Umjesto najavljene pravosudne minireforme koja bi trebala ubrzati sudske postupke i pokrenuti borbu protiv korupcije, pravosuđe se u posljednje vrijeme bavi imenovanjima i – zapanjujućim detaljima. Prije gotovo dva mjeseca osuđeni ratni zločinac i saborski zastupnik Branimir Glavaš u Saboru je prvi put izjavio da u Osijeku kao zamjenik županijskog državnog odvjetnika, u Odjelu za ratne zločine, ‘radi osoba koja je aktivno sudjelovala u agresorskoj vojsci’ i kao takva napadala istok Hrvatske. Promptno je saopćenjem reagirao DORH, objavivši da se može zaključiti kako se Glavaševa izjava odnosi na Miroslava Kraljevića. To je onaj Kraljević koji je, pogađate, tužitelj u postupku protiv Glavaša i ostalih optuženika za ratne zločine u Osijeku 1991., a koji se ponovno vodi na zagrebačkom Županijskom sudu.
Nadalje, umjesto da su se iz DORH-a u svom obrambenom saopćenju zadržali na konstataciji da u osječkom ŽDO-u ne radi nijedan dužnosnik koji je ‘aktivno sudjelovao u agresorskoj vojsci’ i napadao istok Hrvatske, oni su objavili neobično razigranu Kraljevićevu biografiju. Doznali smo tako da dotični ‘nikad nije bio član Saveza komunista’, ali i da je ‘tijekom 1988. u Iloku prekršajno kažnjen zbog pjevanja hrvatskih pjesama’. Kojih i gdje, nismo doznali, iako bi to bilo baš zgodno znati.
Također je objavljen podatak da je Kraljević, koji je prije rata živio u Šidu, bio mobiliziran i da je ‘kao hrvatski nacionalist trebao biti likvidiran zajedno s još dvojicom drugih muškaraca o čemu postoji pisani dokaz’. Čekamo da DORH objavi i taj pisani dokaz jer se možda u njemu, tko zna, nađu još neki nacionalistički kriteriji koji, neslužbeno, očito pomažu kod primanja u državnoodvjetničku službu.
A Glavaš? Prošlog je tjedna za saborske rasprave o izboru novog glavnog državnog odvjetnika javnost počastio novim otkrićem da navodno posjeduje dokument Ministarstva obrane Republike Srbije od 13. travnja 2018. s ‘uverenjem kojim se potvrđuje da je vojni obveznik Kraljević bio učesnik rata’. Dakle, sve ide po starom…
