>

novosti logo

Društvo Društvo

Lipanjski ples kostura

‘Prosvjed branitelja’ u Jadovnom i komemoracija kraj Jazovke: Svake godine na Dan antifašističke borbe isti prostor u medijima dobiva državni vrh sa svojim porukama iz Brezovice i NDH nostalgičari koji se baš 22. lipnja okupljaju kraj Jazovke

Što je zajedničko ‘prosvjedu branitelja’ organiziranom 20. lipnja u Jadovnom u Lici i komemoraciji kraj jame Jazovke održanoj dva dana kasnije? Dvadesetak ratnih veterana tvrdi da su u Liku došli obilježiti stradanje izvjesnog Stjepana Devčića, koji je 1932. godine stradao u napadu hrvatskih ustanika na žandarsku stanicu u selu Brušanima, dok su se građani pored jame Jazovke okupili kako bi odali počast ubijenim ustašama i domobranima, ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, koje su partizani tamo pobili nakon oslobođenja Zagreba.

Ta dva događaja naoko nemaju ništa zajedničko, a pogotovo nemaju ništa zajedničko s datumima okupljanja. Naime, ustanički napad na žandare dogodio se u noći sa 6. na 7. rujna 1932. i nema nikakve veze s datumom 20. lipnja, dok su strijeljanja oko Jazovke izvršena u pobjedničkoj euforiji nakon kraja rata, u svibnju 1945., tako da nemaju nikakve veze sa 22. lipnja, kada je održana komemoracija.

Naravno, svakome je u Hrvatskoj jasno da osnovni razlog ovih okupljanja nije nikakvo obilježavanje stradanja, nego iskorištavanje žrtava kako bi se uputila provokacija nekim drugim ljudima i događajima. Svake se godine dvadesetak ljudi u Jadovnom pojavljuje samo kako bi provocirali one koji na taj dan dolaze održati komemoraciju žrtvama ustaškog logora, u kojem su u nekoliko mjeseci 1941. živote izgubili deseci tisuća Srba, ali i Židova i Hrvata. Organizator okupljanja, predsjednik UHDDR-a iz Rijeke Mile Biondić, ubijenog Devčića proglašava ‘prvom žrtvom za Hrvatsku’, a na spomeniku koji je njegova udruga 2012. podigla u spomen na tzv. velebitski ustanak iz 1932. piše: ‘Ovim prvim ustankom protiv velikosrpskog fašizma zapaljena je iskra slobodne samostalne i nezavisne Hrvatske što je nakon sloma četničke velikosrpske agresije konačno stvorena u Hrvatskom obrambeno-osloboditeljskom ratu 1990-1995.’

Dok se s jedne strane predlaže da se srpskog ministra Aleksandra Vulina proglasi nepoželjnim u Hrvatskoj, u isto vrijeme neoustaše marširaju medijima, organiziraju skupove ‘pijeteta’, vrijeđaju temelje hrvatskog antifašizma i Ustava, a političari i javnost na to šute

Kako je napad manje grupe ustaša iz 1932. na žandarsku stanicu u ličkom selu postao ‘ustanak protiv velikosrpskog fašizma’ zna samo Biondić, kojem se dopušta da na spomenik stavi i hrvatski grb s početnim bijelim poljem, pod kojim su djelovali ubojice u logoru Jadovno. Inače, ustaški ‘ustanak’ na Velebitu organizirali su ratni zločinci Andrija Artuković i Juco Rukavina, a podržali hrvatski komunisti, čiji je list ‘Proleter’ pohvalno pisao o borbi protiv Kraljevine Jugoslavije.

Pravi karakter okupljanja prosvjednika i ove su godine otkrili oni sami. Tako Biondić izjavljuje kako je komemoracija u Jadovnom zapravo podržavanje ‘četničkog velikosrpskog mita’, kojim se ‘hrvatskom narodu želi nametnuti stigma genocidnosti’. Jedan od prosvjednika ove je godine držao transparent na kojem je pisalo kako je ubojstvo Stjepana Devčića uzrok Jadovnog iz 1941. Biondićev kamarad Joso Vuković u kameru lokalne televizije izjavljuje kako u Jadovnom uopće nije bilo logora i da tamo samo ima kostiju ‘Hrvata koje su 1945. pobile partizanske zvijeri’. Za okupljene na komemoraciji kaže da ‘dolaze kako bi na žrtvama koje su oni napravili slali lažne poruke’.

Ove uvrede žrtvama ustaškog genocida u Lici godinama prešućuje hrvatska javnost, a u izvještajima novinara od 20. lipnja podjednak prostor zauzimaju komemoracija u Jadovnom i provokatori, koji su se pod braniteljskim plaštem došli još jednom narugati žrtvama. Isto tako, oni koji dolaze komemorirati žrtve bačene u jamu Jazovka, dolaze na skup kojem nije primarni cilj prisjećanje na strašan partizanski zločin, jer da je o tome riječ, onda bi se okupljali na datum kada je izvršen. Krajem devedesetih novinar HRT-a snimio je izjavu tadašnjeg predsjednika HSP-a Ante Đapića dok se penjao prema Jazovci. Na izravno pitanje što se dogodilo na tom mjestu 22. lipnja 1945., Đapić odgovara kako se nije dogodilo ništa i kako su se okupili samo zato da bi poslali poruku okupljenima u Brezovici. Zbog toga svake godine na Dan antifašističke borbe isti prostor u medijima dobiva državni vrh sa svojim porukama iz Brezovice i NDH nostalgičari kraj Jazovke. Ove godine je Boris Prebeg, u funkciji predsjednika Hrvatskog obrednog zdruga Jazovka, inače bivši politički emigrant koji se borio u Legiji stranaca, a u HV-u je dogurao do čina bojnika, u Brezovici poručio kako je tamo ‘ispaljen prvi hitac u hrvatsku državu od strane članova KPJ’. Dakle za ovog člana proustaškog HČSP-a nema razlike između NDH i RH, a aktualnoj vlasti poručuje da ‘mrzi sve hrvatsko’. Prebeg i HOZ Jazovka su organizatori okupljanja na Žumberku.

Istog dana u emisiji promotora desnice Velimira Bujanca nastupio je utemeljitelj HOZ-a Branimir Petener. Riječ je o bivšem političkom zatvoreniku i emigrantu, članu tzv. somborske skupine diverzanata, koji su 1991. neuspješno pokušali izvršiti teroristički napad na teritoriju Srbije. Nekada deklarirani ustaša Bujanec postavio mu je pitanje srami li se što se partizanski pokret promatra kao temelj stvaranja Republike Hrvatske. Petener odgovara: ‘Naravno da je uvreda, ali to je i povijesna neistina, oni su ratovali protiv hrvatske države… srboslavenske partizane, Hrvate partizane, uključene u taj velikosrpski jugoslavenski partizanski, zapravo partizansko-četnički pokret, prikazuje kao utemeljitelje RH.’

U emisiji se, naravno, o Jazovci pričalo jako malo, ali se zato puno govorilo o Jasenovcu, pa nas je adorant NDH Petener izvolio izvijestiti kako je to bio ‘radni logor’ i kako je tamo pronađeno ‘oko 400 kostura’, a i oni su, po njemu, ‘vjerojatno iz 1945.’

Sve ove nebuloze koje desničarski ekstremisti poput organizatora obrednih okupljanja kraj Jazovke izgovaraju javno, nikoga u Hrvatskoj ne uzbuđuju. S druge strane, izjave srpskog ministra Aleksandra Vulina još se uvijek analiziraju i važu. Dok se s jedne strane predlaže da se Vulina zbog njegovih provokacija proglasi nepoželjnim u Hrvatskoj, u isto vrijeme neoustaše marširaju medijima, organiziraju skupove ‘pijeteta’, vrijeđaju temelje hrvatskog antifašizma i Ustava, ali na to verbalno divljanje nema nikakvih reakcija. Šute političari, šute povjesničari, šuti javnost, a ljudi koji bi trebali tim sablastima odgovoriti glavu uvlače u ramena i čekaju da svibanjski i lipanjski ples kostura završi sam od sebe. Do iduće godine.

1/1