Novosti

Društvo

Lijepljenje uz cijepljenje

To što su odabrani poslodavci koji bi, ucijenjeni potporama, trebali izvršiti pritisak na svoje radnike više govori o razini radničkih prava u Hrvatskoj nego o nakanama Vlade da provede uspješno i obuhvatno cijepljenje, smatra Jelena Ostojić, koja uz Sunčicu Brnardić i Anu Horvat Vuković za Novosti govori o Vladinoj najavi vezanja potpora uz cijepljenje

Large 1cijepljenje sibenik dusko jaramaz

Cijepljenje u Šibeniku (foto Duško Jaramaz/PIXSELL)

Umjesto da znanja i resurse upregnu u osmišljavanje kampanje kojom će uvjerljivo i temeljeno na činjenicama promovirati važnost cijepljenja, ako je već vakcina ono najvažnije što imamo na putu prema normalnom životu, Vlada i domaći javnozdravstveni eksperti skloniji su proizvodnji straha i financijskim ucjenama. U prvom slučaju razvidan je istup Alemke Markotić, ravnateljice zagrebačke Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, koja je netaktično poručila građanima da izaberu između cijepljenja i potencijalnog zatvaranja, u protivnom ponovno ćemo uskoro puniti bolnice, ali i groblja. Proizvodnja straha izazvana je aktualnim novim i navodno mnogo zaraznijim delta sojem koji će, predviđaju domaći epidemiolozi, ubrzo preuzeti primat i u Hrvatskoj.

Prebacivanje odgovornosti za ekonomiju u zemlji u kojoj je primarno pitanje hoće li sezona trajati dva ili tri mjeseca na građane koji se nisu cijepili u najmanju ruku je cinično – kaže Sunčica Brnardić

I dok brojke zaraženih koronavirusom ususret špici turističke sezone polagano rastu, a veći dio Europe živi u stanju permanentnog opreza, dotle kampanja cijepljenja bilježi relativni neuspjeh s obzirom na to da do kraja lipnja nije ostvarena želja vlasti o procijepljenosti više od 50 posto ukupnog stanovništva Hrvatske. Željeni put prema postizanju kolektivnog imuniteta čini se daljim od udaljenih planeta. Prema statistici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), s početkom ovog tjedna cijepljeno je tek 37,3 posto ukupnog stanovništva, odnosno 45 posto odraslog stanovništva, od čega je 1.511.987 osoba cijepljeno prvom, a 1.175.528 s dvije doze cjepiva. Branko Kolarić, epidemiolog i član Vladinog Znanstvenog savjeta, kazao je da bi naredna jesen mogla biti izrazito teška, prognozira se četvrti val epidemije, a razlog nepovjerenja građana u cjepivo pronašao je, s čime bismo se mogli složiti, u previše kontradiktornih informacija i nedosljednosti u provedbi mjera koje su dosad propagirali javni dužnosnici, o čemu smo višekratno pisali i na stranicama ovih novina. I kako to već biva, kad se struka umori i bezidejna stane hukati strah, nastupa politika koja je, ne prvi put, odgovornost za eventualni novi jesenski val zaraze već prebacila na građane. Tako je premijer Andrej Plenković, očito poveden krilaticom Johna F. Kennedyja prema kojoj ne treba pitati što zemlja može učiniti za vas, nego što vi možete učiniti za svoju zemlju, poručio privatnom sektoru da bi cijepljenje moglo biti uvjet za državne potpore tvrtkama u pandemiji. Premda je prema zakonu cijepljenje neobavezno i dobrovoljno, premijer za sada nije elaborirao kako bi to poslodavci trebali primorati svoje zaposlenike na cijepljenje.

Pristup potporama nikada nije nekritička prerogativa poduzetnika, već odraz usklađenosti njegova ponašanja s potrebama države – naglašava Ana Horvat Vuković

Vođenje politike koja od građana traži puno više nego što sama može pružiti svojom je izjavom prisnažio Tomislav Ćorić, ministar gospodarstva i održivog razvoja, koji je visokoumno konstatirao da necijepljeni dovode u pitanje "zdravlje hrvatske ekonomije", čime je s krila vječno nevinog HDZ-a (na)bacio kost među cijepljene i necijepljene građane.

Jelena Ostojić, asistentica na Odsjeku za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta i članica udruge BRID, za Novosti kaže da upravo u navedenim izjavama možemo prepoznati golem dio problema. Prije svega, šalje se potpuno kriva poruka – da u fokusu nije javno zdravlje, nego da je cijepljenje ustvari instrument ekonomije.

- Nije mi jasna takva zamjena teza: ekonomija bi morala biti u službi dobrobiti ljudi, a ne obrnuto. Mislim da to što su odabrani poslodavci koji bi, ucijenjeni državnim potporama, trebali izvršiti pritisak na svoje radnike, više govori o razini radničkih prava u Hrvatskoj nego o nakanama Vlade da provede uspješno i obuhvatno cijepljenje - ističe za Novosti Jelena Ostojić.

Našu sugovornicu pitamo i kako bi se aktualna zdravstvena kriza mogla odraziti na socijalnu politiku, odnosno kako vidi suzbijanje krize. Ključan je, kaže nam, izostanak jasnih, nedvosmislenih i neovisnih odgovora u organizaciji javnog zdravstva, koje bi prije svega moralo biti u službi dobrobiti društva i pojedinaca.

Ministar rada Josip Aladrović i premijer Andrej Plenković

Ministar rada Josip Aladrović i premijer Andrej Plenković (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

- Ako nas je nečemu naučila ova pandemija, onda su to paradoksi privatiziranog zdravstva i koliko pogibeljne mogu biti tržišne utakmice farmaceutskih kompanija u utrci za profitom te sama činjenica da je u konačnici moguće da je profit prioritet u odnosu na suzbijanje pandemije. Informacije kojima smo svaki dan izloženi tiču se kontroverzi vezanih uz cjepivo, a da ne govorimo da je ljudima prepušteno da prema vlastitim raspoloživim informacijama biraju cjepivo i umjesto jasnog javnozdravstvenog odgovora odlučuju o eventualnim rizicima. Osim toga, neprestano govorimo o dijelu populacije koja nije sklona cijepljenju, iako je jako dugo izazov predstavljalo cijepiti sve one koji se žele cijepiti. Takva dinamika je u skladu prebacivanja odgovornosti na pojedince, dok sustavna evaluacija dosadašnjeg rada po pitanju suzbijanja epidemije posve izostaje - rezimira Jelena Ostojić.

Model popularizacije cijepljenja o kojem razmišlja Vlada problematičan je jer dodjela potpora isključivo cijepljenim radnicima otvara pitanje je li takav način stavljanja necijepljenih u nepovoljan položaj društveno opravdan i prihvatljiv.

Jelena Ostojić

Jelena Ostojić (Foto: Borna Filić/PIXSELL)

Sunčica Brnardić, savjetnica za radno i socijalno pravo Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), za Novosti ističe da iako država ima diskrecijsko pravo propisivanja uvjeta za dodjelu potpora za očuvanje radnih mjesta, zakon propisuje da to ne može biti neka od izričito navedenih osnova poput spola, osim ako nemate dobar i zakonom dopušten razlog za to, primjerice da je mjera usmjerena za povećanje stope zaposlenosti žena koja je puno manja od one muškaraca. Ovdje je jasno, dodaje Brnardić, da se takvo ograničenje pristupa potporama teško može pravdati ciljem očuvanja zdravlja i tvrditi da je takvo ograničenje i primjereno i nužno za postizanje tog cilja, tim više što i izjave iz Vlade govore uglavnom o interesu zaštite hrvatske ekonomije.

- Prebacivanje odgovornosti za ekonomiju u zemlji u kojoj je primarno ekonomsko pitanje hoće li sezona trajati dva ili tri mjeseca na građane koji se nisu cijepili u najmanju ruku je cinično, a ironično je i da to radite upravo kroz potpore čija je zadaća osigurati očuvanje radnih mjesta i prihoda radnika, što je samo po sebi ekonomski odgovor u pandemijskom kontekstu. Očito je da se radi o kažnjavanju radnika za vlastite komunikacijske i druge propuste u zaštiti javnog zdravlja, i to autsorsanjem dijela odgovornosti i u područje radnih odnosa - ističe Sunčica Brnardić.

Sunčica Brnardić

Sunčica Brnardić (Foto: radnickaprava.org)

U SSSH-u, odakle su se sa Sindikatom turizma i usluga negativno odredili prema najavi premijera o mogućem ukidanju potpora za očuvanje radnih mjesta za radnike koji nisu cijepljeni, zasada nisu imali pritužbi radnika koje bi se odnosile na neopravdani pritisak na cijepljenje; to je vjerojatno posljedica i uređivanja odnosa s poslodavcima kod kojih djeluje sindikat. No ako ih bude, iz sindikata najavljuju da će promptno reagirati. Posebno zato što prema trenutnom zakonskom okviru poslodavac nema pravo ni pitati radnika/cu je li se cijepilo/la ili tražiti na uvid potvrdu o cijepljenju, a otkaz ugovora o radu obrazložen činjenicom necijepljenja ne bi bio zakonit.

Sindikalistkinja Brnardić smatra da je od svega najproblematičnija Vladina premisa da radnici praktički "pripadaju" svojim poslodavcima, odnosno da poslodavci na neki način mogu i trebaju utjecati na, dok god cijepljenje nije obvezno, osobne i privatne odluke radnika. Premda iz Vlade ističu da uvjetovanje Covid-potpora cijepljenjem nije diskriminatoran čin, naša sugovornica drugačije razmišlja.

- To je ne samo prebacivanje odgovornosti, već u prvom redu stvaranje poticajnog okvira za povrede radničkih prava i ozbiljno narušavanje međuljudskih odnosa u radnim kolektivnima kroz mobing i diskriminaciju - smatra Sunčica Brnardić.

No to nije sve: Vlada po najnovijem razmišlja i o modelu i načinima kako na cijepljenje privoljeti i zaposlene u javnom sektoru. Očito je i ondje kampanja cijepljenja podbacila. SSSH je još krajem prošle godine pozvao Nacionalni stožer civilne zaštite i Vladu na javno objavljivanje svih raspoloživih podataka o stanju epidemije na radnim mjestima, utvrđenim ili pretpostavljenim prijenosima zaraze u radnim sredinama po različitim djelatnostima, kao i na objavu podataka o broju oboljelih u radno aktivnoj populaciji prema djelatnostima i zanimanjima. Prema riječima Sunčice Brnardić, kod nas su radnici u nekim zanimanjima zaista cijepljeni prioritetno, no uglavnom smo za to saznali tek nakon što je njihovo cijepljenje dovršeno, a plan prioritetnog cijepljenja nekih skupina, poput zaposlenih u obrazovnom sustavu, uopće nije uspio. Cijepljenje je, nastavlja, išlo tako sporo da smo došli u fazu da cjepiva ima više od ukupno zainteresiranih za cijepljenje pa je tada svako postavljanje prioriteta postalo bespredmetno. Danas možemo samo spekulirati o tome bi li odaziv na cijepljenje bio veći da su i organizacija i komuniciranje o cijepljenju u ranim fazama bili bolji.

Ana Horvat Vuković

Ana Horvat Vuković (Foto: N1)

Na koji način i u kojoj mjeri bi se eventualno kršila ustavna i druga prava građana koji se ne žele cijepiti, a to im je uvjetovano primanjem Vladine potpore, pitamo Anu Horvat Vuković, docenticu na Katedri za ustavno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta. Ona ističe da se svakako radi o razlikovanju među građanima, dakle između cijepljenih i necijepljenih, ali ne i protuustavnom razlikovanju, odnosno da nema kršenja temeljnih prava. Dodaje da ne postoje neograničena ustavna prava i slobode. Njihov opseg je uvjetovan potrebama zajednice koje je pojedinac dio.

- Pitanje nije postoji li ograničenje, jer ono postoji, nego je li ono opravdano temeljem Ustava i njegovog naloga da sva ograničenja budu razmjerna naravi potrebe, u svakom pojedinačnom slučaju. Tako ustavni članci 16. i 50. dopuštaju (respektivno) ograničenja ne samo temeljnih prava i sloboda, već i prava vlasništva i poduzetničke slobode radi zaštite određenih ustavnih dobara, među kojima je izrijekom navedeno "zdravlje". Ustavni sud je svojim odlukama već naglašavao da se primjerice necijepljenjem djece krše njihova temeljna ustavna prava (na zdravlje), a ne da bi se radilo o povredi prava roditelja na slobodno odgajanje. Država tu, dakle, ima pravo intervenirati unatoč postojanju konkurirajućeg ustavnog prava - objašnjava Ana Horvat Vuković.

Pitanje razmjernosti u ovom je slučaju kontekstualno, nastavlja profesorica, u smislu da se test provodi za svaki pojedinačni slučaj, ali postoje domene gdje možemo reći da je nesporno da je on zadovoljen, primjerice ako bi se uvelo obavezno cijepljenje zdravstvenih i prosvjetnih djelatnika. Priroda njihovog posla i važnost tih sektora javne uprave za funkcioniranje države i svakodnevnog života građana, kao i potencijal da zbog velikog broja kontakata kroz dan disperziraju bolest u ranjivim populacijama – bolesnici i djeca – opravdava zaključak da se ne radi o nerazmjernom teretu po zaposlenike. No kako gleda na pitanje uskrate potpora za necijepljenje?

- Što se tiče potpora, tu je situacija također jasna. Država uživa široku slobodu, tj. regulatornu autonomiju u pitanjima vođenja socijalne i ekonomske politike, i u tom rakursu nije nerazmjerno na taj način ostvariti transmisiju politike zaštite javnog zdravlja. I u drugim državama EU-a uobičajeno je državne potpore uvjetovati zadovoljenjem određenih uvjeta, ponekad čak i vrijednosne naravi, tako npr. Španjolska uvjetuje pristup potporama i ugovorima javne nabave na način da poduzeća moraju imati određen broj žena u svojim nadzornim odborima. Pristup potporama, dakle, nikada nije nekritička prerogativa poduzetnika, već odraz usklađenosti njegova ponašanja s potrebama države - ističe Ana Horvat Vuković.

Pa ipak, ako je zaštita najranjivijih skupina društva imperativ, zašto se cijepljenje prepušta dobrovoljnosti građana? Profesorica Horvat Vuković kaže da je obavezno cijepljenje moguće uvesti i vjerojatno bi zakon bio ustavan ako bi bio sročen poštujući sve kanone kao što su test proporcionalnosti, razumljivost, određenost i slično, ali ovdje se upleće i psihologija, jer država mora procjenjivati hoće li veću procijepljenost postići takvim ultima ratio mjerama ili soft pristupom. U prosjeku, bolji rezultati se postižu postupanjem prema građanima kao partnerima, racionalnim i odgovornim, i tu monopol prisile država treba koristiti samo ako opasnosti takvog pristupa nadjačavaju potencijalne koristi. Ili je na koncu računanje na intrinzičnu motivaciju građana da zaštite sebe i druge ipak možda preoptimistično.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više