Novosti

Kronika

Koмшилук удoвицa

У Бeлoм Maнaстиру и пригрaдскoм нaсeљу Брaњин Врх прoвoди сe прojeкт ‘Дoстojaнствeнo стaрeњe’, кojи финaнцирa Mинистaрствo сoциjaлнe пoлитикe и млaдих. Прojeкт прoвoди бeлoмaнaстирскa Mирoвнa групa ‘Oaзa’, a уз oстaлe брojнe aктивнoсти крoз прojeкт сe oргaнизирajу мeђусoбнa дружeњa oсoбa трeћe живoтнe дoби

76w2ahh765q3t10gxottheo0exw

Druženje kod bake Kaje

U Belom Manastiru i prigradskom naselju Branjin Vrh provodi se projekt ‘Dostojanstveno starenje’, koji financira Ministarstvo socijalne politike i mladih. Projekt provodi belomanastirska Mirovna grupa ‘Oaza’, a uz ostale brojne aktivnosti kroz projekt se organiziraju međusobna druženja osoba treće životne dobi.

Jedno od takvih druženje bilo je kod bake Janje, rođene 1932. godine, koju su šećerna bolest i gubitak noge vezali za krevet. Kako više nije mogla živjeti sama, preselila se kod kćerke Marte. No i kćerka hoda s dvije štake, očekujući operacije kuka, pa njima dvjema mnogo znači što ih obilazi ‘Oazina’ gerontodomaćica Donka Dvornić. U istom komšiluku žive i Barica, Marija i Zora. One i inače obilaze baku Janju, a kad im je gerontodomaćica predložila i druženje kroz ‘Oazin’ projekt, vrlo rado su to prihvatile. Mnogo bi nam riječi trebalo da opišemo što se sve razgovaralo na druženju na terasi i u sobi kod Janje i Marte. Sve te žene, iako izložene različitim životnim nedaćama, vedre su naravi i nesklone dosadnom kukanju.

I baka Kaja, rođena 1938. godine, također iz Branjinog Vrha, živi sama jer joj je suprug umro, a kćerke žive u Bilju i Zagrebu. Ima još tri sestre, od kojih jedna živi u Parizu, a druge dvije u Novoj Gradiški. Sve četiri su ostale bez muževa, kao i Kajine komšinice Sofija i Štefica koje su se okupile kod ove vremešne udovice. Nekada su sve tri radile u Tvornici trikotaže ‘Sutjeska’, pa uvijek imaju dovoljno zajedničkih tema za ugodne razgovore. U Branjinom Vrhu ima još dosta udovica starije životne dobi, koje su dobrano nadživjele svoje bračne drugove, dok su udovci rijetkost.

Kao mlada žena, Kaja je došla u Baranju 1960. godine. Udala se za Brnjevarca međimurskih korijena, čija je porodica poslije Drugog svjetskog rata kolonizirana u Baranju. Dotada je radila u osječkoj Tvornici keksa i kruha ‘Sloboda’, a dolaskom u Branjin Vrh zaposlila se kao kuharica u ‘Sutjesci’. Otada su prohujale godine, i dobre i loše, došla je starost i bolest. No, sve je lakše podnijeti ako ti u kuću dođe neko s kim možeš ljudski porazgovarati i prisjetiti se lijepih trenutaka iz svog i tuđih života.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više