Ako je vjerovati istraživanjima javnog mnijenja, ali i ne samo istraživanjima, SDP i HDZ neće imati razloga za veselje poslije nedjeljnih lokalnih izbora, s tim da će, naravno, crta definitivno biti podvučena za dva tjedna, nakon što se održi drugi izborni krug ondje gdje će ga biti. HDZ će pritom, kao i obično, imati relativno dobru statističku osnovu da proglasi pobjedu, što se ponajprije odnosi na rezultate na razini županija: županije, kao što je već odavno primijećeno, više-manje i postoje zbog toga da bi HDZ mogao proglašavati pobjede na lokalnim izborima. SDP bi, pak, na predstojećim izborima mogao pasti na najniže grane u posljednjih dvadesetak godina: iz današnje perspektive gotovo je nemoguće vidjeti svijetlu točku za koju bi se predsjednik SDP-a Peđa Grbin mogao uhvatiti u nastojanju da svoje članstvo i javnost uvjeri da socijaldemokrati nisu doživjeli potop, odnosno da je stranka pod njegovim vodstvom zaustavila silaznu putanju koja je započela 2016. godine. S obzirom na to što je i kako Grbin radio u proteklih sedam mjeseci, bilo bi pravo čudo kad bi SDP-ova putanja bila drukčija od silazne.

Rijeka će, uz Primorsko-goransku županiju, odrediti hoće li se nakon ovih lokalnih izbora moći konstatirati da je SDP doživio katastrofu ili će za ocjenu biti uputnije upotrijebiti nešto blaže izraze

Što se tiče županija, SDP ima realnu šansu da zadrži vlast u Krapinsko-zagorskoj županiji, pri čemu mislimo i na reizbor župana Željka Kolara i na kakvu-takvu većinu u županijskoj skupštini. Bilo bi golemo iznenađenje da dugogodišnji župan Zlatko Komadina i SDP ostanu izvan vlasti u Primorsko-goranskoj županiji, no nije pametno sasvim isključiti tu mogućnost: najozbiljniji Komadinin izazivač je HDZ-ovac Gari Cappelli, bivši ministar turizma i nekadašnji gradonačelnik Malog Lošinja, a HDZ je na županijskoj razini ojačao zahvaljujući krupnim infrastrukturnim projektima iza kojih uglavnom stoji centralna vlast u Zagrebu te zalaganje Olega Butkovića, HDZ-ovog potpredsjednika i ministra mora, prometa i infrastrukture. Zagrebačka županija jedina je u kojoj se SDP može nadati rezultatskom napretku u odnosu na sadašnje stanje, ali daleko od toga da se može predvidjeti pobjeda Mihaela Zmajlovića u utrci za župana, u srazu s favoriziranim Stjepanom Kožićem, aktualnim županom koji ide po šesti mandat i koji je članstvo u HSS-u zamijenio podrškom HDZ-a. Kad je riječ o izbornom ishodu na županijskim razinama u Dalmaciji, Lici, Istri, Međimurju, Varaždinu, pa i na Kordunu i Baniji, Grbinova stranka nema temelja da se nada ičemu dobrom: zadržavanje sadašnjih pozicija značilo bi grandiozan uspjeh. U Slavoniji je još i gore. Ondje se SDP više-manje raspao, i to na rijetko viđen način u hrvatskoj politici, a svega smo se nagledali: lokalni socijaldemokrati nisu uspjeli prikupiti tri tisuće i dvjesto važećih potpisa za kandidaturu Denisa Ambruša za osječko-baranjskog župana, pa su dodali blizu devetsto nepravovaljanih. SDP, dakle, neće imati kandidata za župana sa sjedištem u četvrtom gradu u Hrvatskoj po broju stanovnika.

Grbin se nema razloga nadati ničem naročito dobrom ni u četiri velika grada, barem kad je riječ o gradonačelničkim položajima. Joško Klisović, koji je najbolje što SDP trenutno ima u Zagrebu, nije shvatio da se izbori ne mogu dobiti pod egidom mirnog i pristojnog čovjeka koji će racionalno i odgovorno upravljati glavnim gradom. To se možda i moglo činiti koliko-toliko suvislom strategijom dok je Milan Bandić bio među živima, ali nakon njegove smrti takav pristup kampanji ispostavio se promašenim i teško razumljivim. Klisović neće biti izabran za gradonačelnika, no SDP bi se, poslije više od deset godina, mogao naći u vladajućoj koaliciji i u izvršnoj vlasti u Zagrebu, koaliciji i vlasti predvođenima lijevo-zelenom platformom Možemo, a to bi se, ako se dogodi, moglo tumačiti kao nekakav korak naprijed. SDP-ov kandidat u Splitu Ante Franić daleko je od ulaska u drugi krug, s tim da bi socijaldemokrati i ondje mogli dobiti komadić vlasti, ako se uspije formirati lijevo-centristička većina u Gradskom vijeću, što nije potpuno nemoguć scenarij.

Mimo uspjeha koji se HDZ-u smiješi u Osijeku, u ostala tri velika grada HDZ-u baš i ne cvjetaju ruže. Davor Filipović, Plenkovićev kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, teško da će vidjeti drugi izborni krug

Rijeka će, uz Primorsko-goransku županiju, odrediti hoće li se nakon ovih lokalnih izbora moći konstatirati da je SDP doživio katastrofu ili će za ocjenu biti uputnije upotrijebiti nešto blaže izraze. Marko Filipović, dosadašnji zamjenik dugogodišnjeg SDP-ovog gradonačelnika Vojka Obersnela, ima tanku prednost u anketama, unatoč neuvjerljivoj i beskrvnoj kampanji koja sliči onoj Klisovićevoj u Zagrebu. Ipak, dojam je da trendovi ne idu u njegovu korist i da ćemo u drugom krugu svjedočiti krajnje neizvjesnoj borbi Filipovića i Davora Štimca, nezavisnog kandidata koji je ideološki prilično nedefiniran, pri čemu definitivno nije u lijevom spektru, i iza kojeg, po svemu sudeći, idejno i financijski stoji skupina utjecajnih riječkih poduzetnika. U Osijeku je SDP dosad sudjelovao u vlasti, a aktualni gradonačelnik Ivica Vrkić bio je i kandidat socijaldemokrata, ali to će se sad teško ponoviti: Goran Kušec solidan je kandidat i to je više-manje sve što je solidno u rasturenom osječkom SDP-u, rasturenom ponajviše zahvaljujući tome što je glavna stranačka uloga u tom dijelu Hrvatske pala u ruke nesposobnom i politički neartikuliranom Domagoju Hajdukoviću.

SDP se nada reizboru župana – Željko Kolar i Zlatko Komadina (Foto: Žarko Bašić/PIXSELL)

SDP će vjerojatno sačuvati vlast, ili ima realnu šansu da sačuva vlast, u nekim gradovima srednje veličine: ponajprije mislimo na Sisak, Ogulin, Koprivnicu, Umag, Čakovec, Ploče. To, međutim, neće biti dovoljno da Grbin i njegov krug u vodstvu stranke izbjegnu kritike i zahtjeve za ostavkama, pogotovo ako im se, nakon trideset godina, dogodi poraz u Rijeci. Lako je moguće da slijedi nova runda unutrašnjih obračuna u kojoj će Grbin imati stare suparnike – Rajka Ostojića, Davora Bernardića, Zlatka Komadinu, Erika Fabijanića i još najmanje trećinu SDP-ovih saborskih zastupnika. Objektivno, sedam mjeseci nije dovoljno dugo razdoblje za ozdravljenje jedne klonule i pogubljene partije. S druge strane, sedam mjeseci jest dovoljno za zaključak da Grbinu nedostaje i političkog talenta, i liderskih sposobnosti, i odlučnosti, i lične karizme, jer otkako je predsjednik SDP-a nije povukao doslovno ni jedan pamtljiv potez, izuzev raspuštanja zagrebačke organizacije i još poneke slične intervencije na lokalnom nivou, i nije uspio smisliti i izgovoriti doslovno ni jednu originalnu i upečatljivu rečenicu o bilo čemu, čak ni u predizbornoj kampanji. Da i ne govorimo o nekoj novoj energiji i o osvježavanju ili redizajniranju SDP-ovog idejnog profila. Sve što je dosad viđeno od Grbina jest relativna pristojnost i nevoljkost da se donose odluke, da se ulazi u konflikte i u stranci i izvan stranke, da se poduzimaju smislene i konkretne političke akcije. No i produžavanje agonije ne može ići dovijeka.

HDZ-u se smiješi Osijek – Ivan Anušić i Ivan Radić (Foto: Davor Javorović/PIXSELL)

HDZ će, rekosmo, nesumnjivo osvojiti vlast u dovoljnom broju županija – to znači deset i više – da može proglasiti pobjedu, odnosno da Andrej Plenković može do daljnjega začepiti usta istaknutijim HDZ-ovcima nezadovoljnima političkim smjerom kojim se kreće HDZ. To se, prije svega, odnosi na Ivana Anušića, potpredsjednika HDZ-a i kandidata za još jedan mandat osječko-baranjskog župana, koji osjeća da HDZ gubi podršku na istoku zemlje, a gubljenje podrške pripisuje koaliciji sa SDSS-om, to jest bliskosti Andreja Plenkovića i Milorada Pupovca. Jasno je da je Anušić time zauzeo prvu startnu poziciju za uspon na funkciju šefa HDZ-a, kad sadašnjem šefu kola krenu nizbrdo. Utoliko, Plenkoviću ne bi bilo mrsko da Anušić izgubi u utrci za župana, za što postoje neznatni izgledi, kao što mu ne bi bilo mrsko da se pojavi povod za smjenu ministrice regionalnog razvoja i fondova EU Nataše Tramišak, jer ju je za mjesto u Vladi predložio Anušić. I ne samo da će Anušić potvrditi mandat, nego bi se moglo zbiti da njegov čovjek Ivan Radić bude prvi HDZ-ovac koji će biti izabran za gradonačelnika Osijeka otkako je samostalne Hrvatske. Kad je riječ o padu potpore HDZ-u u Slavoniji, to se uglavnom odnosi na Vukovarsko-srijemsku županiju i grad Vukovar, gdje su unutarstranački rascjepi ugrozili HDZ-ovu dominaciju. Slična je situacija i u Ličko-senjskoj županiji, još jednoj HDZ-ovoj utvrdi u kojoj je Plenkovićevoj stranci najveća prijetnja bivši HDZ-ovac, to jest Darko Milinović, aktualni župan koji je u međuvremenu osnovao svoju regionalnu stranku.

Mimo uspjeha koji se HDZ-u smiješi u Osijeku, u ostala tri velika grada HDZ-u baš i ne cvjetaju ruže. Davor Filipović, Plenkovićev kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, teško da će vidjeti drugi izborni krug, a HDZ teško da će nastaviti sudjelovanje u vlasti glavnog grada, što je toj stranci u prošla dva mandata omogućavala koalicija s Milanom Bandićem. Hoće li HDZ dobiti još četiri godine vlasti u Splitu s kompromitiranim gradonačelničkim kandidatom Vicom Mihanovićem umjesto Andre Krstulovića Opare? Nezahvalno je prognozirati, jer su anketne razlike među prvom dvojicom-trojicom kandidata veoma male, no Mihanovićev neuspjeh nikoga ne bi trebao preneraziti. HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Rijeke Josip Ostrogović neće ući u drugi krug, mada će HDZ sigurno dobiti nešto više glasova nego što je dobivao dosad i mada bi im se moglo posrećiti da konačno sudjeluju u vlasti toga grada. HDZ se, također, može nadati zadržavanju vladajućih pozicija u Dubrovniku, Solinu, Šibeniku, Zadru, Karlovcu, Velikoj Gorici. Plenković, dakle, za razliku od Grbina, ne mora strahovati od postizborne unutrašnje pobune, ali za njega je dovoljno snažan udarac to što je ova kampanja iznjedrila čovjeka, Ivana Anušića, koji nije autsajder i koji mu je javno bacio rukavicu, naročito ako bi se to združilo s eventualnim HDZ-ovim porazima u Splitu i Vukovaru.