Izvanredni izbori za Skupštinu Ličko-senjske županije, koji će se održati ove nedjelje, nikome nisu važni kao dvojici ljudi: predsjedniku HDZ-a i premijeru Andreju Plenkoviću i Darku Milinoviću, ličko-senjskom županu te donedavnom HDZ-ovom gubernatoru Like s dvadesetogodišnjim mandatom. Zbog njih dvojice, uostalom, i odigravaju se izvanredni izbori u rečenoj županiji, nepune dvije godine nakon redovnih, na kojima je HDZ, predvođen Milinovićem, tradicionalno odnio vrlo uvjerljivu pobjedu. Onda su se Plenković i Milinović razišli, jer je premijer odlučio jednostrano raskinuti prešutni pakt svakog HDZ-ovog predsjednika s pouzdanim donositeljem glasova iz Like, uključujući i njegovo, Plenkovićevo, višestruko paktiranje s Milinovićem, što na unutarstranačkim, što na parlamentarnim i lokalnim izborima. Taj pakt davao je ličkom kabadahiji odriješene ruke u kreiranju lokalne kadrovske slike u državnim i javnim strukturama te na izvorima konkretnog novca i utjecaja na živote mnogih u teritorijalno najvećoj županiji, ali najsiromašnijoj i s najmanjim brojem stanovnika. U Lici trenutno živi manje od 50 hiljada ljudi.
Podbačaj na ličkim izborima bio bi loša uvertira za europarlamentarne izbore i mogao bi značiti prvu epizodu u skidanju pobjedničke pozlate s Plenkovićevog lika i djela
Premijer je razvrgnuo sporazum tako što je županu uskratio ‘prirodno’ pravo da instalira svoju kandidatkinju za ravnateljicu Nacionalnog parka Plitvička jezera, a taj nacionalni park jedna je od ključnih ekonomskih točaka potpuno devastirane Like jer iz godine u godinu donosi ozbiljan turistički novac. Plenković je dao prednost ministru zaštite okoliša i energetike Tomislavu Ćoriću u određivanju čelnog čovjeka nacionalnog parka, a svi kasniji Milinovićevi buntovnički potezi proizišli su iz nemirenja s novim modelom odnosa Zagreba i Gospića: završilo je ekspresnim izbacivanjem Milinovića iz HDZ-a, nakon što je krajem kolovoza prošle godine u stranačku centralu na Trgu žrtava fašizma doveo dvjestotinjak ličkih HDZ-ovaca sa zahtjevom da im se kaže kad će biti održani lokalni unutarstranački izbori. Izbacivanjem je otvoren prostor za izbor Marijana Kustića za novog šefa HDZ-a u Lici, dok je župan Milinović osnovao svoju nezavisnu listu: HDZ je potom uspio srušiti prijedlog županijskog proračuna i izazvao izvanredne skupštinske izbore, na kojima će, dakle, glavni takmaci biti HDZ i dojučerašnji HDZ, pri čemu se kampanja dojučerašnjeg HDZ-a, to jest Milinovićeve liste, zasniva na tezi da su oni veći i ispravniji HDZ od Plenkovićevog HDZ-a te da je na toj listi više HDZ-ovaca nego na HDZ-ovoj listi.
Iz onoga što se vidjelo u proteklih nekoliko tjedana može se zaključiti da su Plenkoviću izbori u Ličko-senjskoj županiji od goleme važnosti, jer predstavljaju dosad najveći test autoriteta i kontrole koju je uspostavio u vodećoj hrvatskoj stranci. Predstavljaju, osim toga, i test ispravnosti i dalekovidnosti Plenkovićeve odluke da se riješi Darka Milinovića i njegove sljedbe. Premijer je zato u boj protiv Milinovića uključio sve raspoložive snage. Ministri su u valovima obilazili Liku proteklih dana, donoseći nove projekte, obećanja i najave, zgražajući se nad zaostalošću i siromaštvom tog kraja, lamentirajući nad demografskom katastrofom, zaboravljenošću i besperspektivnošću. Dva dana prije izbora, pridružit će im se i Andrej Plenković na završnom predizbornom skupu u Gospiću. Nema sumnje da će i premijer pred Ličane rasprostrti isti asortiman političkih floskula i propagandnih trikova, i da će sasvim zaboraviti da je sve to što HDZ sad obećava da će popraviti i unaprijediti upropašteno i unazađeno upravo zahvaljujući HDZ-ovoj četvrtstoljetnoj vladavini i na županijskoj i na državnoj razini. Šef HDZ-a tako još jednom demonstrira neobično shvaćanje stranačkog kontinuiteta: on naprosto ne želi vidjeti sve ono što mu se u HDZ-ovoj prošlosti ne sviđa ili što se, iz ovih ili onih razloga, ne uklapa u njegove tekuće političke potrebe, a pritom vjeruje da je spomenuto odsustvo želje da vidi genijalna politička strategija, jer ako je on odlučio prekriti oči rukama, onda će to učiniti i većina glasača, a na one koji će zadržati ruke u džepovima ionako ne računa, njih će proglasiti neupućenima, zlonamjernima i neodgovornima. Takvi su svi koji odbijaju prihvatiti da je za propast Like kriv isključivo Darko Milinović, a da HDZ s tim nema nikakve veze.
Milinoviću ide u prilog rađanje sve ozbiljnijeg desničarskog bunta protiv Plenkovićevog hdz-a, jer u Lici nema previše simpatija za njegove povremene iskorake prema umjerenjaštvu
U povodu izbora u Lici HDZ je uveo i jednu inovaciju u politički život. Robert Kopal, šef HDZ-ovog Odjela za analitiku i članstvo i premijerov savjetnik za nacionalnu sigurnost, ukazao se u ponedjeljak pred novinarima i prezentirao im stranačku predizbornu anketu za Ličko-senjsku županiju. Bio je to odgovor na rezultate istraživanja Promocije plus, jedne od dviju domaćih agencija koje već godinama objavljuju mjesečna ispitivanja političkih preferencija: prema anketi Promocije plus za RTL, HDZ dobiva oko 28 posto glasova, što nosi deset mandata u skupštini, dok Nezavisna lista Darka Milinovića osvaja 24 posto ili devet mandata. Kopalovi rezultati, do kojih je došao upotrebom ‘dodatnih analitičkih metoda’, drastično se razlikuju od onih Promocije plus: HDZ-u ide najmanje petnaest mandata, Milinovićevoj listi pet, a više glasova od županove liste osvaja čak i SDP. To da SDP u Lici može prikupiti više glasova od Darka Milinovića na granici je zamislivog, ali i neovisno o tome, sama činjenica da je jedan od dvojice premijerovih omiljenih policajaca-intelektualaca – drugi je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović – odlučio svojom anketom uzvratiti na anketu koja se HDZ-u ne sviđa dovoljno govori o razmjerima panike koja trese vodstvo HDZ-a. Panika pritom nije nimalo iracionalna i ne mora biti povezana samo s rezultatima nepoćudne ankete. Svakome je jasno da je Milinović tokom prošlih dvadeset godina u Lici izgradio mrežu ljudi koji mu mnogo duguju: neki od takvih sigurno će mu okrenuti leđa, ali jedan dio njih ipak će mu ostati lojalan. Naročito s obzirom na to da je na drugoj strani HDZ-ov Marijan Kustić, čovjek koji je poznatiji kao nogometni funkcionar nego kao političar, a uglavnom je nepoznat i u jednoj i u drugoj funkciji. Riječ je o politički blijedom čovjeku tehnokratske provenijencije koji se ne može nositi s političkom strašću i klijentelističkom praksom Darka Milinovića.
Također, nema sumnje da Milinoviću ide u prilog i rađanje sve ozbiljnijeg desničarskog bunta protiv Plenkovićevog HDZ-a, i unutar HDZ-a i desnije od te stranke, jer je Lika poslovično politički tvrđa od drugih regija i ondje nema previše simpatija za premijerove povremene i sramežljive iskorake prema centru i relativnom umjerenjaštvu. Sve su to razlozi za Plenkovićevo strahovanje od nedjeljnih izbora, ali s druge strane, tih izbora ne bi bilo da HDZ nije srušio županijski proračun, odnosno da se premijer nije odlučio do kraja politički obračunati s Milinovićem: lako bi se moglo pokazati da je Plenković prenaglio i uranio s operacijom preuzimanja Like, premda je čuven ponajprije po nesklonosti da donosi odluke i da se upušta u ishitrene konfrontacije u kojima može pretrpjeti štetu. Podbačaj na ličkim izborima bio bi loša uvertira za europarlamentarne izbore u svibnju i mogao bi značiti prvu epizodu u skidanju pobjedničke pozlate s Plenkovićevog lika i djela. Da bi ta pozlata sasvim pala potrebno je, naravno, da se razvije relevantna i uvjerljiva lijevo-liberalna alternativa, koja već dvije godine, zapravo, ne postoji.
Ako HDZ ne osvoji četiri-pet skupštinskih mandata više od Milinovića, bit će to Plenkovićev izborni neuspjeh, bez obzira na to kako će se postizborno složiti vladajuća koalicija u županiji i hoće li HDZ uspjeti okupiti partnere za rušenje aktualnog župana na još jednim izvanrednim izborima. Taj neuspjeh ne bi za Plenkovića bio tragičan u pogledu generalnih odnosa na političkoj sceni, ali bio bi težak i u simboličkom i u unutarpartijskom smislu, a situacija u vlastitim redovima centralna je premijerova preokupacija i ključni pokretač svih njegovih akcija. Eventualni Milinovićev uspjeh mogao bi ohrabriti i neke druge HDZ-ove lokalne moćnike nezadovoljne Plenkovićevim političkim smjerom ili privatnim relacijama s premijerom da se odvaže na samostalne pothvate, a ljude poput Milijana Brkića, Davora Ive Stiera ili Mira Kovača učvrstio bi u uvjerenju da je najbolja taktika šutnja i strpljivo čekanje da završi aktualna prinudna uprava u njihovoj stranci, pa da potom preuzmu ono za što misle da im u svakom pogledu pripada više nego Plenkoviću, Božinoviću, Jandrokoviću, Kopalu, Karlu Ressleru i Teni Mišetić. Zamjenik predsjednika Brkić, koji inače uopće ne sudjeluje u ličkoj kampanji, zasad je preživio pokušaj unutarstranačke eliminacije i jedino na što će paziti jest to da ne daje povoda za nove slične udare. Takva situacija činit će Plenkovića sve nervoznijim i još će ga više tjerati da se bavi strankom i svojom pozicijom, umjesto da se pozabavi time da ostavi iole dublji pozitivan trag i u HDZ-u i u hrvatskom društvu, ako je takvu ambiciju ikad i imao.
