Dvadeset i deveta obljetnica pada Vukovara i pokolja u Škabrnji, prva otkako je 18. studenoga proglašen nacionalnim blagdanom, mogla bi poput ovogodišnje obljetnice Oluje ostati zapamćena po iskoraku što se tiče pomirenja Hrvatske i njenih Srba. Za razliku od kolovoza, kada predstavnici hrvatskih Srba nisu bili gađani samo artiljerijom beogradskih tabloida nego i kritikama tamošnjih ministara, vukovarska komemoracija znači korak naprijed i što se tiče odnosa Hrvatske i Srbije. Rečeno se odnosi na činjenicu da je Veran Matić, posebni izaslanik srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, položio u srijedu ujutro vijenac na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata. Štoviše, Matić je dan ranije kleknuo i pomolio se ispred spomenika na Ovčari, gdje je masakriran 261 ranjenik i civil doveden iz vukovarske bolnice. Poručio je da "izražava veliko žaljenje zbog svega što se dogodilo ovome gradu i građanima tijekom ratnih godina". Matićevo prisustvo pozdravio je hrvatski premijer Andrej Plenković, rekavši da su to dobre i bitne poruke. "Činjenica je da na taj način vlasti Srbije šalju poruku Vukovaru i braniteljima", rekao je Plenković.

Matićevo prisustvo pozdravio je hrvatski premijer, rekavši da su to dobre i bitne poruke. "Činjenica je da na taj način vlasti Srbije šalju poruku Vukovaru i braniteljima", rekao je Plenković

Što se predstavnika hrvatskih Srba tiče, u Koloni sjećanja je već dva puta – 2013. i 2014. – sudjelovao čelnik SDSS-a i SNV-a Milorad Pupovac, dok u doba vlade Mosta i Karamarkovog HDZ-a nije iz nje de facto izbačen. Ove je godine zajedno s Plenkovićem i još četvero ministara i SDSS-ov potpredsjednik Vlade Boris Milošević hodao u Koloni kojom se komemorira više od tri tisuće civilnih i vojnih žrtava ubijenih tijekom tromjesečne opsade grada od strane JNA i srpskih paravojnih snaga. Inače, održavanje Kolone unatoč pandemiji koronavirusa izazvalo je kritike znanstvenika poput Ivana Đikića, ali i predsjednika Zorana Milanovića. Ured predsjednika nazvao je njeno održavanje, s obzirom na to da može uzrokovati daljnje širenje pandemije, neodgovornim prema građanima i posljedicom političkih kalkulacija. Upozorio je i da je riječ o dvostrukim pravilima jer su takva okupljanja drugdje zabranjena. Milanović je stoga počast žrtvama odao polaganjem vijenca kod spomen-obilježja na Ovčari.

Delegacija Srpskog narodnog vijeća predvođena Pupovcem i Miloševićem i ove je godine, zajedno s Matićem, 17. studenoga, dan prije državne komemoracije, uz onaj na Ovčari vijenac položila i u Dunav. Time su komemorirane Vukovarčanke i Vukovarci srpske nacionalnosti ubijeni još prije početka rata. Točan popis tih žrtava nikada nije utvrđen, a procjene se kreću od nekoliko desetaka do više od 120 ubijenih civila srpske nacionalnosti. Haški istražitelji još su 1996. i 1997. u vezi s tim zločinima istraživali Merčepovu skupinu. No upravo preminuli ratni zločinac za ta djela nije odgovarao ni u Haagu ni pred hrvatskim sudovima, na kojima je osuđen za zločine na području Zagreba, Pakraca i Kutine. Za zločine nad vukovarskim Srbima nije podignuta nijedna optužnica niti je za njih itko kazneno odgovarao sve do danas.

Prema najavama iz SNV-a, zajedno s delegacijom SNV-a vijence je na Ovčari i u Dunav trebao položiti i državni tajnik Zvonko Milas, predstojnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i zapovjednik topništva u obrani Vukovara. Gradonačelnik Ivan Penava to je okrstio "neviđenim skandalom", dodavši da je 17. studenoga odabran "ciljano i bezobrazno" da bi se "umanjila hrvatska, vukovarska trauma i žrtva jer eto i druga je strana ima" i kako bi se "podijelila odgovornost za žrtve i rat", te da je riječ o "krivotvorenju hrvatske povijesti". Politiku Vlade nazvao je "sramotnom i trulom". Njegova zamjenica Ivana Mujkić je na Facebooku napisala da će Milas "venac" baciti onima "koji su poginuli vršeći agresiju na naš grad". Međutim, Milas u Vukovar nije ni došao. Iz Vlade je rečeno da se razbolio, a da nije ni trebao sudjelovati u polaganju vijenca u Dunav, nego samo na Ovčari. U medijima se nagađalo da je u stvarnosti Plenković nakon žestokih reakcija desnice Milasa povukao. No Pupovac je krivnju za nesporazum oko Milasa preuzeo na sebe, neizravno rekavši da je počinio grešku zbog nepotpune komunikacije. Premijer je spekulacije o pritiscima na Vladu i HDZ odbacio.

Milorad Pupovac i Boris Milošević položili su u Dunav vijenac za stradale vukovarske Srbe (Foto: PIXSELL)

"Mislim da smo mi svi ovdje došli da odamo počast žrtvi Vukovara, hrvatskih branitelja, simbolu Domovinskog rata, da vodimo vrlo jasnu politiku pomirbe, politiku suživota i politiku okretanja prema budućnosti. I na tom tragu politike, koju podržava 95 posto građana Hrvatske, ćemo ustrajati jer je to dobro i za Vukovar i za Hrvate koji ovdje žive i za predstavnike srpske manjine. I nema tog procesa koji će promijeniti taj smjer koji smo zauzeli i iza kojeg čvrsto stojimo i kojeg ćemo se držati", poručio je u utorak Plenković.

Slučajno ili ne, dan nakon Penavinih napada i Milasovog nedolaska, ni Matić nije sudjelovao u Koloni sjećanja, premda je to najavljivao. O njegovom se sudjelovanju pričalo i prošle godine, kada mu je Penava poručio da nije dobrodošao. Sada je Matić pak rekao da su iskrsnule neodgodive obaveze.

- Morao sam da se vratim u Beograd odmah nakon polaganja venca na Memorijalnom groblju. Nije se radilo ni o kakvim političkim signalima. Za moj gest na Ovčari sam dobio podršku od predsednika Vučića. Nije bilo nikakvog osporavanja od strane zvaničnih institucija u Srbiji - kaže Matić za Novosti.

Istaknuo je i kako mu je drago da u Hrvatskoj "postoji veoma snažan otpor izjavama kao što su one vukovarskog gradonačelnika".

Mislim da će lokalne zajednice prepoznati da su politike koje ih nagovaraju na odbijanje zajedničkih komemoracija i koje sotoniziraju kako Srbe u Hrvatskoj, tako i njihove predstavnike, štetne za Hrvatsku, kaže Milorad Pupovac

Što se Škabrnje tiče, Pupovac je više puta izrazio želju da 18. studenoga sudjeluje u tamošnjoj komemoraciji. Nakon obilježavanja Oluje rekao je da "već dugo osjeća potrebu da ode u Škabrnju i podijeli s tim ljudima bol zbog stradanja", dodavši da je to njegov zavičaj. Već u kolovozu je više čelnika tamošnjih braniteljskih udruga Pupovcu poručilo da nije dobrodošao, zamjerajući mu sudjelovanje na komemoracijama za Oluju u Srbiji i ocjenjujući njegovu želju za dolaskom "politikantstvom". U utorak navečer Pupovac je nakon razgovora s čelnicima Škabrnje i lokalnim župnikom ipak odlučio da ove godine neće doći, no pijetet prema žrtvama Škabrnje i Nadina iskazao je narednog dana paljenjem svijeće u zagrebačkoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg.

- Ne bih rekao da u vodećoj hrvatskoj politici ne postoji sluh za naše geste. No u Škabrnji, kao i u Vukovaru, politike koje žele opstati održavanjem sukoba su konfrontirale neke ljude našoj politici i politici Vlade. Odlučio sam da ne idem protiv osjećaja takvih ljudi, nego da napravimo međukorak koji bi bio neka vrsta pripreme za finalni korak. Da je bilo više vremena za pripremu, otišao bih u Škabrnju, što bi više odgovaralo mom osjećaju i bilo bliže ljudima koji su komemorirani. Odlučili smo ono što je u ovom trenutku najbolje. Javnost će primiti poruku, a mislim da će lokalne zajednice prepoznati da su politike koje ih nagovaraju na odbijanje zajedničkih komemoracija i koje sotoniziraju kako Srbe u Hrvatskoj, tako i njihove predstavnike, štetne za Hrvatsku, za njih same i za zadovoljavanje pravde - komentirao je Pupovac.

U dalmatinskom selu Škabrnji su, podsjeća udruga Documenta, JNA pod zapovjedništvom Ratka Mladića i paravojne postrojbe mučile i ubile 43 hrvatska civila i 15 branitelja, dok je sljedećeg dana u susjednom Nadinu pogubljeno još 14 civila. Do oslobođenja mjesta tijekom Oluje u Škabrnji je ubijeno ukupno 86 ljudi.

Spomenimo i da Srđan Milaković, zamjenik gradonačelnika Vukovara iz redova srpske manjine, inače član Demokratskog saveza Srba, nije došao u Kolonu sjećanja jer "ona isključuje stradanje Srba i daje sasvim isključivo jednostran prikaz događaja u ratu". Pupovac za Novosti kaže kako vjeruje da će u budućnosti ipak žrtvama vukovarskih Srba počast odavati i predstavnici hrvatske države.

Veran Matić kleknuo je pred spomenikom na Ovčari (Foto: PIXSELL)

- Da li će to biti sljedeće godine ili neke druge, pitanje je, ali vjerujem da će se dogoditi. Prvo, javnost u Hrvatskoj za ta ubojstva ne zna, kao ni mnogi ljudi u Vukovaru. Oni koji znaju, šute. Stvoren je narativ po kojem su samo Hrvati stradavali, a ukoliko su stradavali i Srbi, to su kao zločinci i zaslužili. Taj narativ stvara osnovu za ono što čini gradonačelnik Vukovara, tvrdeći kako nitko nije kažnjen za zločine prema Hrvatima, i kako treba Srbe koji su ostali prepoznavati kao zločince. Treba informirati građane i objaviti imena i sudbine ljudi koji su na početku rata u Vukovaru hapšeni, odvođeni, maltretirani i ubijani. I u samom su jeku borbi vršene egzekucije nad ljudima. To se ne zna, a neki i ne žele da se zna. Pokušaj komemoriranja tih žrtava prati se ružnim riječima, kao da će to promijeniti istinu o samom ratu. Neće, nego će omogućiti da ne budemo zarobljeni politikama koje radi vlastitog utjecaja nastoje eksploatirati ratne žrtve - zaključio je Pupovac.

Ukupno, ovogodišnje komemoracije u Vukovaru i prisjećanje na Škabrnju znače napredak i nadu da bi u budućnosti mogli slijediti i značajniji koraci. I to unatoč činjenici što, ma koji razlog bio u pitanju, službena Hrvatska još uvijek nema odvažnosti da počast oda i ubijenim srpskim civilima. Ostaje i činjenica da se komemoracija, uz sjećanje na mrtve, koristi i za betoniranje slike Vukovara kao vječne žrtve, nekropole nacionalne religije umjesto grada u kojem je, primijetio je Žarko Puhovski, nekada Borovo imalo više zaposlenika no danas Vukovar stanovnika. U današnjoj je Hrvatskoj to važnije i od čuvanja života od smrtonosnog virusa, kako nas je riječima "Svi znamo što je Vukovar" poučila Alemka Markotić iz Nacionalnog stožera civilne zaštite. Ostaju i središnje mise održavane povodom sekularnog blagdana, na kojima biskupi grme protiv sekularizma, liberalizma i prava gej zajednice. Na oprez upućuje i to što dosadašnja iskustva ukazuju da je proces suočavanja s prošlošću itekako reverzibilan, a otpori u obje zemlje su čvrsti. Plenkovićev ovogodišnji govor na proslavi Oluje, otvoreniji za srpsku perspektivu negoli ijedan izrečen s kninske govornice, kao i komemoracije koje su uslijedile, trebali bi biti prvi koraci ka sveobuhvatnijem suočavanju s prošlošću. I Matićevo klanjanje žrtvama Ovčare u ulozi Vučićevog izaslanika moglo bi ostati tek ceremonijalna gesta nastave li iz vlade pod Vučićevom kontrolom dolaziti huškačke poruke poput onih ministra Vulina, i budu li se u Srbiji kao heroji slavili ljudi odgovorni za napad na Vukovar i zločin na Ovčari, poput Mladena Bratića, odnosno Veselina Šljivančanina. Uostalom, ni sam Vučić nikada nije nedvosmisleno osudio zločinačku velikosrpsku politiku.

Pa ipak, predstavnici Srba vratili su se u Kolonu. A iako Matić na upit Novosti niječe da njegova prisutnost implicira i prihvaćanje neke vrste odgovornosti Beograda za razaranje Vukovara – napomenuo je da se niti s jedne strane to nije ni očekivalo, da nije izabrani dužnosnik i da ne može govoriti u ime Srbije – njegova prisutnost i izražavanje pijeteta žrtvama važna su poruka. Taj rezultat zajedničke politike SDSS-a i Plenkovića važan je korak naprijed za ozdravljenje hrvatskog, pa i srpskog društva, ma koliko proces bio dug i mučan. Pupovac je ljetos upozorio da "pomirenje Hrvata i Srba neće biti kompletno bez pomirenja Hrvatske i Srbije". Sama primisao na jedno ili drugo pomirenje izaziva bijes i prijetnje raspačavača mržnje s ekstremne desnice, čija je politička, pa i ekonomska moć proporcionalna količini netrpeljivosti u društvu. Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić, inače vukovarski branitelj, poručio je da se Plenkoviću "ispričava što je branio svoj grad, svoj narod i svoju državu i što je bio prisiljen pucati na njegovog koalicijskog partnera SDSS". Već je rečeno da hrabrosti i volje da pijetet iskažu i pobijenim srpskim civilima u Vukovaru nisu imali Vlada i Plenković. Do sada tu hrabrost i volju nije imala nijedna hrvatska opozicijska stranka, pa ni SDP. No jest nezavisni zastupnik u klubu lijevo-zelene koalicije Bojan Glavašević, izjavom da je počast ubijenim vukovarskim Srbima, zajedno sa SDSS-om i SNV-om, trebao odati i sam premijer. To se, moguće, i neće desiti tako brzo. No pored toga što predstavnici hrvatskih Srba odavno komemoriraju i hrvatske žrtve, i u hrvatskom političkom korpusu polako se otvara prostor za drugačije i inkluzivnije sjećanje.