>

novosti logo

Kultura Kultura
Piše Dinko Kreho

Književna kritika: Muške fantazije

Omer Rak, ‘Kultna posuda’ (Fraktura, Zagreb, 2017): Protagonist romana arheolog je Brandt, stručnjak za neolitik, a u privatnom životu osoba izrazito submisivnih poriva

‘Vrsni poznavatelj kultnog i okultnoga’, kako svestranoga šibenskog autora Omera Raka titulira bilješka na stranici izdavačke kuće Fraktura, nedavno je objavio svoj drugi roman. Kao i Rakov romaneskni prvenac, ‘Arkana Fausta Vrančića Šibenčanina’, posrijedi je djelo nastalo na podlozi dugotrajnog istraživanja arheologije, povijesti, parapovijesti, mita, obreda, religije, magije i alkemije – riječju ‘kultnog i okultnoga’. Uz to, ‘Kultna posuda’, kako glasi naslov drugoga Rakovog romana, izravno dijeli tematiku i s jednom njegovom nebeletrističkom knjigom objavljenom prije desetak godina. Riječ je o znanstvenoj raspravi o tipu obredne posude nađene u Danilu kod Šibenika, poznate kao danilski riton; upravo jedan riton sad se našao u središtu zapleta ‘Kultne posude’, koju bismo mogli odrediti kao erotski noir triler.

Protagonist romana arheolog je Brandt, stručnjak za neolitik, a u privatnom životu i osoba izrazito submisivnih poriva. Baš u razdoblju kad priprema veliku izložbu u njegovom životu pojavljuje se fatalna žena Mija, koja će ga ubrzo učiniti svojim robom, ali i slugom mizandričnog serkla svojih prijateljica-ljubavnica. Kako relativno brzo saznajemo, Mija namjerava iskoristiti Brandta da bi došla do ritona, a on je odveć zaluđen da se ne bi povinovao njezinoj ekstravagantnoj želji. U nastavku ‘Kultne posude’ nižu se fantastična događanja, množe mistični motivi, a usput dolazimo i do neočekivanih saznanja o rodnom, spolnom i seksualnom identitetu Rakova protagonista i njegovoj složenoj psihi. Bez daljnjeg zalaženja u spoilere recimo samo da će se Mijina motivacija, kao i pravi značaj i značenje kultnoga predmeta postupno razotkrivati kroz roman, dok će Brandt u želji da udovolji svojoj ‘Božici’ brižljivo njegovati i razvijati vlastite mazohističke sklonosti.

‘Kultna posuda’, dakle, ima nas ambiciju uvesti u sfere ‘kultnoga i okultnoga’ s jedne, te u kulturu žensko-muške dominacije/submisivnosti s druge strane. Ona u tome poprilično dobro i uspijeva, ne mareći za suptilnost i rafiniranost: posrijedi je proza koja stilom i atmosferom dobrano zalazi u registre trasha i pulpa. Visokoparni, kićeni stil izražavanja i pripovijedanja koji je Rak dodijelio Brandtu u kombinaciji s nevjerojatnim događanjima i ekstremnim osjećanjima o kojima nas izvještava uglavnom proizvodi uspio humoran učinak, pa i mjestimične reminiscencije na legendarnu Brixyjevu adaptaciju ‘Alana Forda’. Također, za razliku od znatnog dijela domaće proze, ‘Kultna posuda’ ne ostavlja dojam da se njen autor upinjao da među korice nagura sve što zna; bez obzira na činjenicu da je direktno inspiriran Rakovim (sa)znanjima iz arheologije i povijesti, ekstravagantna žanrovska obrada spašava roman od uštogljenosti i dosade.

Valja reći i da je dosadašnja recepcija ‘Kultne posude’ u Brandtovoj želji da dušom i tijelom služi ženskome rodu prepoznavala i stanoviti feministički naboj. To mi se čini deplasiranim: fantazije o trijumfu ‘ženskog principa’ kao snažnijeg i ‘autentičnijega’ također su heteroseksualne muške tlapnje, koje svoj eros crpe baš iz predodžbe o preokretanju patrijarhalnih uloga. Srećom, roman nije opterećen didaktičkom ambicijom ili subverzivnom agendom – riječ je o zabavnom i napetom štivu sa snažnom aromom pulpa, koje sebe ne uzima odveć ozbiljno (u suprotnosti s dojmom koji bismo stekli iz Rakovih dosadašnjih istupa u medijima). Uz to, rodni, spolni i seksualni identiteti, uloge i odnosi koje ono postavlja u prvi plan doista se rijetko susreću u suvremenoj domaćoj prozi. S obzirom na šarm ‘Kultne posude’, šteta je što Frakturino tvrdoukoričeno izdanje nije malo pristupačnije; sreća pa se knjižnice u Hrvatskoj još kako-tako drže.

1/1