Kao da u engleskom romanu postoji neka posebna fascinacija 1914. godinom. Godina početka Prvog svjetskog rata posljednja je godina viktorijanske Engleske. 1914. je točka koja razdvaja ‘prije’ i ‘poslije’. Ono ‘prije’ bila je neponovljiva Velika Britanija u kojoj sunce nikada nije zalazilo. Ono poslije bila je također Britanija, ali neka druga, nikada više tako velika Britanija. Nakon 1914. zaredat će još bitnih godina: 1918., 1938., 1939., 1940., 1945…, ali ono ‘prije’ nikada se više neće vratiti. Zato, kada engleski roman odlazi u 1914., onda znamo s kojim ciljem, zašto. 1914. je godina s kojom se ulazi u prostor imperijalnih fantazija. Ona je portal kroz koji se ulazi u snove o nekadašnjoj veličini.
I tu je ‘Život za životom’ (s engleskoga prevela Vlatka Valentić; Vuković & Runjić, Zagreb) više no tipičan. Ursula Todd, junakinja Kate Atkinson, rađa se jedne neobične snježne noći 1910. godine. Na obiteljskom imanju Lisjaku djevojčica svjedoči godini kada Austrija objavljuje rat Srbiji i godini kada joj se otac vraća kući. Početak tridesetih Ursula provodi u Njemačkoj, u Münchenu i Berchtesgadenu, u neposrednoj blizini Hitlera, a 1940. sudjeluje u londonskim jedinicama civilne zaštite. Za Ursulu život je palimpsest. Ako nešto pođe krivo, ako netko nastrada od španjolske gripe, ako se ona sama utopi, posklizne na krovnim crijepovima ili pogine u bombardiranju, život se vraća u snježnu noć 1910., a nesretni se događaj brzo ispravlja. I povijest je palimpsest. Kao što je moguće iznova pisati obiteljsku kroniku, tako je moguće iznova pisati i povijest. Ruku uz ruku s ključnim godinama povijesti dvadesetog stoljeća ide i mogućnost ispravljanja povijesti.
U vrijeme zračnog blitza Ursula razgovara sa svojim bratom, zrakoplovcem spremnim poginuti za Englesku. Ona sama radije bi poginula za Lisjak nego za ‘Englesku’. Ali i taj pastoralni komad zemlje sa šumarkom, livadom i potokom koji stalno obilaze lisice za nju jest Engleska, ‘blaženi komad zemlje’. ‘Ja sam domoljupka’, kaže Ursula. Domoljublje ne bi trebalo biti sve. No Ursula misli da je itekako dovoljno. S ovim rečenicama približavamo se samom srcu romana Kate Atkinson.
Rezultati prošlogodišnjeg britanskog referenduma o izlasku iz EU-a odjekuju Evropom i svijetom. Komplicirane političke, ekonomske, kulturne i psihološke silnice dovele su do Brexita. O njima nema ničega u ‘Životu za životom’, romanu nagrađenim prestižnom Costom, sveukupno već trećom za Kate Atkinson. Kao da je upravo pao s drveta, ‘Život za životom’ bavi se 1914. i 1940. No i ta opsesija čvorištima nacionalne povijesti, godinama nacionalne veličine i slave, nešto govori o Brexitu. A još i više o Brexitu govori način na koji Kate Atkinson u svom romanu ponovno ispisuje povijest.
Ursula Todd raspravlja s nećakom kakav bi bio svijet da je netko početkom tridesetih uspio ubiti Hitlera. Pa kaže, ne bi bilo sukoba između Arapa i Izraelaca. Rusija ne bi progutala Istočnu Evropu. Amerikanci ne bi u tolikoj mjeri gospodarski dominirali svijetom. Kulturno lice Evrope zahvaljujući Židovima bilo bi drukčije. I, najvažnije u ovom kontekstu, ne bi bilo Ekonomske zajednice… a Britanija bi još imala carstvo ‘ili ga bar ne bismo tako navrat-nanos izgubili’…
U tom povijesnom happyendu – Evropi bez EEZ-a i Britaniji s carstvom – krije se odgovor na fascinaciju 1914. ‘Život za životom’ je postimperijalna fantazija o ponovnom ispisivanju povijesti, vraćanju ‘kotača’ unatrag. Baš kao i Brexit.
