Novosti

Kultura

Književna kritika: Neujednačena elegancija

‘Srce od stakla’ (2016): Zbirka znanstvenofantastičnih kratkih i međusobno heterogenih priča, kodiranih u žanrovskome spektru koji nije ograničen samo na SF u užem smislu. Kontraste, međutim, nivelira gotovo jednoobrazan pripovjedni ton

Azgx17j4fxu708r5yukxwabxrmg

Kontrasti bodu oči od korica do korica

Prozaist, likovnjak i urednik časopisa za znanstvenu fantastiku UBIQ Aleksandar Žiljak u protekle je tri godine objavio isto toliko knjiga, i to kod istog izdavača: Naklade Semafora. Ova kuća, pokrenuta kao autorski projekt Silvije Šesto, ističe se po širini svojih izdavačkih politika: ne samo da cilja na ‘sve razine čitateljske zrelosti’, kako piše na njenim službenim stranicama, nego i djeluje u, za naše prilike, ogromnome žanrovsko-rodovskom rasponu. Semafora među ostalim objavljuje aforizme, epigrame i slikovnice, poeziju i ‘radne bilježnice’ koje kombiniraju elemente različitih književnih rodova i medija, te prozu najrazličitijih koncepcija i predznaka - pa tako i onu znanstvenofantastičnu. Nakon zbirke priča ‘Tajna grimiznog mora’ i romana ‘Tajna Zmajskih otoka’ Žiljak je u Semaforinoj SF ediciji objavio još jednu zbirku priča, naslovljenu ‘Srce od stakla’. Knjigu je sam ilustrirao, a vrijedi napomenuti i da je objavljena je u tvrdom povezu i vrlo kvalitetnom uvezu, tj. da su je izdavačke nedaće s kojima se najčešće susreće domaća SF produkcija naizgled sretno mimoišle.

Priče sabrane u ‘Srcu od stakla’ kratke su i međusobno heterogene, kodirane u žanrovskome spektru koji nije ograničen samo na SF u užem smislu: u knjizi pronalazimo i horor, fantasy, pa i alegoriju i parabolu. Ove kontraste, međutim, nivelira gotovo jednoobrazan pripovjedni ton, kao i atmosfera kontemplacije i evokacije u kojoj se priče nižu. Žiljak se pritom potvrđuje kao vrlo okretan stilist, sposoban da različitim tematikama koje bira nametne vlastiti pečat i smjer u oblikovanju, a istovremeno se i prilagodi različitim žanrovskim okvirima. Kao što je kritika već primjetila, njegov autorski forte nisu inventivna fabularna rješenja ili razrađeni zapleti, nego upravo atmosfera, detalj, efektna pripovjedačka tehnika, te karakteristična lirska i meditativna komponenta koja prožima njegove fantastične svjetove, bez obzira na njihove međusobne razlike. Sve ovo vrijedi i za ‘Srce od stakla’: posrijedi je vrlo pitka (u pozitivnom smislu!), stilski svedena proza, koja ostavlja dojam svojevrsne ‘elegancije’ – na vizualnom nivou potvrđen podjednako jednostavnim, ali pamtljivim autorovim crtežima, koji prate svaku priču.

S druge strane, kvaliteta samih priča nije ni izbliza toliko ujednačena. Naprimjer, priča koja otvara knjigu, ‘Tragovi na žalu’, osim hvaljene atmosferičnosti ni nema šta ponuditi: posrijedi je sladunjava, k tomu i ideološki problematična parabola o praiskonskoj ‘muzici’ koja nastaje iz susreta među muškim i ženskim spolom (načelom, prapočelom, principom…). Međutim, nastavimo li s čitanjem, pukih dvadesetak stranica kasnije dočekat će nas ‘Dugi marš za pandu’ – ova je priča realizirana u sličnom stilu i registru, pa i podžanrovskom kodu (recimo, filozofske SF-meditacije) kao ‘Tragovi’, no beskrajno uspjelija. Bogatstvo jezika, snažna evokativna dimenzija, te intrigantna pripovjedačka vizura ne samo da uspješno revitaliziraju jednu star(insk)u temu – obnovu ljudskog društva nakon apokalipse – nego i čine od ‘Pande’ izvrsnu kratku priču u puno jačoj konkurenciji nego što je to ova zbirka.

Slično djeluje, recimo, i usporedba bezbroj puta viđene avanture pod isto toliko puta viđenim naslovom ‘Labirint’ s pričama kao što je nekonvencionalna svemirska opera ‘Sretan rođendan, Sunčana’ ili cyberpunk ‘Mamac’: kvalitativni kontrasti bodu oči od korica do korica. Očigledno, svedenost i osjećaj za mjeru koji krase Žiljakov autorski (književni i likovni) izraz izostali su kad je riječ o izboru priča koje će činiti ovu zbirku.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više