Novosti

Kultura

Književna kritika: Božanstvena djeca katastrofe

Ernst Haffner, ‘Krvna braća’ (Fraktura, Zaprešić, 2016.): Roman o dječjim bandama Berlina u vrijeme Vajmarske Republike

7jj0r16zle6ra44hga1aoetoqx1

Ernst Haffner je imao čast gorjeti na nacističkoj lomači knjiga zajedno s Freudom i Mannom. Dobro, Haffnerov roman ‘Krvna braća’ (‘Blutsbrüder’) više je bio potpala negoli zvijezda: tek bezimeni među slavnima. Pepeo njegovih stranica kovitlao se iznad Berlina s pepelom nekih od najvećih djela dvadesetog stoljeća, ali usprkos tome o Haffneru se gotovo ništa ne zna. Već prvi pogled na njegovu biografiju izaziva nevjericu. Niti je poznata točna godina Haffnerova rođenja (negdje oko 1900.) niti točna godina njegove smrti (nakon 1938.). Ne postoji nijedna njegova fotografija. Malo se tko rođen u dvadesetom stoljeću, u visoko industrijaliziranoj zemlji, može ‘pohvaliti’ takvim CV-jem.

O Haffneru postoji tek nekoliko podataka. Zna se da je između 1925. i 1933. živio u Berlinu, radio kao novinar i kretao se između Alexanderplatza i Ostbahnhofa, siromašnog, radničkog dijela istočnog Berlina. Prema nekim izvorima, radio je i kao socijalni radnik. Godine 1932. objavljeno je njegovo jedino poznato djelo, ‘Krvna braća’, roman o dječjim bandama Berlina u vrijeme Vajmarske Republike. Već godinu kasnije nacisti su knjigu zabranili, a Haffneru se gubi svaki trag. Posljednja zabilježena informacija jest da je krajem 1930-ih pozvan na saslušanje u Državnu spisateljsku komoru. I to je kraj. Je li uopće izašao iz zlokobnog nacističkog ureda za književnost, je li stradao u koncentracijskom logoru, poginuo u ratu ili savezničkim bombardiranjima, nije poznato. Misteriozni Ernst Haffner zaronio je u duboku anonimnost. Iza njega nije ostalo ni prijatelja ni potomaka koji bi svjedočili o njemu – tek jedan ‘nedospaljeni’ roman. Sedamdesetih se pojavila ideja da se prema ‘Krvnoj braći’ snimi serija o životu na ulicama međuratnog Berlina. No prednost je dobio tematski sličan Döblinov ‘Berlin Alexanderplatz’ i Haffner je opet nestao, još jednom na četrdeset godina.

Godine 2013. objavljeno je suvremeno izdanje romana, ubrzo i mnogi prijevodi, i čini se da se Ernst Haffner ovoga puta vratio da bi ostao: kao događaj, medijski i književni. U jeku javnog interesa za spaljenog, nestalog, zaboravljenog pa izgubljenog pisca, ‘Bild am Sonntag’ objavio je poziv čitateljima da se jave ako posjeduju bilo kakvu informaciju o Haffneru. Nije se javio nitko. Nitko tko bi ga poznavao ili tko bi znao nekoga tko ga je poznavao. Misterij je ostao nenačet, još i veći nego prije. Ali se zato roman rastvorio i otkrio. ‘Krvna braća’ izvanredna su arheologija međuratne Njemačke. Dapače, prva polovica, prve dvije trećine romana, fascinantno su surov prikaz života na ulicama ne samo Berlina već bilo kojeg grada, u bilo koje vrijeme. Ukleta siročad poraća i ekonomske krize koja tumara gradom između javnih ‘grijaonica’, sajmišta s maloljetnom prostitucijom i jeftinih točionica rakije, božanstvena su djeca katastrofe – naspram koje se sav gradski život doima usahlim i beživotnim. Jer kako bi rekao Aragon, i crno proljeće je proljeće. Kraj romana ponešto je didaktičan, ali ne kvari opću sliku. Ono što se ‘Krvnoj braći’ može zamjeriti vatrom je purificirala nacistička lomača, na kojoj je roman završio kao sasvim nepoželjna i neprihvatljiva slika nacionalne zajednice, i to u izdanju židovskog izdavača.

Iznutra i izvana, s koricama ili bez, kao roman ili kao objekt historije, ‘Krvna braća’ su velika knjiga. Uopće, velika drama dvadesetog stoljeća, što ju je napisao autor koji kao da nije ni pripadao dvadesetom stoljeću.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više