Novosti

Kultura

Književna kritika: Prekaran život i krvave desni

Ivana Rogar, ‘Tumačenje snova’ (Durieux, Zagreb, 2016.): Priče o sredovječnim ženama koje pokušavaju organizirati pristojan život u raspadajućem srednjoklasnom miljeu ‘postsocijalističkog’ Zagreba

Dyv0pijvt5vm87qgyzkce8c52b8

Bizarnost i crni humor najbolji su aspekti knjige

Čini se da je zagrebačka prozaistica Ivana Rogar kritičke prikaze svoje prve knjige priča, ‘Tamno ogledalo’ (2014.), ne samo pomno iščitala nego i ozbiljno shvatila. Tih pet-šest tekstova jednoglasno je isticalo autoričin pripovjedački talent i potencijal, ali i ukazivalo na neujednačenost zbirke, nedostatak čvršćeg koncepta koji bi je držao na okupu i/ili izostanak ozbiljnijeg uredničkog rada na tekstu. Dojma sam da je u svojoj drugoj proznoj zbirci naslovljenoj ‘Tumačenje snova’ Rogar ciljano pokušala ne dati povoda kritici da ponovi nabrojane prigovore.

‘Tumačenje snova’ donosi sedam pripovijesti o ženama u tridesetim ili četrdesetim godinama, samicama ili članicama ne odveć funkcionalnih obiteljskih zajednica, koje pokušavaju organizirati pristojan život u raspadajućem srednjoklasnom miljeu ‘postsocijalističkog’ Zagreba. Rogarine protagonistice u tome uglavnom ne uspijevaju te se sudaraju s frustracijama, tjeskobom i neizvjesnošću. One utoliko pomalo podsjećaju na protagoniste Šoljanove ili Slamnigove proze šezdesetih godina – dakako s bitnom razlikom što se radi o ženama i što umjesto ‘sive’ socijalističke nastanjuju ‘šaroliku’ kapitalističku svakodnevicu. Zbirku simbolički uokviruje motiv krvarenja desni: junakinje svih priča pate od ove boljke i za nju ne uspijevaju naći zadovoljavajuće medicinsko objašnjenje. Ako je vjerovati popularnim internetskim sanovnicima, kojima sam se obratio inspiriran naslovom knjige, krvarenje iz desni simbolizira strepnju, anksioznost i grižnju savjesti – osjećanja kojih u ovim pričama ne manjka. ‘Tumačenje snova’ nenametljivo je a efektno pisana zbirka dobro strukturiranih i vrlo čitljivih priča. ‘Fluidnosti’ Rogarine proze povremeno šteti tek pretjerani ‘dokumentarizam’: autorica insistira na frenetičnom mapiranju ‘stvarnoga’ Zagreba, od kvartovskih toponima sve do naziva i opisa radijskih emisija iz kulture, na način koji ne doprinosi uvjerljivosti pripovjednog svijeta koliko odaje dojam da se autorica grčevito drži poznatoga.

Ipak, u odnosu na ‘Tamno ogledalo’, ‘Tumačenje snova’ je konzistentnija, dosljednija pa i prijemčivija knjiga: ovaj put je Rogar uspostavila postojaniji konceptualni okvir te obratila više pažnje na brušenje detalja i strukturiranje pojedinih priča, scena i motiva. Istina, i u novoj zbirci nailazimo na manje dorađene i sveukupno manje zanimljive dionice. Tako je priča ‘Prema središtu spirale’ dobro pisana, ali joj nedostaje dubine i zaokruženosti za samostalan život – ovako djeluje više kao vinjeta u sklopu veće prozne cjeline ili kao uvod u takvu cjelinu. S druge strane, onda kad iz opisanih tematsko-motivskih postavki koje je odabrala uspije izvući maksimum, Rogar ispisuje neke od pamtljivijih stranica u recentnoj domaćoj književnoj produkciji. U tom smislu spomenuo bih priču ‘Kronika obične mladosti’ koja tematizira odrastanje s poremećajima prehrane: o bizarnom i prevrtljivom odnosu koji njena protagonistica uspostavlja prema hrani autorica pripovijeda u low key maniri, upošljavajući realističke konvencije, što proizvodi moćan efekt očuđenja i apostrofira crnohumorne elemente.

Općenito, čini mi se da Rogar dolazi u najbolju formu upravo onda kad si dopusti malo ekscesniji istup u bizarnost i (crni) humor. Registri groteske i magijskog realizma, mjestimice prepoznatljivi i u prvim dvjema zbirkama, mogli bi dobro poslužiti kao medij za daljnji razvoj njene proze. Naime Ivana Rogar autorica je koja se još uvijek razvija i raste naočigled čitateljstva – što ne znači da je već sad ne treba čitati, ali znači da se u istoj mjeri trebamo radovati i knjigama koje tek treba napisati.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više