>

novosti logo

Kultura Kultura

Kultura europska, politika lokalna

Projekt ‘Rijeka 2020. – Europska prijestolnica kulture’ godinu dana uoči realizacije na meti je kritika gradske opozicije i dijela riječke scene, ali organizatori uvjeravaju da će nadmašiti brojna dosadašnja izdanja drugih europskih gradova, a direktorica Emina Višnić upozorava lokalne političare da se ne miješaju u program

Dok je vani padala dosadna proljetna kiša, Irena Kregar Šegota, direktorica Sektora za razvoj i strateška partnerstva tvrtke Rijeka 2020, odgovarala je na pitanja članova Odbora za kulturu riječkog Gradskog vijeća o realizaciji i napredovanju projekta Europska prijestolnica kulture (EPK), odnosno titule koju je taj grad osvojio za 2020. godinu. Na meti riječke opozicije, koju u slučaju EPK-a predvodi Zvonimir Peranić, nepriznati kazališni radnik, gradski vijećnik izbačen iz Mosta i predsjednik gradskog Odbora za kulturu, bili su proračunski izvještaji, potencijalni sukobi interesa i kadrovska rješenja unutar trgovačkog društva Rijeka 2020, čiji je osnivač Grad Rijeka.

Unatrag tri godine, odnosno od momenta kada je Rijeci dodijeljena ta prestižna titula, EPK je jedna od glavnih meta riječke opozicije koju čine HDZ, Most i Lista za Rijeku. Realizaciju ovog kulturnog projekta Europske unije i drugdje su pratile političke borbe, pa su tako Novosti prije dvije godine pisale o ‘ruševinama’ koje su ostale nakon EPK-a u Mariboru. Uništenju mariborskog projekta, koji je završio u bankrotu, najviše su doprinijeli lokalni i nacionalni politički akteri, koji su na kraju i preuzeli cjelokupni EPK. Uostalom, i talijanska Matera, koja u ovoj godini titulu Europske prijestolnice kulture dijeli s bugarskim Plovdivom, do grla je u problemima, a veliki infrastrukturni zahvati s budžetom od čak 400 milijuna eura teško da će biti dovršeni do početka programa. Situacija nije bolje ni u Plovdivu. I tamo je, baš kao u Mariboru, lokalna vlast preuzela kontrolu i u tim imenovala svoje ljude. Bizarnosti radi, lokalni gradonačelnik je predlagao da se u program uvrsti javna svinjokolja koja bi trebala predstavljati dio tradicijske kulture. S obzirom na to da je riječ o projektima oko kojih se vrti velik novac, bilo je za očekivati da će se u njih uplesti političari.

Riječki projekt ukupno vrijedi 30 milijuna eura, od čega iz državnog proračuna treba doći oko deset milijuna, a nešto malo više od tog iznosa iz proračuna Grada Rijeke. Ostatak se treba namaknuti od Primorsko-goranske županije, sponzora, iz EU fondova i ostalih izvora financiranja. Emina Višnić, direktorica tvrtke Rijeka 2020 d.o.o., svjesna je da je puno gradova imalo problema u realizaciji, no ističe da se u Rijeci politika za sada nije uspjela direktno umiješati u osmišljavanje i vođenje samog programa.

- Doista imamo sreću da se ni nacionalna, a ni lokalna izvršna vlast ne miješaju u program i ne opstruiraju ga na razini financiranja. Razumijem da na lokalnoj razini postoji veći interes jer radi se o projektu velikih financijskih okvira. Smatram da bi bilo dobro kada bi se lokalna politika bavila točno onim što im je u opisu funkcije. Zazirem od svakog pokušaja interveniranja u program ili pokušaja komentiranja kvalitete programa s političke pozornice. To doista nije na politici. U europskoj legislativi vrlo je jasno istaknuta programska neovisnost projekta Europska prijestolnica kulture kao jedan od pet ključnih kriterija. Programski okvir predstavljen u kandidacijskoj knjizi presudan je za činjenicu da je upravo Rijeka dobila tu titulu, a onda su neki od nas imenovani da taj program oblikuju u konkretne projekte. Kritike koje smo dobili proizlaze iz nerazumijevanja procesa - kaže Emina Višnić, koja je godinama bila važna figura nezavisne scene u Zagrebu.

Ipak, budžet ovdašnjeg EPK-a, koji je pritom najveći infrastrukturni projekt u hrvatskoj kulturi i najveći generator zapošljavanja, u jednoj maloj europskoj državi na periferiji teško može ostati izvan interesa različitih aktera. Uostalom, nesuglasice oko financiranja u studenome prošle godine pojavile su se čak između političara iz iste stranke, župana Primorsko-goranske županije Zlatka Komadine i riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela iz SDP-a.

Umjesto da su u startu oštro odbijeni, često nemušti i stupidni napadi nove riječke desnice i čudnog svata Zvonimira Peranića još su više učahurili preplašene kulturnjake, djelatnike tvrtke Rijeka 2020 – smatra umjetnik Damir Čargonja

I dok smo na riječkom Odboru za kulturu koji je održan prije dva tjedna očekivali puno konkretnija i oštrija pitanja jer je, uostalom, Peranić sličnu stvar već radio u slučaju HNK-a Ivana pl. Zajca za vrijeme intendanture Olivera Frljića, u riječkoj čaršiji nailazimo na različite informacije i poluinformacije, kritike i polukritike. Neke od njih dolaze iz redova institucija, neke od bivših suradnika, druge od političara, nezadovoljnika i povrijeđenih ega, a veliki broj njih od običnih građana. Na riječkom Kontu, mjestu na kojem su stasale generacije lokalnih mladića i djevojaka, razgovaramo s Damirom Čargonjom Čarlijem, umjetnikom i nekadašnjim voditeljem kluba Palach, koji danas za sebe voli reći da je poduzetnik u kulturi i pokretač alternativnog projekta Kantrida FKK 2020.

- Danas prosječni Riječanin na pitanje što je ustvari EPK nema suvisao odgovor, a ni pozitivan stav. Za problem negativne percepcije u jednom djelu riječke, pa i šire javnosti trebalo bi okriviti marketing ili poslovnu politiku same tvrtke Rijeka 2020 koja nije u potpunosti uspjela približiti i objasniti građanima sam projekt i stvoriti pozitivno ozračje oko njega. Možda je najveća greška ta što je projekt postao politička platforma koju uvelike koristi riječka opozicija, konstantno šaljući neprovjerene informacije i spinove u javnost i tako je obmanjujući. Nadaju se da bi im eventualna propast projekta osigurala bolje startne pozicije na izborima 2021. godine. Umjesto da su u startu oštro odbijeni, ti često nemušti i stupidni napadi nove riječke desnice i čudnog svata Peranića još su više učahurili preplašene kulturnjake, djelatnike tvrtke Rijeka 2020 - objašnjava Čarli i dodaje da je Galeb, legendarni brod Josipa Broza Tita koji je usidren u riječkoj luci, u tom metežu posebna priča.

- Ako zanemarimo raspravu da li je Galeb Rijeci trebao ili ne, ostaje činjenica da je upravo pod vlašću konzervativnog HDZ-a i njihovog ministra Bože Biškupića brod proglašen kulturnim dobrom. A danas riječki konzervativci koriste ovu priču kao svog konja za trku. Smiješno. Vjerujem da će projekt EPK uspjeti i znam da nakon 2020. godine Rijeka više nikada neće biti ista. A da li se može bolje? Uvijek može - kaže on.

Međutim, javnost osim najava zanimaju i pojedine informacije koje do danas nisu iskomunicirane. Najviše otvorenih pitanja postoji oko realizacije samog programa, čije se objavljivanje očekuje tek u rujnu. U EPK-u to objašnjavaju činjenicom da nijedna europska prijestolnica kulture svoj program ne objavljuje skoro godinu dana unaprijed, čime se izbjegava i konkuriranje aktualnim prijestolnicama kulture. U riječkim uredima prevladava optimizam i smatraju da će njihov program biti genijalan. Ističu da je posebnost Rijeke upravo u tome što su programi disperzivni, da se radi s velikim brojem partnera i da je izbjegnuto aktiviranje velikih projekata. Entuzijazam među Riječanima i kulturnim radnicima izvan ureda EPK-a vidljivo je manji. Razlog tome su i društvena klima, odnosno pretvaranje Rijeke u provincijski grad zbog centraliziranosti države, odlaska mladih i uništavanja preostale industrije, poput pljačke brodogradilišta 3. maj. EPK nije u direktnoj vezi s tim procesima, ali projektnom timu takvo okruženje sigurno ne olakšava posao. Nakon desetljeća jake kulturne scene i svojevrsnog optimizma koji je vladao Rijekom, danas možemo čuti puno pesimističnije tonove.

Promjene kadrova unutar samog tima Europske prijestolnice kulture izazvale su do sada najveći medijski interes, posebno u slučaju Vuka Ćosića, stručnjaka koji je prema dogovoru šest mjeseci vodio sektor marketinga i komunikacija za plaću koju su mu u EPK-u mogli ponuditi, a koja je, kako tvrde, puno manja nego što Ćosić zarađuje na tržištu. Iako je u jesen 2017. raskinuo radni odnos s tvrtkom Rijeka 2020, Ćosić danas radi kao savjetnik na pojedinim programima. Kada je u pitanju odlazak redatelja Olivera Frljića, koji je bio zadužen za kazališni program u programskom pravcu ‘Doba moći’, kažu da je došlo do razilaženja oko troškova gostovanja njemačke kazališne skupine Rimini Protokoll te da je Frljić u međuvremenu dobio bolju poslovnu ponudu iz inozemstva. U tvrtki Rijeka 2020 trenutno je zaposleno 52 ljudi, a otišlo je njih šest, što direktorica Emina Višnić smatra normalnom fluktuacijom.

Ne postoji priča o dva totalitarizma. Ta nam se priča nalijepila, ali takve teme nema u konceptu. Možda je to netko i spomenuo, ali okosnica samog programa sigurno nije priča o dva totalitarizma – kaže Emina Višnić, direktorica tvrtke Rijeka 2020

- Normalno je da ljudi odlaze i dolaze. Nije normalno da ljudi ostaju zauvijek bez obzira na to da li su kvalitetni ili ne, da li znaju ili ne znaju raditi. Za neke rad u EPK 2020 ima prejaku dinamiku, a nekim ljudima to ne odgovara. Neki su u međuvremenu dobili i ponude za stalni posao jer su kod nas svi ugovori na određeno vrijeme. Gledano u postocima, napustio nas je izuzetno mali broj ljudi. U mnogim drugim gradovima koji su nosili tu titulu promijenili su se cijeli timovi ljudi.

Iz EPK-a je zbog zdravstvenih problema već duže vremena odsutan i umjetnički direktor Slaven Tolj, a najpolitičniji programski pravac ‘Doba moći’ nema svog programskog voditelja. U okviru tog pravca tematizira se prošlost kroz fašizam, ali i socijalističko naslijeđe, što se na momente prezentiralo kao priča o dva totalitarizma koja je, uostalom, i narativ rezolucija Vijeća Europe i Europskog parlamenta te projekata Europske komisije.

- Ne postoji priča o dva totalitarizma. Ta nam se priča nalijepila, ali takve teme nema u konceptu. Možda je to netko i spomenuo, ali okosnica samog programa sigurno nije priča o dva totalitarizma - naglašava Višnić i dodatno nam pojašnjava ovu temu.

- Osobno mogu reći svoj stav, a to je da se iznimno različite ideologije ne mogu jednostavno izjednačavati kroz ideju dvaju implicitno podjednakih totalitarizama. Radi se o malo kompleksnijim odnosima, ali ne želim ulaziti u klasičnu ideološku i političku raspravu. Mislim da tu nema neke velike priče i ideološkog zaokreta. Uostalom, taj programski pravac je toliko širok i velik da zapravo te četiri predstave čine njegov mali segment. Istina, trebao je postojati jedan program koji je bio zasnovan na sučeljavanju D’Annunzija i Tita, ali se od projekta odustalo jer se shvatilo da se program ne može tako postaviti. Brod Galeb ostaje kapitalni infrastrukturni projekt na kojem se radi stalni postav i na tome rade kustosi iz Muzeja grada Rijeke, povjesničar Tvrtko Jakovina i još neki drugi stručnjaci. Postav se bavi i brodom i pokretom nesvrstanih i Titom, ali nema nikakve priče o sukobljavanju dvaju totalitarizama.

I dok je u Rijeci kiša popodne napokon stala, shvatili smo da se priča oko Europske prijestolnice kulture tek zagrijava. O programu je konkretniji osvrt teško dati jer sadržaj tek treba biti predstavljen, a onda i realiziran. EPK je nedavno izišao i s otvorenim pozivom za predlaganje kulturno-umjetničkih programa. U narednim godinama bit će sasvim dovoljno vremena da se napravi sveukupna evaluacija Rijeke 2020. Pritom odmah treba reći da je riječ o jednom mainstream europskom projektu, a ne alternativnom festivalu ili projektu nezavisne scene, pa i u tom smislu treba usmjeriti očekivanja. Međutim, na realizaciju samog programa osim politike utjecat će, dakako, i sami odnosi na riječkoj kulturnoj sceni, koji već godinama nisu najsjajniji.

Napokon, dolazimo do glavnog pitanja, a to je što će ostati nakon EPK-a osim infrastrukturnih zahvata kao što su obnova Palače šećerane i Titovog broda, izgradnja dječje kuće i gradske knjižnice te uređenje već otvorenog RiHuba. Jedna od preporuka ekspertne grupe Europske komisije, koja je prošlog ljeta obavila nadzor projekta, odnosi se na daljnje jačanje kulturne strategije za 2021. i 2022. godinu, kao i na rad na unutarnjoj organizaciji. Iduću reviziju očekujemo u studenome ove godine, a do tada bi se trebale pojaviti i nove informacije oko razvoja EPK-a, koji je proglašen projektom od nacionalnog i strateškog značaja, a održavat će se za vrijeme prvog predsjedanja Hrvatske Vijećem Europske unije.

1/2