>

novosti logo

Društvo Društvo

Leksikon tranzicije: Rad

Konzervativna plemena-nacije ponosno mašu zastavama, strastveno plešu tradicionalne plesove, konformistički se mole svojim bogovima, agresivno-adrenalinski navijaju za svoje reprezentacije, ali malo toga rade i još manje proizvode

RAD; U kasnome kapitalizmu, pa i u njegovoj tranzicijskoj inačici, napetost između kapitala i rada – što je jedan od temeljnih antagonizama koji obilježava taj sustav u svim njegovim dinamičnim transformacijama – neprestano raste.

Činjenici da na prostorima tranzicije nedostaje prilikâ za rad ključno su doprinijele sistemski provođene prakse deindustrijalizacije, privilegiranje politika uvoza naspram izvoza, promjene radnih zakonodavstava koje su išle u smjeru pogodovanja kapitalističkim investitorima, a na štetu samih radnika. Obara se cijena rada u tranzicijskim zemljama (ali ona stagnira i u tzv. središtu), kompradorske elite tih država utrkuju se tko će inozemnim ulagačima ponuditi više beneficija – oslobađanje od poreza, subvencioniranje plaća radnicima ili ponude jeftinih zemljišta za gradnju postrojenja… – kako bi kod njih, a ne negdje drugdje, pokrenuli proizvodne kapacitete. To se naziva ‘utrkom do dna’, ‘pobjednik’ je najveći poraženi.

Više je od simbolike u podatku da se stavak brisan iz Ustava SFRJ, ‘zemlje radnika i seljaka’, u njegovoj preinaci u ustave zemalja nastalih njenim raspadom, odnosio na članak koji je radnim narodima socijalističke Jugoslavije definirao ‘pravo na rad’. Za razliku od socijalizma u kojemu je rad predstavljao važan oblik osobnog ispunjenja kroz osjećaj pripadnosti radnom kolektivu, konstruktivnu uključenost u širu zajednicu i društvo – riječju, bitan simbol emancipacije – rad u tranziciji postaje nešto sasvim drugo. Određen je makijavelističkim karakterom, kompetitivnošću i neobuzdanim karijernim ambicijama u svrhu osobnog uspjeha po svaku cijenu. Raste udio slabije plaćenih, neredovitih, prekarnih poslova, a povećava se pritisak na pojedince da se sami, svojom vlastitom snalažljivošću, probitačnošću, kreativnošću… pobrinu za svoju radnu egzistenciju, promovirajući time vrijednosti samozapošljavanja i komodifikacije sebstva, to jest poimanja sebe i vlastitih potencijala kao utrživih roba.

Nije slučajnost da se u razdoblju hrvatske tranzicije upadljivo iz jezika potiskuje leksika etimološki temeljena na radu, pa će rad postati djelatnost (što naravno nije i ne može biti isto), a radnik djelatnik ili uposlenik. Ostaju identiteti koji se više ne vezuju uz rad, već uz ideološki servirane neproduktivne etno-konfesionalne matrice. Konzervativna plemena-nacije koji su ‘svoji na svome’, ponosno mašu svojim zastavama, strastveno plešu tradicionalne plesove, konformistički se mole svojim bogovima, agresivno-adrenalinski navijaju za svoje reprezentacije, ali malo toga rade i još manje proizvode.

1/1