>

novosti logo

Krnji bojkot

Pri odluci o bojkotu izbora ostali su krnji SzS, Pokret slobodnih građana, Tadićev SDS, Dosta je bilo, kraljevački Lokalni front i Ne davimo Beograd. Njihovi lideri sve rjeđe govore u javnosti, a sve češće šutke promatraju onaj dio opozicije koji je odlučio izaći na izbore

Od prošlog tjedna, kad je i službeno odlučeno da će se parlamentarni, pokrajinski i lokalni izbori u Srbiji održati 26. travnja, dio opozicije koji od sredine 2019. zagovara njihov bojkot raspao se na sastavne dijelove i svoje političko djelovanje raspršio na sve strane, a najmanje ga usmjerio na vođenje organizirane kampanje za bojkot izbora. S druge strane, Srpska napredna stranka, Socijalistička partija Srbije, Srpska radikalna stranka i Savez vojvođanskih Mađara požurili su predati svoje izborne liste i krenuli u izbornu kampanju.

Zasad je izlazak na parlamentarne izbore najavilo najmanje još trinaest stranaka i koalicija. Na lokalnim izborima bit će ih i puno više. Pri odluci o bojkotu izbora ostali su Savez za Srbiju, ali u krnjem sastavu, Pokret slobodnih građana, Socijaldemokratska stranka Borisa Tadića, Dosta je bilo, kraljevački Lokalni front i udruženje Ne davimo Beograd. SzS su napustili Zdrava Srbija jer je odlučila izaći i na lokalne i na parlamentarne izbore. Isto je učinila i stranka Zajedno za Srbiju jer je predala izbornu listu za izbore u Šapcu, a i zamjenik predsjednika Demokratske stranke Saša Paunović izaći će sa svojom listom na izbore u Paraćinu, zbog čega je napustio DS. Kako Paunovićevim stopama namjeravaju krenuti i neki drugi općinski odbori DS-a, ali i dio njegovih parlamentarnih zastupnika, vodstvo stranke krenulo je u novi krug raspuštanja neposlušnih stranačkih ogranaka i izbacivanja iz stranke članova koji se ne mire s odlukom o izbornom bojkotu. Lider DS-a Zoran Lutovac i njegovi suradnici iz stranačkog vodstva do daljnjeg su neupotrebljivi u kampanji za bojkot izbora jer su zaokupljeni unutarstranačkom borbom za očuvanje većine i svojih funkcija, a kako pritom unutar SzS-a još uvijek imaju najrazgranatiju stranačku infrastrukturu, i kampanja čitavog Saveza zbog toga trpi.

Zato ne čudi da se predsjednik Narodne stranke Vuk Jeremić zaputio u SAD kako bi prikupio dodatne ‘dokaze’ da je Vučić za vrijeme nedavne službene posjete Americi definitivno pristao na članstvo Kosova u UN-u i praktički pristao na njegovo priznanje kao samostalne države. Vučićeva ‘izdaja’ Kosova glavna je karta na koju Jeremić i drugi lideri SzS-a namjeravaju zaigrati kako bi srušili vlast nakon izbora, čije su rezultate zbog izbornog bojkota kojemu su pribjegli već sada proglasili nelegitimnima i za njih nevažećima. Jeremić u svojim istupima u SAD-u, međutim, ne priča puno o Vučićevoj ‘izdaji’ Kosova jer američka administracija čvrsto stoji iza njegove državne samostalnosti, ali se zato okomio na Đukanovićev režim u Crnoj Gori zbog njegova ataka na imovinu Srpske pravoslavne crkve.

I dok Jeremić iz SAD-a šalje poruke za domaću upotrebu u Srbiji, Obradovićeve Dveri povele su u maniri ekstremne desnice rasističku kampanju protiv migranata, a sada i protiv uvođenja 5G mreže barem dok se ne dokaže da ne šteti ljudskom zdravlju. No političko ludilo Dveri dosegnulo je vrhunac kad je njihov lider pozvao Vojsku Srbije da izvrši puč, odnosno da izolira Vučića kako ne bi dopustio masovni dolazak migranata u Srbiju, na što je, po tvrdnjama Obradovića, pod pritiscima iz EU-a navodno već pristao, iako ista ta Unija istovremeno hermetički zatvara svoje istočne granice prema Turskoj kako bi spriječila masovniji dolazak migranata na svoj teritorij. Neformalni lider SzS-a Dragan Đilas pribjegao je pak pisanju otvorenih pisama na sve strane, pa i zapadnim ambasadorima i političarima u kojima ih proziva i napada kad god kažu štogod pohvalno o Vučićevoj vlasti ili kritiziraju opoziciju zbog bojkota izbora. U pismima upućenim na pojedine domaće adrese uz kritike sve češće poseže i za prijetnjama pravosudnim progonima i zatvorskim kaznama. Najnoviju takvu prijetnju uputio je direktoru RTS-a Draganu Bujoševiću i njegovim prvim suradnicima jer su, po njemu, sudionici Vučićeve ‘kriminalne organizacije’.

Ostali čelnici opozicije koja će bojkotirati izbore sve rjeđe govore u javnosti, a kad to i čine, onda uglavnom ponavljaju izlizane argumente protiv sudjelovanja na izborima. Zapravo sve češće šutke promatraju sa strane onaj dio opozicije koji je odlučio na njima sudjelovati, uglavnom formirajući koalicijske izborne liste s kojima povećavaju svoje šanse da preskoče smanjeni izborni prag od tri posto. Takve su koalicije već ranije osnovali LDP Čedomira Jovanovića, LSV Nenada Čanka i DSS Miloša Jovanovića. Čankova koalicija Vojvođanski front upravo je s organizacijom Srbija 21, čiji su članovi i pojedini parlamentarni zastupnici DS-a i Tadićevog SDS-a, formirala koaliciju Ujedinjena demokratska Srbija koja će sa zajedničkom listom izaći na izbore. Bivša članica SzS-a Zdrava Srbija na izbore će izaći sa strankom Bolja Srbija koju predvodi bivši kragujevački gradonačelnik Veroljub Stevanović. Samostalno će kao opozicijske stranke na izbore izaći SPAS bivšeg vaterpolskog reprezentativca i prvog čovjeka Novog Beograda Aleksandra Šapića i Nova stranka Zorana Živkovića te udruženje ‘1 od 5 miliona’ koje je iniciralo i dugo predvodilo beogradske građanske prosvjede protiv Vučićeve vlasti, a prvo je i zagovaralo bojkot izbora, da bi nakon što je SzS preuzeo organizaciju i vođenje prosvjeda naprasno odlučilo ići na izbore kako bi pokazalo zube i vladajućima, ali i opoziciji. Kako je tim lupingom do tada najmasovniji protestni pokret izgubio najveći dio svog političkog i izbornog potencijala, Vučićev SNS ostao je bez izbornog takmaca kojeg se najviše pribojavao. Vučić je naime ne tako davno najavio da će sve učiniti kako se Srbiji i njegovoj stranci ne bi dogodile protestne i antisistemske stranke i pokreti poput Živog zida i Mosta u Hrvatskoj ili sličnih koji su kao gljive poslije kiše počeli nicati diljem Europe. Premda SzS i njegovi medijski zagovornici uvjeravaju srpsku javnost da su najveća izborna babaroga Vučićevom SNS-u, onog časa kad su njegovi lideri preuzeli beogradske prosvjede odbili su veći dio nestranačkih prosvjednika i ujedno ispunili Vučićevu želju da se njegovoj stranci na izborima kao konkurent ne pojavi prosvjedni pokret koji bi predvodili nestranački aktivisti, a koji bi okupljao birače nezadovoljne stranačkim političkim elitama svih boja.

S opozicijom čiji su lideri u velikom broju ne tako davno bili na vlasti, Vučićev SNS će puno lakše na izborima izaći na kraj, pa i onda kad bojkotira izbore. Njihovoj kritici i optužbama da su uništili zemlju i zaveli diktaturu iz SNS-a godinama već uzvraćaju da su upravo sadašnji lideri opozicije doveli zemlju na rub bankrota, ali i uspostavili politički sistem i državne i javne institucije za koje danas tvrde da su okosnica Vučićeva autokratskog režima. Usto, opoziciji nabijaju na nos pokazatelje o ekonomskom napretku Srbije koji se unatrag nekoliko godina kreću uzlaznom putanjom, zbog čega su zemlja i ekonomija u skoro svim glavnim parametrima u puno boljoj kondiciji otkako su naprednjaci preuzeli vlast.

Istovremeno je Vučić kao neprikosnoveni lider SNS-a pri sastavljanju stranačke izborne liste opoziciji skoro izbio iz ruku kao adut afere u koje su do grla bili upetljani pojedini stranački funkcioneri, jer je umjesto njih uvrstio sasvim nova lica, ponajviše žene i mlađe članove stranke, ali i nestranačke ličnosti koje iza sebe imaju uspješne profesionalne karijere. Vučić je biračima najavio i da će tek svaki treći aktualni ministar iz SNS-a biti član i buduće vlade, a još drastičnije kadrovske promjene obećao je na lokalnim razinama. Kako najnovija istraživanja javnog mnijenja pokazuju da rejting vladajućih SNS-a (53,3 posto) i SPS-a (12,7 poto) raste, a opozicijskih SzS-a (8,4 poto) i PSG-a (ispod izbornog cenzusa od tri posto) pada, nije teško zaključiti tko barem zasad vuče uspješnije predizborne političke poteze.

1/1