>

novosti logo

Kultura Kultura
Piše Dragan Jurak

Književna kritika: Misionarska Oaza

Michel Faber ‘Knjiga neobičnih novotarija’ (s engleskoga prevela Snježana Husić, Vuković & Runjić, Zagreb, 2017.): SF roman o engleskom svećeniku koji odlazi u misiju u daleku svemirsku koloniju

‘Knjiga neobičnih novotarija’ objavljena je krajem 2014. godine. Nekoliko mjeseci prije, u ljeto 2014., Michelu Faberu je preminula supruga Eva. Faber, Nizozemac koji piše na engleskom, već otprije dostupan u prijevodu (‘Vatreno evanđelje’, ‘Ispod kože’), na ‘Knjizi neobičnih novotarija’ radio je desetljećima. Supruga nije željela da prekine pisanje kada je u njihov život ušla dijagnoza karcinoma koštane srži. Kao i uvijek do tada, čitala je i komentirala njegov rukopis. U braku su Michel i Eva sveukupno bili dvadeset i šest godina. Posljednje dane, bolest, njegu i gubitak Faber je opisao u zbirci pjesama ‘Undying: A Love Story’. No mnogo od tih posljednjih dana našlo se i u SF romanu o engleskom svećeniku koji ostavlja suprugu iza sebe i odlazi u misionarsku misiju u daleku svemirsku koloniju kako bi među tamošnjim domorocima širio riječ Božju.

U čitavoj povijesti kršćanstva nije bilo takve misije. Niti je, kao što to preko međuzvjezdane komunikacijske veze komentira pastorova supruga, u čitavoj povijesti kršćanstva bilo misionara koji je tako dobro primljen. Druge misionare su bacali u tamnicu, sjekli mačevima, kuhali u loncima, a svećenika Petera ‘Oazanci’ su dočekali kao junaka. Mogli bismo reći, još od Meliesova ‘Putovanja na Mjesec’ nije bilo tako jednostavne i uspješne kozmičke misije. Dobroćudni, plahi domoroci djetinje ćudi i izgleda ‘san su svakog propovjednika’. Sve što žele jest da im se čita iz Biblije, koju oni zovu Knjigom neobičnih novotarija; da slušaju o obećanju vječnog života.

Kod nekog pisca kršćansko-fundamentalističke provenijencije ovakva premisa možda se ne bi činila potpuno uvjerljivom, no kod Fabera kao deklariranog ateista sasvim je zabavna. Ali to nije sve. Iza meliesovskog komičnog efekta krije se slojevit, potresan roman, koji se odvija na više razboja, koji pulsira s nekoliko ‘florova’. Fizičko odvajanje pastora Petera od supruge literarna je refleksija Faberova rastanka sa ženom. Korporacijski projekt kolonije komentar je moći nekontroliranog kapitalizma. A ovozemaljski galimatijas prirodnih katastrofa, infotainmenta te propadajuće ekonomske i političke organizacije, vizija budućnosti u nastajanju.

Najintrigantnija je vjerska, misionarska linija romana. Faber je ateist koji pokušava razumjeti vjeru. Religiju pokušava staviti u situaciju u kojoj ona može funkcionirati, pa makar zbog toga morao otići u drugu galaksiju, makar morao iza svog pokušaja ostaviti razne nedorečenosti. Ne znam kako vjernik može doživjeti te stranice – kao vjersku epifaniju ili kao zafrkavanje s vjerom – no ateistu može približiti vjeru, odnosno barem je izvući iz ciničnog, antagonističkog ili političkog konteksta. No lako za vjeru. Prava težina ‘Knjige neobičnih novotarija’ nije u kozmičkom prozelitizmu i ateističkom teizmu. Literarna legura koja nosi tekst je u kombinaciji vjere i ljubavi. Ljubav je ono što preskače galaktički ponor, što nadilazi smrtnost egzistencije. Prije povratka pastoru kroz glavu prolaze posljednje Matejeve riječi i ono što bi one ‘mogle značiti za dvoje ljudi koji se vole’: ‘I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta. Amen.’ U tim posljednjim rečenicama romana sažet je čitav odnos između svećenika i njegove supruge, između Michela i Eve.

1/1