Novosti

Kultura

Лaслo Блaшкoвић: Вaжнo je дa мaли издaвaчи oпстaну

Нajвeћу oпaснoст видим у oкрупњaвaњу издaвaчкe дeлaтнoсти. И кao дирeктoр НБС-a и кao писaц пoтрудићу сe дa мaли издaвaчи oпстaну, дa сe нe глeдa свe крoз eкoнoмску димeнзиjу и динaр

I7nu31ddiqu2ts9xanrbim5bthf

Лaслo Блaшкoвић

Na nedavnom Interliberu, godišnjem međunarodnom sajmu knjiga u Zagrebu, predstavila se i Narodna biblioteka Srbije, koja ostvaruje značajnu suradnju sa Srpskim kulturnim društvom Prosvjeta, čija izdanja pobuđuju veliko zanimanje domaće javnosti. Otvorenju Interlibera prisustvovao je i upravnik NBS-a Laslo Blašković, koji je posjet Zagrebu iskoristio i za unapređenje suradnje s Prosvjetom. Razgovarali smo tom prilikom s njim kao s rukovodiocem važne institucije susjedne zemlje, ali i kao pjesnikom i prozaikom bogata opusa.

Prepoznaje li država Srbija financijski i zakonodavno ulogu NBS-a?

Uglavnom sam zadovoljan položajem NBS-a, iako s obzirom na svoju funkciju predsednika Zajednice matičnih biblioteka Srbije često vidim kakve su biblioteke u manjim mestima. Ali to je problem celog našeg društva: kad prođu izbori, kao da je bitno iz koje partije dolazi direktor neke biblioteke. Šta je apsurdno, ali se dešava. Funkcija čelnog čoveka treba da se bazira na struci i njegovom ugledu, a ne na partijskoj liniji, to je neprihvatljivo. Šta se tiče NBS-a, on ima specifičnu ulogu u našoj državi i društvu. Pre svega, tu je da zaštiti i sačuva kulturno blago i omogući čitaocima i korisnicima da ga konzumiraju. Ono šta je sad bitno jeste rekonstrukcija depoa. Zgrada na Vračaru projektovana je i napravljena početkom 1970-ih za sledećih 30 godina, pa sad imamo velikih problema s prostorom koji će, po nekim procenama, za nekoliko godina biti sasvim iscrpljen. Zbog toga sam sa Ministarstvom kulture razgovarao o izgradnji eksternog depoa. U narednom periodu trebalo bi da dobijemo novu zgradu NBS-a, ali to je zasad samo na nivou želja.

Duhovne vrednosti

Kakvi su odnosi NBS-a s ostalim nacionalnim bibliotekama u regiji?

NBS je članica svih svetskih, evropskih i regionalnih bibliotekarskih organizacija, tako da na tom nivou imamo dobru saradnju. Početkom decembra sastaćemo se u Ljubljani i razgovarati o problemima koje svi imamo i koje treba prevazići, kao i o učešću NBS-a i svih nacionalnih biblioteka u aktivnostima Foruma slovenskih kultura, čije je sedište u Ljubljani. U našim odnosima nisu raščišćene mnoge stvari, kako iz domene politike tako i kulture. Tu je i pitanje ćirilice: kad se raspala Jugoslavija, Kongresna biblioteka u Vašingtonu dala je dva koda, pa sve knjige na ćirilici spadaju u srpski, a sve na latinici u hrvatski korpus. Imate situaciju da bi ceo korpus srpskih knjiga štampanih latinicom za 30 godina mogao nepripadati srpskoj književnosti. Tu su stvari isprepletene, pogotovo među našim državama. Na primer, od ‘Seoba’ najvećega srpskog pisca Miloša Crnjanskog nema ‘srpskije’ knjige, a ona je štampana na latinici u Beogradu. Crnjanski je svoju prvu knjigu, ‘Masku’, objavio u Zagrebu 1918., u ediciji hrvatskih pisaca. Sa druge strane, najveći hrvatski pesnik Tin Ujević u Beogradu je objavio dve svoje najznačajnije zbirke, ‘Lelek sebra’ i ‘Kolajnu’, na ekavici i ćirilici. Da sad ne pričamo o dubrovačkoj književnosti, o Srbima katolicima ili pripadnicima drugih veroispovesti, pogotovo u Hrvatskoj. Postavlja se dakle pitanje kako razgraničiti ili dogovoriti bibliotekarski kod koji bi uključivao i pisce koji su između različitih kultura i jezika, jer je to najveći problem koji pokušavamo da razrešimo. Kako bi rekao Danilo Kiš: ‘Ako smo ljudi dobre pameti i dobre volje, svakako ćemo se dogovoriti.’

Kolika je opasnost od propadanja regionalnog izdavaštva, pogotovu imaju li se na umu elektronski mediji, besparica i kojekakve Farme ili Big Braderi?

Prirodom svog posla bio sam na nizu velikih i malih sajmova u Evropi i svetu: u Frankfurtu kao sajmu izdavaštva, u Lajpcigu koji je sajam autora, u Beogradu koji spada u najznačajnije evropske sajmove… Najveću opasnost vidim u okrupnjavanju, pogotovo na Beogradskom sajmu: imate dve izdavačke kuće koje su pokrile velik broj malih izdavača, potrebnih jer objavljuju knjige koje nisu za širu čitalačku publiku. I kao direktor NBS-a i kao pisac potrudiću se da takvi izdavači opstanu, da se ne gleda sve kroz ekonomsku dimenziju i dinar. Jer ipak se bavimo duhovnim vrednostima.

NBS je i nosilac otkupa knjiga za biblioteke i kroz rad komisija nastojimo da se za biblioteke otkupi šta više kvalitetnih knjiga, ne toliko atraktivnih na prvi pogled, ali svakako značajnih knjiga poezije, filozofije i sličnih žanrova. Biblioteke po opštinama se još ne zatvaraju, ali im je zajednički problem prostora. Fond knjiga se povećava, a biblioteke nemaju uslova da prošire svoje kapacitete. Kad se desi politički preokret, dolazi novi direktor, ali vlast ne da ni dinara za obnavljanje knjižnog fonda, pa pokušavamo da im pomognemo iz naših fondova.

Virtuelna biblioteka Srbije

Jeste li zadovoljni kulturnom razmjenom Srbije i Hrvatske, posebice onom vezanom uz knjižarstvo i izdavaštvo?

Nisam zadovoljan. Dok je trajao rat, mogli ste da slušate najgore hrvatske hitove u svim srpskim kafićima. I obrnuto, u Hrvatskoj su se slušali najgori narodnjaci. Knjigu je bilo nemoguće preneti: moj drugar Miljenko Jergović imao je dilere knjiga koji su dolazili u Beograd i vraćali se sa koferima punim knjiga. Nema institucionalne saradnje u smislu postojanja svesti da je to nešto neophodno i za Srbiju i za Hrvatsku, pogotovo zato šta našoj komunikaciji ne trebaju prevodioci.

Kakav je odnos NBS-a prema izdavaštvu Srba u Hrvatskoj, u drugim zemljama u kojima su manjina i Srba u BiH?

I ove godine Prosvjetinoj biblioteci doniramo knjige. Trudimo se da pomognemo ne samo Srbima u Hrvatskoj nego svima u okruženju. Virtuelna biblioteka Srbije je korak napred ka povezivanju Srba iz Srbije i okolnih zemalja. Kad budemo imali digitalizovanu celu našu građu i kad ona bude dostupna u svakom delu sveta, prevazićemo neke probleme koji sad postoje. To što radimo je dugotrajan posao. Uostalom, NBS je od države dobio zadatak da bude krovna institucija za digitalizaciju čitave baštine srpskog naroda u Srbiji i van nje.

Koliko su položaj i upotreba ćirilice u Srbiji predmet rasprava i kako se po tom pitanju postavlja NBS?

To je naše nacionalno i državno pismo, šta stoji i u Ustavu, pa NBS objavljuje knjige na ćirilici. Prirodno je da u tom smislu zaštitimo naše pismo, naš jezik i identitet, bez obzira na sve politikantske rasprave o tome da li nam ćirilica treba i u kojoj meri. Sa druge strane, ne smemo zapostaviti latinicu: bogatstvo je to šta možemo da čitamo na dva pisma. Kad bismo uveli restrikciju, odrekli bismo se nečeg šta već posedujemo, što mi ne deluje naročito inteligentno.

Zašto se izdavači iz Srbije na zagrebačkom Interliberu ne predstavljaju u većoj mjeri?

Zato šta je tako dogovoreno sa našim Ministarstvom kulture. Lani smo bili zajednički činilac izdavaštva za Srbiju, a sad smo se predstavili svojom produkcijom. Različite kuće iz Srbije učestvovale su na konkursu Ministarstva kulture i odlučile na kom će se sajmu predstavljati.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više