Bilo bi šteta da smo propustili priliku i da se nismo osvrnuli na stogodišnjicu formiranja Jugoslavije, rekao je profesor sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Dejan Jović u pozdravnom izlaganju na međunarodnoj konferenciji ‘1918. u stogodišnjoj perspektivi: stvaranje jugoslavenske države’ održanoj 1. decembra u dvorani Središnje biblioteke Srba u Zagrebu.

Nije valjda da za tako veliku godišnjicu ne možemo organizirati bar malu naučnu raspravu, rekao je otvarajući skup predsjednik SNV-a Milorad Pupovac.

- Jugoslavija je nastala na kraju Prvog svjetskog rata, obnovljena na kraju Drugog svjetskog rata i nestala u toku posljednjeg rata, da spomenemo one najtragičnije, ali, kao što znamo, ne nužno i najherojskije događaje.

- Uvjerljivost ‘argumentu velike obljetnice’ daju njegove tri komponente. Prvo je veličina ideje slobode koja je prethodila i koja je sadržana u događaju čiju obljetnicu danas nalazimo kao povod za raspravu, ideje narodnog i državnog jedinstva u nacionalnoj državi najvećeg dijela južnoslavenskih naroda. Drugo su historijski učinci te ideje, ono što je historijski, unatoč svim ograničenjima same historije, učinila mogućim. Treće je akademska i politička odgovornost koju možemo imati prema samoj ideji tako i prema njezinim učincima u uvjetima kad postaje jasno da slobodu ne stvara drugi već da se stvara s drugim - rekao je Pupovac.

Govoreći na temu ‘Vek Jugoslavije: kako i zašto su Jugosloveni stvorili zajedničku državu’ profesor Dejan Đokić s Londonskog univerziteta kazao je da političku dominaciju Srba u Jugoslaviji između dva svjetska rata ne treba dovoditi u pitanje.

- Međutim, dinamika političkih saveza u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca nalaže istoričaru da preispita pojednostavljenu sliku perioda, po kojoj su Srbi samo vladali, a ostali se nalazili u samo u opoziciji - rekao je Đokić i dodao da ‘saradnja Hrvata i Srba bila je osnova za nastajanje Jugoslavije za koju je 1918. postojao opšti konsenzus svih stranaka’.

Prva Jugoslavija je slomljena izvana, a druga iznutra, rekao je Tihomir cipek s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu na temu ‘Pravo i moć: dva diskursa o ujedinjenju’. Podsjetio je na ideje o oblikovanju Hrvatske ili federativne jedinice južnoslavenskih zemalja unutar Austro-Ugarske uz očekivanje ‘neka monarhija izgubi rat, ali neka preživi’. Rekao je i da je prva Jugoslavija bila jedna od zemalja između Baltika i Jadrana čija je uloga bila da budu brana prema Sovjetskom savezu, ali još i više prema Njemačkoj.

Saradnja Hrvata i Srba bila je osnova za nastajanje Jugoslavije za koju je postojao konsenzus svih stranaka, kazao je profesor Đokić

- Na sudjelovanje su me ponukale netočne teze o Jugoslaviji koje se pojavljuju u javnosti - rekla je historičarka Branka Boban. Ona je govorila o odnosu hrvatske političke elite prema stvaranju jugoslavenske države, prije svega o različitim stavovima Stjepana Radića i Svetozara Pribićevića prema položaju Hrvatske u monarhiji i ujedinjenju sa Srbijom. Pribićević, čija je Samostalna srpska stranka bila dio Hrvatsko-srpske koalicije, zastupao je ujedinjenje sa Srbijom, dok je Radić položaj Hrvatske i drugih južnoslavenskih zemalja vidio unutar monarhije, ali je početkom 1918., kao i neki drugi političari, podržao Krfsku deklaraciju koju su potpisali vlada Srbije i Jugoslavenski odbor o ujedinjenju.

Podsjetila je na razočaranost Hrvata i drugih naroda kraljem Karlom koji nije htio ili nije mogao provesti reforme u monarhiji, kao i na osnivanje Narodnog vijeća buduće Države SHS i odluku Sabora da proglasi prekid veza s Austro-Ugarskom 29. oktobra 1918. Novoproglašena Država SHS suočavala se s brojnim problemima od talijanske okupacije obale, brojnog ‘zelenog kadra’ i slabe mobilizacije vojske koju je činilo nešto regruta zatečenih u kasarnama, studenata, dobrovoljaca i oslobođenih srpskih ratnih zarobljenika.

Prečanski Srbi u Velikom ratu uglavnom su bili lojalni građani monarhije, ali su bili i žrtve represija, rekao je profesor Vasin

čedomir višnjić iz ‘Prosvjete’ govorio je na temu ‘Jugoslavenstvo zagrebačkog Srbobrana’, ističući uspješnu novinsku aktivnost braće Pribićević u zemlji u kojoj su kojoj su Srbi čili četvrtinu stanovništva i u kojoj je oko 70 posto ljudi bilo nepismeno.

- Ekipa iz Srbobrana nikad se nije ogradila od teksta Nikole Stojanovića ‘Do istrage naše ili vaše’ koji je bio povod za masovno razaranje i pljačku srpske imovine 1902. a danas su mahom zaboravljeni osim Svetozara čije se najznačajniji politički period prešućuje - rekao je Višnjić.

- Prečanski Srbi u Velikom ratu 1914-1918. u velikom delu su bili su lojalni građani monarhije, ali su bili i žrtve represija - rekao je Goran Vasin s Univerziteta u Novom Sadu, koautor više knjiga koje se bave Srbima u monarhiji.

- Nakon atentata na Franca Ferdinanda osudili su taj čin i davali izjave lojalnosti. U vojsku je mobilisano 127.000 Srba, ali su, kako su bili smatrani nepouzdanima, prilikom agresije na Srbiju bili raspoređeni u pozadinu. Ali pod generalom, a posle feldmaršalom Svetozarom Borojevićem borili su se i na Galiciji 1914. i na Soči nakon 1915.

Ipak, nakon što se srpska vojska povukla iz dela Srema koji je zauzela 1914. sledile su represalije nad Srbima; samo 1914. pohapšene su stotine Srba, mnogi su internirani u logorima, dok su brojna sela raseljena. Stanje je bilo još gore u Bosni i Hercegovini gde su ukupno 73 sveštenika pobijena su ili pomrla od posledica zatvaranja, a brojni su Srbi bili žrtve represija - rekao je Vasin.

Erika Harris, sa sveučilišta u Liverpoolu, govorila je o integracijama i dezintegracijama zapitavši se može li EU iz njih izvući određene pouke.

-  Nacionalisti nemaju zemlju jer ona nikad nije onakva kavom je zamišljaju - rekla je ističući da nacionalne država, kojima svaka nacija teži, imaju svoj suverenitet, identitet i teritoriju, čije se shvaćanje mijenja.

- Slovačka je 1918. ušla u zajednicu s Češkom kako bi Slovaci bili ravnoteža za tri miliona Nijemaca koji su živjeli u Češkoj. A kako Česi i Slovaci nikad nisu bili u sukobu oni su se 90-ih odvojili bez konflikata - rekla je, dodavši da se u medijima i javnosti simplificira raspad Jugoslavije za što razlog nije ‘davna mržnja’ jer njeni narodi do 20. vijeka nisu bili u konfliktima.

Skup, koji su organizirali Arhiv Srba u Hrvatskoj Srpskog narodnog vijeća i novopokrenuti časopis ‘Tragovi: časopis za srpske i hrvatske teme’, okupio je brojne historičare i javne ličnosti koji su svojim raspravama pokazali veliki interes za teme. Među njima je bila ambasadorka Srbije Mira Nikolić.