BANKARSKI AGITPROP; "Naša zemlja treba ljude koji vjeruju u sebe". U listopadu 2017. u Hrvatskoj se pojavljuju reklamni jumbo panoi s ovom parolom. Upečatljive riječi nebesko plave boje na bijeloj podlozi. Pokazat će se da iza kampanje pod imenom "Vjeruj u sebe" stoji jedna inozemna banka koja će uvodnom sloganu ubrzo dodati maksimu, "Ali i druge. I u drukčije ljude", te konačni središnji motiv: "I banku koja vjeruje u njih".

Kampanja se potom širi. Nosivi lik njezine televizijske verzije, fiktivno-obični "Andrija" ("jedan od nas") – smješten u mise-en-scêne prepoznatljivih zagrebačkih lokaliteta, s glazbenom podlogom u tonalitetu domoljubnog šlagera ("Tvoja zemlja" Vice Vukova) – uputit će nas u podrobnosti ovog bankarsko-marketinškog katekizma zaodjenutog u ruho liberalnih vrijednosnih postulata: "naša zemlja treba ljude koji vjeruju u znanost, ravnopravnost, umjetnost bez cenzure, slobodu govora – bez govora mržnje, odgovorno poduzetništvo, ljude koji pokreću i stvaraju, koji se usude". I potom furiozno patetični finale: "ljude koji vjeruju u ljubav".

Cijeli arsenal središnjih motiva tranzicije serviran je u ovom besramnom marketinškom uratku. Kontekstualna razina ovog poslovnog agitpropa vrišteće je upečatljiva. U razdoblju teške, sveopće društvene depresije, beznađa u kojemu se Hrvatska našla – nakon što su temeljni uzroci i posljedice tranzicije poput pljačkaške privatizacije, deindustrijalizacije, korupcije i klijentelizma postali bjelodani te došli na naplatu u vidu visoke nezaposlenosti, siromaštva, odljeva mladih i obrazovanih ljudi, razorenih javnih sustava zdravstva, obrazovanja, infrastrukture, očajnih medija, neofašizma..., dok su se banke debelo financijski okoristile, a i dalje profitiraju na dereguliranom sustavu u ime "neminovnosti tranzicije u kapitalizam" – jedna banka pokreće reklamnu inicijativu baziranu na kooptaciji, u današnjoj Hrvatskoj ugroženih, manjinskih, liberalnih i alternativnih identiteta, sve s navodnom svrhom podizanja opće razine optimizma i vjere u bolje sutra, nudeći pritom, eto, baš sebe kao jamca u tom pothvatu.

Svega 65 sekundi televizijskog vremena pokazuje se dovoljno prikladnim formatom da u sebe impregnira hinjenu moralnost i licemjerje lažne brige za društvo. Liberalni imperativ "vjeruj u poduzetnog sebe" na jednoj i bankarsko-profitna, predatorsko-kapitalistička nezajažljivost na drugoj strani, sve optočeno patetičnom sladunjavošću poslovne kalkulacije koja opipava "puls vremena" i shodno tomu isprepliće liberalno-društvene s poduzetničkim vrijednostima te im pridodaje tanani sloj nacionalnog tradicijskog patosa.