>

novosti logo

Društvo Društvo

Leksikon tranzicije: Realni sektor

Čak su se i neoliberalni pravovjernici našli u problemu, kako i dalje neselektivno pljuvati po ‘uhljebima’ kada je već svima jasno da nam glavu iznad vode drže liječnici i medicinske sestre, vatrogasci i policajci

REALNI SEKTOR; ekonomski pojam koji se odnosi na proizvodno-tržišnu sferu, materijalnu ili nematerijalnu, što rezultira produkcijom viška vrijednosti. Sinonimno se koriste pojmovi produktivni, ali i privatni sektor.

Binarna logika sugerira da mu je jukstapozicioniran ‘nerealni’ ili ‘neproduktivni’ sektor, a zapravo javni poslovi i djelatnosti koji imaju uporabnu vrijednost, ali svojim profilom ne sudjeluju u tržišno-razmjenskoj proizvodnji viška vrijednosti jer im to naprosto nije zadatak ni svrha. Poseban su slučaj firme poput privatnih bolnica i fakulteta koje ostvaruju profit komodifikacijom djelatnosti iz javne društvene domene, zdravstva i školstva, naplatom usluga i eksploatacijom radne snage. Budući da je ekonomija neodvojiva od društvenih okolnosti svoje operacionalizacije, uvijek je riječ o političkoj ekonomiji kojoj u kapitalizmu treba pristupati kritički, a to znači tretirati i problematizirati gospodarske odnose u širim kontekstima socijalno-ideoloških procesa.

Zato frazu o tzv. realnoj ekonomiji – u koju se trpaju sve razine privatnog poduzetništva, to jest o produktivnom kapitalističkom polju čijim se oporezivanjem realiziranog viška vrijednosti preko budžeta financiraju ‘nerealni’ sektori javnih i državnih poslova – valja tretirati kao ideološki agitprop. U razdoblju tzv. tranzicije konstantno se artikulira neoliberalni katekizam – bilo iz usta mladokapitalističkih poduzetnika, političkih kompradora ili njima naklonih medija, svejedno – o agilnom privatnom sektoru koji usprkos svim nedaćama ‘skupe’ države, poreznim nametima i silnim davanjima kojima je nepravedno izložen, hrani parazite i uhljebe iz državno-javnih poslova, neizložene izazovima ‘zdrave tržišne konkurencije’.

Trebala se desiti globalna kriza uzrokovana pandemijom da bi postala bjelodanom sva ispraznost takvih ideoloških narativa. Čak su se i neoliberalni pravovjernici našli u problemu, kako i dalje neselektivno pljuvati po ‘uhljebima’ kada je već svima jasno da nam u ovim teškim trenucima glavu iznad vode drže liječnici i medicinske sestre, vatrogasci i policajci, nastavnici koji medijskim vratolomijama održavaju školski sustav vitalnim, dok nam neprofitno posredovana kulturna produkcija obogaćuje živote u uvjetima prisilne izolacije.

Istovremeno iz središta kapitalističkog svijeta dolaze do jučer nezamislive sugestije vladama da se u svrhu postkrizne revitalizacije (kapitalističkog) sustava posegne i za kejnzijanskim mjerama, javnim investicijama i poticanju javne potrošnje, što je u direktnom interesu i tzv. realnog sektora. Ali doma, u uvjetima nedovršene tranzicije, nema klasnog primirja. Domaći ‘eksperti’ ekonomsko-ortodoksnog tipa urlaju da je ovo pravi trenutak za drukčiji tip reformskih politika, rezove u javnom sektoru, vječni mokri san svih neoliberala.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.

1/1