dopisivali oko strategije za umanjivanje eventualne štete od Lulinog intervjua, pa cijela razmjena, piše The Intercept, ‘više podsjeća na ratni štab anti-PT političkih operativaca negoli na sastanak neutralnih tužitelja’. Tako u vezi intervjua jedan tužitelj piše: ‘Kakva šala!!! Odvratno!!!’ pa kaže da je ‘cirkus’ da Lula ‘drži miting u zatvoru’, dok drugi izražava bojazan da će nakon novinarke ‘Folha de São Paula’ intervju ‘po principu jednakog tretmana’ morati dobiti i drugi mediji, a ‘mi ćemo glumiti klaunove Vrhovnog suda’. Treći na to odvraća: ‘Mafijaši!!!!!!’ pa svi zajedno zaključuju kako će se ‘moliti bogu da PT ne dođe na vlast’. Kasnije istoga dana stranka desnice Novo uložila je prigovor na odluku Vrhovnog suda, zbog čega je ista stopirana pa Lula nije dao intervju, a pravosudni dužnosnici to su proslavili zaključkom da ‘trebaju zahvaliti tužiteljstvu – stranci Novo!’

Drugi nastavak The Interceptove analize posvećen je optužnici protiv Lule za primanje mita, u kojoj se tvrdilo da je bivši predsjednik od građevinskog diva Grupo AOS dobio troetažni stan s pogledom na more u gradiću Guarujá u državi São Paulo, a zauzvrat kompaniji omogućio višemilijunski ugovor s Petrobrasom. Još neposredno prije podizanja optužnice, piše portal, Dallagnol je izražavao sumnju u vezi njezina dva ključna elementa – da je sporni tripleks zaista Lulino vlasništvo i da ta transakcija ima veze s Petrobrasom. Veza s državnom naftnom kompanijom bila je bitna da bi slučaj ostao u rukama suca Sergija Mora umjesto da dopadne regularnom tužilaštvu, a bez dokaza da je stan Lulin raspao bi se cijeli slučaj.

Marcelo Zero na portalu Brasil Wire tvrdi da je operaciju ‘Autopraonica’ smislilo američko Ministarstvo pravosuđa, a ona je ‘samo 2015. godine uzrokovala smanjenje BDP-a od 2,5 posto, čime je doprinijela geopolitičkim interesima SAD-a u regiji Latinske Amerike’

U jednom razgovoru iz prosinca 2015. Moro obavještava Dallagnola da ima ‘izvor koji može posvjedočiti da je imovina prebačena na jedno od predsjednikove djece’, na što se tužilac ushićeno zahvaljuje sucu i govori mu, sve s uskličnicima, da će kontaktirati izvor. Kasnije se, međutim, Dallagnol ponovno javlja Moru s informacijom da izvor ne želi govoriti pa ga pita za savjet da li da izda nalog za saslušanje ‘na temelju apokrifnih vijesti’. The Intercept ovaj prijedlog tumači kao namjeru tužioca da ‘izmisli anonimnu prijavu kako bi izvor prisilio da govori’, što sudac ne samo da ne osuđuje kao neetično, već odobrava riječima da ‘stvar onda treba formalizirati’.

Lulini odvjetnici na suđenju su tvrdili da on nije vlasnik troetažnog penthausa, već da je svojim novcem kupio manji stan na nižoj etaži i bez pogleda na more, dok je tužilaštvo kao dokazni materijal za svoje tvrdnje uvrstilo novinski članak dnevnika ‘O Globo’ iz 2010. u kojemu se prvi put javno spominje da je Lula postao vlasnik stana u spomenutom kompleksu. No u njemu se ne spominju ni OAS ni Petrobras, a Lulin stan smješta se u toranj B kompleksa u izgradnji, kojemu će pogled zakloniti toranj A kada bude izgrađen. Tužitelji su, međutim, u optužnici naveli da se Lulin stan nalazi u tornju A te istovremeno članak ‘O Globa’, s drugačijim podacima, priložili kao dokazni materijal za tu tvrdnju.

Manje od godinu dana nakon početka suđenja Lula je osuđen na 9,5 godina zatvora, a ta je kazna na višem sudu povećana na 12 godina. Nešto kasnije, sudac Sergio Moro imenovan je na funkciju šefa novoosnovanog ‘superministarstva’ pravosuđa s konsolidiranim ovlastima policije, pravosuđa i tajnih službi. Nakon što se makne s ove funkcije, Moro bi, prema Bolsonarovim javnim obećanjima, trebao biti nagrađen i doživotnom funkcijom suca Vrhovnog suda.

Nekoliko dana nakon objave The Intercepta, Moro i Bolsonaro javno su podržali istragu, a Carlos Jordy, zastupnik u Bolsonarovoj Socijalno-liberalnoj stranci, pokrenuo je kampanju za deportaciju Glenna Greenwalda iz Brazila, uz ‘obrazloženje’ da je on ‘ljevičar, Lulin prijatelj i muž kongresmena iz Stranke socijalizma i slobode’.

U tekstu objavljenom nešto kasnije, portal Brasil Wire osvrnuo se pak na aspekt operacije ‘Autopraonica’ koji se tiče geopolitičkih implikacija te istrage. Autor Marcelo Zero piše da je operaciju smislilo američko Ministarstvo pravosuđa, o čemu svjedoče diplomatske depeše koje je objavio WikiLeaks. Naime, ta institucija prema američkim zakonima ima pravo voditi istrage o korupciji u bilo kojoj zemlji ako istraživana kompanija ima bilo kakve veze, bez obzira na to koliko minorne, sa SAD-om, primjerice ako tamo ima otvoren račun ili trguje dionicama na američkim burzama. ‘Autopraonica’ je, piše Zero, ‘uništila brazilski lanac proizvodnje nafte jer su zalihe sirove nafte prodane ispod cijene, ugrozila je nacionalnu građevinsku industriju i strateške obrambene projekte poput nuklearnih podmornica’. Prema studiji konzultantske firme GO Associados, piše dalje autor, ‘samo 2015. godine operacija ‘Autopraonica’ uzrokovala je smanjenje BDP-a od 2,5 posto, čime je doprinijela geopolitičkim interesima SAD-a u regiji Latinske Amerike’.

Pet dana nakon objave The Intercepta diljem Brazila održan je generalni štrajk u kojemu je sudjelovalo čak 45 milijuna radnika u 80 gradova, pa nisu radile javne službe, gradski promet, banke, Petrobrasove rafinerije i tvornice Volksa i Mercedesa. Razlog štrajka su planirane uštede u sektoru obrazovanja i mirovinska reforma kojom bi se socijalno osiguranje privatiziralo prema ‘čileanskom modelu’. O prijedlogu će se uskoro glasati u parlamentu, u čijem donjem domu Bolsonarova stranka ima samo deset zastupnika, dok je ministar financija Paulo Guedes, inače investicijski bankar i ‘čikaški dečko’, već zaprijetio ostavkom ako se reforma razvodni, te rekao da će Brazil do sljedeće godine bankrotirati ukoliko ona ne bude provedena.

Budući da su svi ekonomski indikatori i dalje recesijski, za pretpostaviti je da Bolsonarom nisu zadovoljni ni domaći ni međunarodni kapitalisti koji su ga doveli na vlast. Stoga je izvjesno da će njegova vlada, kojoj se podrška u četiri mjeseca smanjila s 38,7 na 30 posto, zaoštriti mjere štednje i time dovesti do daljnjih protesta.

1/3