Nakon nedavnog oslobađanja katedrale hrvatskog duha iz ruku krvožednih jakobinaca, boljševika i Crvenih Kmera, na vidjelo ponovno izlaze dirljiva sjećanja na pradavne dane ponosa i slave, kada je HRT-om također vladao domoljubni duh. Povodom odlaska u mirovinu, veteran sportskog reporterstva i domoljublja kao takvog, Mićo Dušanović, posvjedočio je o nepojmljivim opasnostima koje su ratnih dana prijetile nezavisnom novinarstvu. S obzirom na to da je obnašao dužnost urednika patriotsko-propagandnog programa ‘Za slobodu’, Dušanović je ispričao da je ‘dva mjeseca spavao na stolu u redakciji, jer je bilo opasno ići kući zbog snajperista’.

- Svega sam par puta otišao kući po čistu odjeću usred zamračenja, pa sam čak dva puta doživio da pucaju na moj auto. Od Coca-Cole do Lisinskog vozio sam u kontra smjeru potpuno spuštenog sjedala - ispričao je Dušanović jednom revijalnom prilogu dnevnih novina i na taj način otkrio dosad posve nepoznate potresne i dramatične činjenice o ratnim danima u metropoli.

Nakon ovog povijesnog otkrića čini se da je opisu tadašnjih prilika u Zagrebu najbliža bila redateljica Oja Kodar kada je u filmu ‘Vrijeme za’ prikazala srpskog snajperista koji ubija kumice i njihove mušterije po tržnici Dolac. Općenito je njezin film smatran najgorim smećem, ali najnovije historijske činjenice mogle bi baciti sasvim drugačije svjetlo na ovo umjetničko djelo.

Mićo Dušanović je također otkrio da su mu ratne nevolje uzrokovale zdravstvene tegobe, što će reći da se radi o izvjesnom obliku posttraumatskog poremećaja. S obzirom na nove činjenice, bačeno je novo svjetlo i na Dušanovićev originalan komentatorski izraz: svaki put kada bi hokejaši Medveščaka ili hrvatski vaterpolisti popušili gol, ovaj reporter bi se glasao neobičnim zvukovima poput ‘aj-aj-aj’, ‘c-c-c’ ili stenjanjem na razmeđi opstipacije i dijareje. Sada je posve razvidno da se radilo o uznapredovalom stadiju PTSP-a.

Za Dušanovićev iskaz odmah se zainteresirao naš proslavljeni povjesničar Josip Jurčević, koji priprema knjigu pod nazivom ‘Lenjingradsko-staljingradska boljševička obmana i 1.460 dana jugočetničke opsade Zagreba’. Riječi Miće Dušanovića također demantiraju izlizanu jadikovku ljevice da je Vrdoljak s HRT-a potjerao 300 do 400 navodno nepodobnih zaposlenika. Suprotno dosadašnjim teorijama o čistkama, to se očito dogodilo isključivo zbog brige da isti na zagrebačkim ulicama terora ne nastradaju od snajperista, što bi kasnije velikosrpska propaganda zacijelo znala iskoristiti u agresorske svrhe.