Novosti

Politika

Lista lobista

Novi britanski premijer Boris Johnson na ministarska i savjetnička mjesta postavio je lobiste koji godinama predstavljaju interese velikih korporacija i konzervativnih fondacija. Oni će nakon Brexita dobiti jedinstvenu priliku za daljnju deregulaciju i privatizaciju kakva nije bila moguća čak ni u EU-u, zajednici skrojenoj primarno po mjeri kapitalista

Boris Johnson, bivši novinar, gradonačelnik Londona i parlamentarni zastupnik, 23. srpnja pobijedio je na unutarstranačkim izborima Konzervativne stranke, a dan kasnije imenovan je premijerom Velike Britanije nakon što je bivša premijerka Theresa May podnijela ostavku zbog izostanka podrške njezinom planu za izlazak zemlje iz Evropske unije.

Šef Johnsonove kampanje bio je James Wharton, zaposlenik lobističkog giganta Hume Brophy na čijoj se web stranici mogu pročitati reklame za davanje savjeta kompanijama oko Brexita

Čim je stupio na dužnost, Johnson je obećao da će Velika Britanija napustiti Evropsku uniju 31. listopada ove godine ‘sa ili bez dogovora’, a u sljedećih nekoliko dana proveo je ‘najveću čistku kabineta u poslijeratnoj povijesti Velike Britanije’, otpustivši 11 ministara i prihvativši ostavku njih još šestero. Tri dana nakon njegovog preuzimanja funkcije, britanski istraživački portal Open Democracy objavio je tekst pod naslovom ‘Dobrodošli u Vladu samih lobista Borisa Johnsona’ u kojemu je autor Adam Ramsey ustvrdio da su ‘firme čiji je zadatak da bogati i moćni imaju veći utjecaj na politiku nego prosječni britanski građanin sada u srcu Vlade’. ‘Oni koji predstavljaju interese velikih korporacija i superbogatih pomeli su kabinet kako bi osigurali da Britanija dobije tvrdi Brexit kakav priželjkuju kapitalisti katastrofe; da, kada budemo napuštali EU, za sobom ostavimo i osnovnu zaštitu radnika, potrošača, planete i naših javnih usluga’, zaključio je autor na kraju teksta.

Šef Johnsonove kampanje bio je James Wharton, zaposlenik ‘lobističkog giganta’ Hume Brophy na čijoj se web stranici mogu pročitati reklame za davanje savjeta kompanijama oko Brexita, kao i lista klijenata među kojima ima svega, od hedge fondova do industrije hrane. Wharton je prije toga bio ministar za lokalni razvoj, a ovakav vratolomni trk kroz rotirajuća vrata koja povezuju poslovni sektor i politiku karakterističan je i za većinu ostalih ministara, jednako kao i sporadični javni ispadi rasizma i islamofobije.

Samom kampanjom upravljala je jedna druga lobistička organizacija, CIT Group čiji je osnivač ‘PR guru’ Lynton Crosby, Australac koji je za britanske konzervativce odradio dvije stranačke i Johnsonovu gradonačelničku kampanju. Open Democracy otkrio je i da Crosby od Johnsona svoje usluge nije masno naplatio, kao što je to uobičajeno, već mu je umjesto toga donirao 20.000 funti. Što bi mogao biti razlog takvom nestandardnom ponašanju može se nazrijeti iz ostalih Crosbyjevih poslovnih poteza, primjerice onoga da je CIT Group dan prije referenduma o Brexitu otvorio ured u glavnom gradu SAD-a, Washingtonu DC, pohvalivši se potencijalnim američkim klijentima da njegova firma ‘ima pristup britanskim političarima i mogućnost utjecanja na odluke o Brexitu’.

Crosbyjeva firma donedavno je radila i za švicarsko-britansku rudarsku kompaniju Glencore, a Guardian je u ožujku ove godine objavio da je CIT Group za ‘višemilijunske iznose’ osmislio tajnu kampanju imena Projekt Cezar kojoj je cilj bio promovirati upotrebu ugljena, kritizirati obnovljive energije i klevetati organizacije za zaštitu okoliša. Crosby, koji je za svoje usluge nagrađen titulom ‘sir’ u mandatu konzervativnog premijera Davida Camerona, prljavi posao za Glencore obavljao je i prije dvije godine u rodnoj mu Australiji, kada je provodio tajni nadzor i uhođenje sindikalista koji su organizirali štrajk u rudniku Oaky North u Queenslandu.

CIT Group je u travnju ove godine za klijenta uzeo još jednu rudarsku kompaniju, Coal Trading & Utilities Ltd. koja je registrirana u Velikoj Britaniji na ime Ildara Uzbekova, zeta ruskog kralja ugljena Aleksandra Ščukina, za kojega se sumnja da je imovinu u Velikoj Britaniji priskrbio pranjem novca preko svojih poslovnih entiteta u poreznoj oazi Cipru. Ove kompanije nakon dolaska na vlast Borisa Johnsona imat će direktan pristup novoj britanskoj vladi, a ona će pak će nakon Brexita dobiti jedinstvenu priliku za daljnju deregulaciju i privatizaciju kakva nije bila moguća čak ni u Evropskoj uniji, zajednici skrojenoj primarno po mjeri kapitalista.

Novi ministar vanjskih poslova Dominic Raab 2009. napisao je knjigu u kojoj promovira radikalnu liberalizaciju zdravstva i obrazovanja te smanjenje radničkih prava

Ta deregulacija i privatizacija, piše u jednom drugom tekstu Adam Ramsey, trebala bi, prirodno, najviše ići u korist američkih multinacionalnih kompanija koje bi, zajedno s novom britanskom vladom, Veliku Britaniju u budućnosti voljele vidjeti kao ‘neku vrstu hladnijeg, bljeđeg Puerto Rica’, američke kolonije u Karibima koja grca u recesiji, dužničkoj krizi i posljedicama nesanirane prirodne katastrofe. Ova Ramseyjeva usporedba može se doimati pretjerano dramatična kada se u obzir uzme činjenica da je Velika Britanija bivša kolonijalna sila i peta najjača ekonomija svijeta po kriteriju nominalnog BDP-a, dok je Puerto Rico u statusu nesuverenog američkog teritorija od početka 20. stoljeća. No kada se razgrnu autorove stilske figure, razotkriva se namjera koja suštinski nije drugačija od one koja je upravljala američkom aneksijom Puerto Rica, već je samo u skladu s današnjim modelima imperijalnih osvajanja.

Štoviše, i sam američki predsjednik Donald Trump jednom je prilikom javno rekao da će u Velikoj Britaniji nakon Brexita ‘sve biti na stolu, uključujući i NHS’, britanski zdravstveni sustav utemeljen na principu univerzalne, svima dostupne zdravstvene skrbi koji je već godinama predmet žudnje zagovornika privatizacije javnih resursa. Početkom kolovoza nešto slično na britanskom radiju izjavio je i bivši američki državni tajnik za financije Larry Summers, rekavši da je ‘Britanija očajna i treba joj dogovor čim prije’. Ova Summersova izjava dogodila se istoga dana kada se novi britanski ministar vanjskih poslova Dominic Raab zaputio na turneju Sjevernom Amerikom kako bi izvidio situaciju za potencijalne trgovinske ugovore.

Osim javnih usluga na stolu bi se mogli naći čak i britanski prekomorski teritoriji koji bi mogli biti zanimljivi Pentagonu kao potencijalne geostrateške lokacije za vojna osvajanja. Jedan od njih je Gibraltar, britanski prekomorski teritorij kojim prolazi trećina svjetske trgovine naftom i plinom, a kao atraktivan spominje se i Oman, koji formalno nije britanski teritorij, ali su im veze toliko tradicionalno duboke da Velika Britanija tamo ima vitalnu obavještajnu bazu, a naftni gigant Shell vlasnik je 30 posto omanske državne naftne kompanije.

Tijesne veze sa zaljevskim diktaturama njeguje, pak, i nova britanska ministrica unutarnjih poslova Priti Patel, bivša zaposlenica lobističke firme Weber Shandwick za koju se bez pretjerivanja može reći da je hodajući sukob interesa još otkad se u nježnoj dobi od 27 godina prvi put zaposlila u toj firmi koja je na prijelazu tisućljeća radila za tvornicu duhana British American Tobacco (BAT). Patel je tada radila na poslovima saniranja štete negativnog publiciteta koji si je duhanski gigant priskrbio financiranjem vojne diktature u Burmi putem poreza plaćenih na ime tvornice koja se tamo nalazila do 2003., kada se BAT iz Burme naposlijetku i povukao.

U idućih 20 godina Priti Patel pošlo je za rukom dvaput postati ministrica u britanskoj vladi, ali i dvaput biti optužena za sukob interesa, drugi put prije nekoliko dana, a prvi put 2017., kada je obnašala dužnost ministrice za međunarodni razvoj. Već kao parlamentarna zastupnica konzervativaca Patel je razvila naviku putovanja na tuđi račun, pa je ubrzo nakon preuzimanja te dužnosti otputovala u Bahrein, bivši britanski protektorat poznat po gaženju prava pripadnika šijitske manjine, da bi se nakon otkaza koji je dobila 2017. zaposlila u Weber Shandwicku među čijim se klijentima zgodno obrela upravo vlada Bahreina. Patel je Bahrein i Ujedinjene Arapske Emirate posjetila još nekoliko puta, no ministarskoj fotelji presudio je neautorizirani sastanak s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom koji je slučajno i klijent, koga drugog do li Weber Shandwicka. Patel je nakon tog sastanka u Ministarstvu financija lobirala za neke projekte izraelske vlade na ilegalno okupiranoj Golanskoj visoravni, nakon čega je pod pritiskom javnosti odstupila s dužnosti.

Krajem srpnja, netom nakon što je postala ministrica unutarnjih poslova, Priti Patel ponovno je optužena za kršenje kodeksa o ponašanju dužnosnika, ovog puta zato što je za američku telekomunikacijsku kompaniju Viasat prihvatila konzultantski posao iako su prošle manje od dvije godine otkad je napustila funkciju, što prema kodeksu ne bi smjela. Patel je za pet sati toga posla mjesečno dobivala 5000 funti, a Viasat, inače, tehnologijom opskrbljuje britansko Ministarstvo obrane, koje pak tijesno surađuje s MUP-om Priti Patel.

Dominic Raab, novi ministar vanjskih poslova i bivši ministar za Brexit, povezan je pak s jednim od najutjecajnijih britanskih think tankova Institute for Economic Affairs (IEA). IEA se smatra izrazito netransparentnom lobističkom organizacijom kada su u pitanju izvori financiranja, no mediji su uspjeli otkriti da dobar dio novca dobiva od američkih konzervativnih fondacija koje se zalažu za privatizaciju javnih usluga. Ministar Raab 2009. napisao je knjigu pod naslovom ‘The Assault on Liberty: What Went Wrong With Rights’ u kojoj promovira radikalnu liberalizaciju zdravstva i obrazovanja te smanjenje radničkih prava, a promocija knjige organizirana je upravo u prostorijama IEA-e. Zajedno s grupom autora sudjelovao je i u pisanju knjige ‘Britannia Unchained’, u kojoj se britanske radnike ubraja među ‘najveće ljenčine’, a svi autori ove knjige članovi su takozvane Grupe za slobodno poduzetništvo konzervativnog kluba u parlamentu. Jedna od autorica je i ministrica unutarnjih poslova Priti Patel.

Iz lobističkih krugova došla je i nova ministrica stanovanja Esther McVey, koja je u dvogodišnjoj pauzi između dva parlamentarna mandata radila za lobističku firmu Floreat Group. Ova firma, među ostalim, daje savjete i oko ulaganja u nekretnine, tržište nad kojim će kao ministrica stanovanja McVey imati impozantne ovlasti.

Matt Hancock, novi ministar zdravstva i socijalne skrbi također je povezan s think tankom IEA, koji se zalaže za privatizaciju zdravstva, dok je nova premijerova voditeljica tima za društvene mreže Cloe Westley bivša zaposlenica desničarske lobističke organizacije TaxPayers Alliance (TPA), koja zagovara niske poreze. TPA jedna je od gotovo 500 organizacija koje tvore globalnu mrežu Atlas Network, posvećenu promoviranju ekonomije slobodnog tržišta u 90 zemalja svijeta.

Kada se sve ove biografije stave na hrpu, teško se oteti dojmu da se Velika Britanija na svom povijesnom putu izlaska iz Evropske unije transformira u jednu sasvim novu, unikatnu definiciju sukoba interesa, s visokim ulozima bez presedana i kolosalnu prevaru svih onih običnih ljudi koji su podržali Brexit nadajući se da će time dobiti više jednakosti, manje siromaštva i više socijalne države. Drugim riječima, da će ‘preuzeti kontrolu’ nad svojom zemljom, kako im je to obećavao cinični moto kampanje za izlazak kojom su upravljali desničarski bogataši, isti oni koji su sada preuzeli državu.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više