KLIMATSKE PROMJENE; simptomatične promjene vremenskih prilika koje se odnose na duži kontinuirani period, a znanstvena istraživanja i precizna statistička mjerenja proučavane epohe pružaju osnovu za tezu da su nastali uvjeti značajno drukčiji u odnosu na neki usporediv prethodni povijesni period. Znakovit pokazatelj klimatskih promjena jest podatak da se prosječna temperatura na našem planetu udvostručila tokom posljednjih 50-ak godina, u 20. stoljeću povisila se za 0,6-0,9 Celzija. Stoga je uvriježeni pojam klimatske promjene svojevrstan eufemizam, termin globalno zatopljenje puno je primjereniji i bolje pogađa samu srž problema.
Pored globalnog porasta temperature, standardni indikatori kojima se prate klimatske promjene su topljenja glečera i ledenjaka, dizanje razina morâ, veći broj potresa, učestalost poplava, uragana i vulkanskih erupcija, nestajanje cijelih vrsta flore i faune… Iako ciklusi zatopljavanja i hlađenja nisu povijesna nepoznanica, prema mnogim stručnjacima klimatske promjene do kojih dolazi u prošlom i u ovom stoljeću rezultat su ljudskog faktora, odnosno kontinuiranog industrijskog zagađenja planeta u zadnjih 200-250 godina modernog kapitalizma. Pritom su najproblematičniji aspekti porast udjela karbon dioksida i metana u zemljinoj atmosferi: od polovine 18. stoljeća do početka ovog, karbon dioksid je porastao za 38 posto, a metan za 148 posto.
Usporedo eskaliraju i nervozno-agresivne reakcije negiranja ovih činjenica. To je, po jednoj strani, posljedica ekonomsko-političkih, odnosno tržišno-profitnih korporativnih interesa. Znamo da je naftna industrija najveći proizvođač fosilnog goriva, glavnog faktora globalnog zatopljenja. Radi se o jednoj od najmoćnijih svjetskih industrija, a sama je nafta puno više od sirovine, među ključnim je geopolitičkim alatkama. Drugi primjetan aspekt negiranja aktualnih klimatskih promjena su brojne teorije – najprisutnije među američkim republikancima, neokonzervativcima i neoliberalima, u krugovima bliskim Donaldu Trumpu – da se naprosto radi o zavjerama, manipulacijama znanstvenim podacima i istraživanjima. Sve je to, smatraju oni, Zemlja već puno puta prošla u svojoj povijesti.
Na (polu)periferiji, u našoj regiji, sveopćom provincijalizacijom i društvenom pauperizacijom kroz tranziciju, te autističnom potopljenošću u naše interne socijalno-političke patologije, uglavnom nam kolektivno promiče jasnija i svjesnija perspektiva globalnih problema, pa i onih vezanih uz klimatske promjene. Trznemo se tek tu i tamo, recimo na poneki mračan, možda ne i tako dalek distopijski scenarij u vidu grozomornog prizora ustajale smrdljive žabokrečine, bare na mjestu nekadašnjeg lijepog plavog Jadrana.
