>

novosti logo

Korona-potres

Uz dvije prirodne katastrofe, pandemiju koronavirusa i potres u glavnom gradu, došla je i treća – hrvatsko gospodarstvo nalazi se pred najvećom krizom u suvremenoj povijesti. Na očekivanu socijalnu bombu Vlada zasad nema ni srednjoročne ni dugoročne odgovore

Suočeno s dvije prirodne katastrofe, društvo u Hrvatskoj dalo je nekoliko poučnih lekcija hrvatskom društvu u redovnim nekriznim okolnostima. Prva je široka solidarnost udruženih građanskih inicijativa za pomaganje unesrećenim sugrađanima nakon potresa u Zagrebu. Druga se odnosi na institucionalni rad radnika u javnom sektoru, koji u aktualnim okolnostima svakodnevno rade na sprečavanju katastrofe još širih razmjera. Treća je ukazivanje na presudnu važnost krhke socijalne i zdravstvene infrastrukture. Navedene pouke nisu bitne samo zbog podizanja svijesti o postojanju kapaciteta za znatno širu solidarnost i borbu protiv novih kriznih situacija. Bitne su i zato što je sveprisutne tržišne fame o suvišnim ‘uhljebima’ u javnom sektoru zamijenila svijest o njihovom nužnom jačanju. Na putu prema potpunom rasapu stajao je sustav u Hrvatskoj koji je zadnjih trideset godina postepeno i ciljano prepuštan zakonitostima tržišta. Onaj dio koji je preostao iz socijalizma pokazao se presudnim za spašavanje života. Uništeni njegovi aspekti vidno su pak nedostajali od prvoga zabilježenog slučaja zaraze virusom u Hrvatskoj i neposredno nakon potresa u Zagrebu, u vidu dotrajale infrastrukture preostale iz socijalističkog razdoblja i manjkova u opskrbi zdravstvenim proizvodima koji su se zbog tržišne logike odavno prestali proizvoditi u Hrvatskoj.

Aktualne krizne okolnosti ukazale su i na iznenađujuće resetiranje izvršne politike i pripadajućeg odnosa prema javnosti. Politički akteri koji su u normalnim okolnostima s patronizirajućim prezirom gledali na stanovništvo, sada su otvoreni i transparentni. Obavještavajući stanovnike o svakom koraku suočavanja s pandemijom i potresom, pokazali su političku zrelost kakva nije viđena u zadnjih 30 godina. ‘Zajedništvo’ koje je manifestirano u ratnim okolnostima, naime, podrazumijevalo je hrvatski nacionalistički ekskluzivitet praćen svim zamislivim vrstama netrpeljivosti prema omraženoj srpskoj manjini. Hrvatski medijski sektor, s naglaskom na komercijalne televizije, portale i novine, od početka krize gotovo u pravilu informira javnost po svim etičkim postulatima novinarske struke. Time su posljedično srušili i nerijetke uređivačke maksime iz doba normalnosti po kojima se obmanjujući sadržaj pravda potražnjom publike. Suprotno tome, savjesno informiranje javnosti u njihovom stvarnom interesu dalo je nemali doprinos širem povjerenju u javne službe i pripadajuće znanstvene radnike. Proizvođači lažnih narativa, teorija zavjere i mrzilačkih poruka s krajnje desnice tako su suzbijeni na društvenu marginu. Oni i dalje egzistiraju, ali se zadnjih tjedana njihovo širenje uspješno poništava pravodobnim i istinitim informiranjem svih velikih medijskih platformi.

Vlada je pripremila zakon koji će faktički suspendirati radno zakonodavstvo za vrijeme trajanja zdravstvene krize. Prema tom prijedlogu, svi će poslodavci moći isplaćivati minimalce koje im je dala država, bez obzira na stanje svoga konta

Jednakom mjerom anuliran je, makar privremeno, i jeftini politički populizam. Ilustrativni primjer odvijao se nakon snažnog zagrebačkog potresa. U prvim reakcijama gradonačelnik Milan Bandić pozivao je građane da se vrate u armirane domove koji su građeni nakon 1960-ih godina, ne znajući stvarno stanje na terenu. U obilasku grada uzimao je kontakte pojedinaca koji su pogođeni potresom, izrugujući se sistemskom rješavanju problema. Njegov podređenik za krizne situacije Pavle Kalinić, koji danima diže paniku u javnosti, u isto je vrijeme sugerirao vješanje hrvatskih zastava po kućama za dizanje morala. Standardni Bandićev bahati leksik, međutim, nije dočekan najbolje u gradu koji je pretrpio najveće štete upravo na zgradama čija se obnova, unatoč upozorenjima struke, desetljećima zanemaruje. U javnosti su, k tome, objavljene informacije da su otpadali dijelovi koji su dograđeni zadnjih godina, iako se upozoravalo i na te ‘ustupke’ na nekretninama podobnih poduzetnika. Jeftina politička retorika ne djeluje u trenutku kad se pacijenti moraju evakuirati iz bolnica koje nisu obnavljane od Jugoslavije, dok se gradska vlast svojski trudi blokirati izgradnju novih bolnica zbog sumanutih megaprojekata koji, po mnogima, služe za zamračenje milijunskih iznosa iz proračuna. Prirodna katastrofa koja je zadesila Zagreb pokazala je i da se zbog gradske rasprodaje i prenamjene zelenih površina građanima u nekim naseljima doslovno oduzima prostor za spas od urušavanja stambenih objekata u slučaju budućih potresa.

U ambijentu dvije prirodne katastrofe, međutim, došla je i treća. Hrvatsko gospodarstvo nalazi se pred najvećom krizom u suvremenoj povijesti. Natruhe scenarija budućih mjeseci, a možda i godina, već se manifestiraju prvim valom otpuštanja više stotina radnika, dok poslodavci prijete da će otpustiti dodatne desetke tisuća ljudi. Prema recentnoj studiji Međunarodne organizacije rada, Covid-19 mogao bi u boljem scenariju dovesti do pet milijuna otpuštenih radnika, a u gorem do 25 milijuna, što je veći broj od onoga nakon financijske krize prije 12 godina. Po izračunima iz iste studije, bez posla će ostati između jednog i pet milijuna radnika s najnižim prihodima, dok će između 8 i 35 milijuna biti dovedeno na rub ili ispod praga siromaštva. Ovo se posebno odnosi na radnike koji rade na slabije zaštićenim i slabo plaćenim poslovima, na mlade i starije radnike te žene koje su obično više zastupljene u slabo plaćenim poslovima i u pogođenim sektorima. Po postotku ugroženih radnih skupina, hrvatski scenarij će vjerojatno biti identičan: mlađi radnici koji imaju najmanje uvjete temeljem Zakona o radu, agencijski radnici i nositelji ugovora na određeno, po kojima se Hrvatska nalazi pri evropskom vrhu. Ljudi starije dobi, visokorizična populacija u kontekstu aktualnog virusa, također će biti drastično pogođeni tekućim izvanrednim okolnostima. Ovisno o razmjerima krize, radnici bi mogli izgubiti između 860 i 3440 milijardi dolara prihoda, što će neminovno dovesti do smanjenja potrošnje dobara i usluga, ključnih za održavanje i otpornost ekonomija.

Po svemu sudeći, pred hrvatskom vladom je socijalna bomba na koju zasad nema srednjoročne ni dugoročne odgovore. Izuzmu li se žestoke kritike iz Hrvatske udruge poslodavaca na račun dosad predstavljenih državnih mjera za sanaciju privatnog sektora, sve što je predloženo svodi radnike na pasivne promatrače, kolateralne gubitnike ili ‘dobitnike’, ovisno o sektoru i poduzetniku kod kojeg rade. Nedugo prije završetka ovoga teksta od sindikalnih predstavnika dobili smo informaciju da je Vlada pripremila zakon koji će faktički suspendirati radno zakonodavstvo za vrijeme trajanja zdravstvene krize. Prema tom prijedlogu, svi će poslodavci moći isplaćivati minimalce koje im je dala država, bez dodatnih opterećenja na vlastiti račun i bez obzira na stanje svoga konta. Država je tako odlučila da o pravima radnika ekskluzivno odlučuju poslodavci, a sindikalni čelnici koji su sudjelovali na kriznim pregovorima kažu Novostima da su gotovo potpuno zanemarili njihove prijedloge. Takve bi zakonske odredbe, dođe li do njihovog usvajanja, trebale trajati dok ne okonča suzbijanje pandemije. Malo tko, međutim, vjeruje da će problem biti riješen u naredna dva mjeseca.

Prema sve brojnijim procjenama, kriza s virusom neće završiti sve do pronalaska cjepiva. Njegova šira uporaba predviđena je pak za ljeto 2021. godine, dakle za godinu i pol. Ukoliko se radi o točnim procjenama, dotad će u primjeni biti izvanredno stanje s manjim i većim intenzitetima, ovisno o razmjerima suzbijanja i novog potencijalnog širenja virusa na svjetsko stanovništvo. Dok se pandemija ne anulira na globalnoj razini, ona će se gospodarski i društveno osjećati i u Hrvatskoj. Pitanje je kako će hrvatska vlada reagirati na ovakve scenarije i hoće li nastaviti s postojećim korektnim odnosnom prema javnosti i znanstvenoj zajednici. Iako ovdje zasad nije zabilježeno stanje kao u Srbiji i Sloveniji, čije vlade iskorištavaju krizu za ozbiljne pokušaje dugoročnog podrivanja ustavnog poretka, određeni problematični aspekti ponašanja izvršne vlasti u Hrvatskoj mogu se vidjeti u aktualnom ambijentu široke suspenzije individualnih sloboda. U prvom dramatičnom obraćanju javnosti premijer Andrej Plenković se, u nacionalističkoj maniri, obratio ‘Hrvaticama i Hrvatima’, a inače staloženi ministar zdravstva Vili Beroš počeo je pričati o ‘petoj koloni’. Vlada je, k tome, ozbiljno pokušala zaobići Sabor u izvanrednim okolnostima, a predložene izmjene Zakona o elektroničkoj komunikaciji, koje će omogućiti mobilni nadzor onih potencijalno zaraženih, gotovo da ne posjeduju osigurače za neke buduće zlouporabe širokih razmjera.

Nešto što je još jučer imalo opravdanje u izvanrednom stanju lako može otklizati u normalnost. A normalnost aktualne vlasti, s naglaskom na HDZ, u proteklih 30 godina bila je upravo suprotna njihovom ponašanju zadnjih nekoliko tjedana. Dok trenutno pokušavaju raditi na savjesnom informiranju javnosti i odašilju apele o prestanku širenja dezinformacija, najodgovorniji su za stvaranje društva baziranog na mitovima, revizionističkim lažima kao pogonskim gorivom za mržnju prema manjinama i zaustavljanju svake suvisle obrazovne reforme koja je imala cilj proizvesti društvo koje kritički promišlja i djeluje. Ministar policije Davor Božinović, koji je zbog otvorenog i transparentnog komuniciranja s javnošću zadnjih tjedana stekao simpatije javnosti, još je nedavno sustavnim negiranjem odgovarao na brojna izvješća o nezakonitom postupanju policije prema migrantima na hrvatskoj granici.

Dođe li do eskalacije tekuće zdravstveno-ekonomske krize, nije teško zamisliti scenarij u kojem će svaka represivna opačina biti opravdana izvanrednim okolnostima. Utoliko je i hrvatska mikroprimjer budućih globalnih društvenih i političkih kretanja, u kojima neizvjesna budućnost nudi dugoročnu priliku za pravednije društvo, ali i dominaciju mračnih, distopijskih politika. Sve je više znanstvenika i analitičara koji smatraju da nema povratka na status quo i da će aktualna pandemija vjerojatno zauvijek promijeniti niz društvenih navika i djelatnosti. Umjesto globalizacijske produkcije roba i dobara, predviđa se sve intenzivniji povratak lokalne proizvodnje koja je u neoliberalnoj eri dislocirana na druge kontinente. To se odnosi i na lokalnu proizvodnju hrane, izgradnju kooperativne privrede, učvršćivanje sustava socijalne i zdravstvene zaštite te dramatično povećanje obnovljivih izvora energije. Glavni je razlog potpuna blokada postojećeg ekonomskog sustava uslijed jedne virusne pandemije, a posljedica može postati i svijest o mogućim novim globalnim zarazama i kataklizmičkim razmjerima klimatskih promjena.

Tmurni scenarij, međutim, kratkoročno predviđa pretvaranje širokih represivnih mjera u društveno-politički standard. Nemoguće je pritom predvidjeti izgled društva nakon krize. No ukoliko dođe do scenarija produbljene nejednakosti nakon financijskog sloma 2008. godine, u kojem je teret prebačen na države i najšire slojeve stanovništva, nema sumnje da će politički reakcionari s desnoga ruba iskoristiti priliku. U Hrvatskom kontekstu to može značiti novu radikalizaciju HDZ-a ili uspon vjerskih fundamentalista i radikalne desnice okupljene oko pjevača Miroslava Škore.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/2