"Prema izvješću Europske agencije za okoliš (EEA), Republika Hrvatska spada u skupinu od tri europske zemlje s najvećim kumulativnim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na bruto nacionalni proizvod. Računa se da su ti gubici u razdoblju od 1980. do 2013. godine, odnosno kroz 33 godine, bili oko 2 milijarde i 250 milijuna eura, odnosno u prosjeku oko 68 milijuna eura godišnje. Iznos ukupno prijavljenih šteta za razdoblje od 2013. godine do 2018. godine bio je oko 1,8 milijardi eura, što iznosi oko 295 milijuna eura godišnje. Iznimni gubici su značajno porasli u 2014. i 2015. godini (2 milijarde i 830 milijuna eura). Pojedini gospodarski sektori bili su u tom razdoblju značajnije pogođeni. Prema nekim procjenama, između 2000. i 2007. godine ekstremni vremenski uvjeti nanijeli su poljoprivrednom sektoru štetu od 173 milijuna eura, dok je suša 2003. godine prouzročila štetu između 63 i 96 milijuna eura energetskom sektoru. Procjenjuje se, također, da je u kolovozu 2003. godine stopa smrtnosti bila za 4 poto viša zbog toplinskog udara. U tu analizu nisu uključeni gubici ljudskih života, kulturnog nasljeđa i usluga ekosustava te se tek razvija odgovarajuća metodologija za cjelovitu procjenu utjecaja klimatskih promjena. Stupanj ranjivosti Hrvatske moguće je ocijeniti već i podatkom da je udio samo poljoprivrede i turizma u ukupnom BDP-u u 2018. godini iznosio od jedne četvrtine ukupnog BDP-a. Posljedično, iznimna ranjivost gospodarstva na utjecaje klimatskih promjena negativno se može odraziti i na ukupni društveni razvoj, posebice na ranjive skupine društva. Zato se društva koja na vrijeme ne počnu provoditi mjere prilagodbe realnosti klimatskih promjena mogu suočiti s katastrofalnim posljedicama za okoliš i ekonomiju, čime se ugrožava njegov održivi razvoj."
Razina Jadranskog mora do kraja 21. stoljeća mogla bi biti povećana između 32 i 65 cm. Doći će i do povećanja sušnih razdoblja i učestalih poplava u urbanim područjima i riječnim slivovima
Ovi izračuni i nimalo svijetle projekcije budućnosti Hrvatske sastavni su dio Strategije prilagodbe klimatskim promjenama za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu, koja je u Saboru usvojena sredinom 2020. Hrvatska je, sudeći prema ovim brojkama, već dobrano žrtva klimatskih promjena koje bi se, ne dođe li do promptnih i sveobuhvatnih djelovanja na političkom polju, mogle pretvoriti u nepopravljivu katastrofu. Prema Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama, nužno je zaustaviti povećanje globalne prosječne temperature na 2 °C iznad razina u predindustrijskom razdoblju, za što je potrebno i napuštanje korištenja fosilnih goriva do 2035. godine, dok je za zadržavanje porasta globalne temperature na 1,5 °C preostalo još manje vremena. U jednom od službenih dokumenata Republika Hrvatska konstatirala je da s obzirom na veličinu može dati mali doprinos tome cilju.
Iako je Vlada usvojila ovakve i slične dokumente, kao obavezu prema planovima Europske unije, političko tretiranje klimatskih promjena daleko je od ozbiljnog. Prvi petogodišnji akcijski plan koji je trebao proizaći iz citirane Strategije nije donesen ni nakon više od godinu dana od njenog usvajanja u Saboru. Bez akcijskog plana, čiji je nacrt inače izrađen prije četiri godine, provođenje sveobuhvatnih sugestija iz Strategije nije moguće. Vlada, dakle, već kasni sa sveobuhvatnom pripremom za borbu protiv klimatskih promjena. Ako se pita organizacije za zaštitu okoliša, planovi koji još nisu stavljeni u pogon su i znatno neambiciozni, jer izgledaju kao da su kreirani s ciljem da zadovolje osnovne administrativne zahtjeve iz Unije. Fokus je ponajviše na projiciranju problema, znatno manje na smišljenoj razradi konkretnog djelovanja.
A prema projekcijama iz citirane Strategije, bez adekvatnih mjera u polovici 21. stoljeća u Hrvatskoj će klimatske promjene utjecati na gotovo sve društvene djelatnosti. Sredozemna regija je prema projekcijama već dosegnula prosječni rast od 1,5 °C, s posebno izraženim utjecajima klimatskih promjena poput širenja sušnih područja i porasta razine mora. "Ranjivost nekih gospodarskih sektora je gotovo akutna, naročito poljoprivrede, šumarstva, ribarstva, energetike i turizma, jer uspješnost svih tih sektora u velikoj mjeri ovisi o klimatskim čimbenicima", stoji u ovoj Strategiji, koja razlaže i različite scenarije temperaturnih povećanja u Hrvatskoj. Na cijelom području države do 2040. godine očekuje se porast od 1,0 do 1,2 °C, a do 2070. godine između 1,9 i 2 °C. Maksimalna temperatura će prema istim izračunima porasti do 2,3 °C ljeti i u jesen na otocima. Povećanje broja sušnih razdoblja očekuje se u praktički svim sezonama i svim dijelovima Hrvatske do kraja 2070. godine. Vlažnost tla će se smanjiti za više od 50 mm u središnjem dijelu Hrvatske. Razina Jadranskog mora do kraja 21. stoljeća mogla bi biti povećana između 32 i 65 cm. Doći će i do povećanja sušnih razdoblja i učestalih poplava u urbanim područjima i riječnim slivovima.
Očekuje se dulja sezona šumskih požara po cijeloj Hrvatskoj, ne samo na mediteranskom području. Zbog promjene klime moglo bi doći i do migracije štetnika, pa i invazivnih stranih vrsta
Očekuju se naglašene promjene temperature voda, što će imati negativni efekt na raznolikost ekosustava, ali i obalne infrastrukture. "Najviše će biti ugrožene urbane sredine s niskom obalom (npr. mjesta na otocima kao Cres, Mali i Veli Lošinj, Krk, Rab, Krapanj, Vela Luka i dr., ali i u priobalnoj Hrvatskoj, primjerice Nin, Trogir, Ston i dr.)", stoji u ovoj procjeni, u kojoj se predviđa i erozija obalnih područja, s naglaskom na umjetno stvorene plaže i nasipe.
Procjena je da će temperature Jadranskog mora porasti za 1,6 do 2,4 °C do 2070. godine, što bi moglo dovesti do migracije i nestanka raznih vrsta riba na ovom području i povećanje stranih invazivnih vrsta. Smanjena količina slatkih voda, zakiseljavanje mora i oceana imat će velike posljedice za morske ekosustave i preko 400 vrsta i time povezane usluge ekosustava, s potencijalno značajnim utjecajima na dobrobit društva. Buduće klimatske promjene utjecat će na ekonomsku održivost ribolova. Potencijalni nekontrolirani rast populacija organizama uzročnika bolesti školjkaša, riba i dr., također je predviđen.
Zbog povećanja ekstremnih vremenskih uvjeta, predviđaju se i rast smrtnosti stanovništva, negativne promjene u epidemiologiji, povećanje kroničnih nezaraznih bolesti i zaraznih bolesti, karcinoma i kroničnih bolesti, sniženje kvalitete zraka, ali i sigurnosti vode i hrane te veće razine štetnih čimbenika u okolišu. Očekuje se i smanjena razina sigurnosti vode za ljudsku potrošnju, kao i značajno narušavanje morskog ekosustava. Prehrambena sigurnost bit će značajno smanjena, ponajviše zbog mikrobiološke i kemijske kontaminacije kao posljedice mikroklimatskih promjena.
Poljoprivredni sektor mogao bi doživjeti najveće negativne efekte, čije se smanjenje do 2050. godine predviđa u rasponu od 3 do 8 posto. Od 2013. do 2016. godine suša u ljetnim mjesecima uzrokovala je štetu od 3 milijarde kuna. U budućnosti se pak očekuju niži prinosi žitarica i uljarica, poput kukuruza, šećerne repe i soje, ali i njihovo uništenje zbog učestalijih poplava i stagnacija površinske vode. "Manjak vode u tlu i povišene temperature zraka u nadolazećem periodu bit će dva ključna problema u borbi poljoprivrede s klimatskim promjenama", stoji u ovim projekcijama.
Plomin – još uvijek aktivna elektrana na ugljen (Foto: Srećko Niketić/PIXSELL)
Što se tiče šumarstva, očekuje se dulja sezona šumskih požara po cijeloj Hrvatskoj, ne samo na mediteranskom području. Zbog promjene klime moglo bi doći i do migracije štetnika, pa i invazivnih stranih vrsta. To će posljedično značiti i smanjenje šumskih ekosustava, koji će biti pogođeni i vjetrom, većim razmjerima poplava i sličnim uzrocima klimatskih promjena.
Bioraznolikost je još jedna žrtva promjene klime. Uslijedit će promjene u brojnosti i rasprostranjenosti vrsta, sušenje i izumiranje određenih biljaka zbog smanjenja oborina, smanjenje populacije šumskih vrsta zbog požara, nestanak nekih endemskih vrsta, pojava invazivnih kultura, smanjenje uspješnosti reprodukcije, otpornosti na bolesti.
Promjene će imati očekivan negativni utjecaj na gotovo sve ljudske djelatnosti. Turizam, koji obuhvaća nemali dio hrvatskog BDP-a, na razne će načine biti pogođen navedenim promjenama. Očekuje se smanjenje potražnje zbog povišenih temperatura i ekstremnih vremenskih događaja te puno kraće razdoblje sezone. Vrućine će turiste potaknuti na boravak u sjevernim dijelovima Evrope. Neke prirodne ljepote, koje spadaju među važnije aspekte privlačnosti turističke ponude, osuđene su na nestanak.
U strategiji koja je usvojena u Saboru konstatira se da je izuzev administrativno-regulatornih tijela koja su nadležna za ovu problematiku, ostatak javnog sektora načelno neosviješten o nužnosti borbe protiv klimatskih promjena. Privatni sektor najvećim dijelom nije pokazao ni znanje ni interes za problematiku, sugerira ova studija. U gotovo svim jedinicama lokalne i regionalne samouprave zamijećen je nedostatak "svijesti i znanja o temi prilagodbe klimatskim promjenama". Izostanak stručnjaka u državnim resorima, edukacije, jačanja mehanizma financiranja u javnom i privatnom sektoru, trenutna je realnost u Hrvatskoj.
Uz inertnost Vlade po pitanju provođenja usvojenih strategija i donošenja akcijskih planova, dodatni je problem i u planovima izvršne politike vezanim uz proizvodnju energije. Oni pak nisu samo neambiciozni, nego i dobrim dijelom regresivni. Globalno razilaženje s fosilnim gorivima, pored brojnih drugih mjera, presudno je za zadržavanje globalne temperature ispod 1,5 °C u narednoj dekadi. Povodom rasprave o izradi Nacionalnog energetskog i klimatskog plana, nevladine organizacije Greenpeace i Zelena akcija upozorile su da Hrvatska i dalje predviđa projekte ulaganja u fosilna goriva. Potonja je organizacija upozorila i da je Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu također neambiciozna, i da predviđa daljnje ulaganje u istraživanje plina i nafte na teritoriju RH. Osim novih istraživanja nafte i plina, na djelu je uvoz plina preko LNG terminala na Krku, korištenje ugljena još skoro 20 godina te korištenje plina i goriva baziranih na plinu u sektoru toplinarstva, transportu i tomu slično.
Iako se promovira kao "čist" izvor energije i "prijelazno" gorivo na putu prema obnovljivim izvorima energije, plin po tvrdnjama Zelene akcije ima puno veći utjecaj na klimu nego što se prije vjerovalo. Međunarodna energetska agencija (IEA) prije dva je mjeseca poručila da istraživanje i razvoj novih naftnih i plinskih polja mora biti zaustavljeno ove godine – dakle odmah – te da se ne smiju graditi nove elektrane na ugljen ako svijet želi ostati u sigurnim granicama globalnog zagrijavanja. "Ovime IEA jasno daje do znanja kako plin ne može biti smatran tranzicijskim gorivom", zaključuju iz Zelene akcije. U spomenutoj Strategiji manjka i scenarij nulte emisije koji nas najkasnije 2050. godine dovodi do potpune dekarbonizacije. "Ovo je ključno jer bi scenarij tzv. klimatske neutralnosti trebao biti naš razvojni pravac, a na koji se opredijelila i EU. No, njegovu integraciju u strategiju Hrvatska je odlučila odgoditi za nekoliko godina, što je potpuno promašeno", poručili su iz Zelene akcije.
Suprotno tome, kako su primijetili iz portala Faktograf, HDZ je u svom prošlogodišnjem predizbornom programu, uz "dekarbonizaciju i veće usmjeravanje na obnovljive izvore energije i korištenje čistih tehnologija", obećao i povećanje proizvodnje zemnog plina i nafte.
