>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Loša banka

Tzv. loša banka ili DUTB u Sloveniji je osnovana 2013., na ideju evropskih institucija, a zato da sanira poduzeća koja su loše poslovala, pa sada ne mogu otplatiti kredite koje su uzimala. No brzo se ispostavilo da ova institucija ima ‘vlastitu pamet’, tj. razloge koji nisu isti kao u oficijelnoj namjeri njezinog osnivanja

Jedan od dokaza da je medijski mainstream dirigiran jest i njegova kampanjska priroda. Kad se neka tema nametne bilo direktno od strane političke kaste ili s njom u direktnoj vezi, preuzmu je svi. A onda je i obrađuju glajhšaltovano, svi na gotovo isti način. Ukratko, Maova kineska kulturna revolucija svojom pristrasnom, ali nepostojanom idejnošću usmjerenom protiv nekih konkretnih pojava u društvu bila je skoro pa amaterski pokušaj u usporedbi s uigranošću današnjeg medijskog prestrojavanja u hodu. Treba li, u određenom trenutku puca se na neprijatelje CK-a. A drugi dan, procjeni li se odnos snaga drugačije, može i po CK-u. Koji se, naravno, sada više tako ne zove.

Pa kad su jedina tema izbori ili izbjeglice ili nešto treće, nešto drugo mora čekati svoj kairos. Nemamo proročkih ambicija, ali predviđamo da će teme javnog duga, kojima se ovdje sporadično bavimo, za koji mjesec ili godinu doći u takvu žižu medijskog interesa da će pojesti ostale probleme s kojima se u društvu susrećemo. Ali sada i ovdje još uvijek izgledaju drugorazredno.

No to nije ništa posebno ovdašnje. A sve manje vrijedi i samo za tzv. realpolitičku sferu. Kad ‘riješe’ problem eurozone i grčkog duga, vladajući Evropljani usmjere se na izbjegličku krizu… sada možda i na rat u Siriji. A sutra već na nešto novo. Tako se umjesto stvarnih rješenja nagomilanih društvenih proturječja samo skokovito mijenja fokus društvene pažnje, bez da se išta mora stvarno riješiti. Ali tako je sada i s intelektualnim, umjetničkim i uopće nekad višim katovima nadgradnje. Sve je tu postalo projektnim, sve se odrađuje s jednom rukom, dok se drugom ispipava što će nam biti novi projekt.

Razgovarajući o problemu javnog duga Slovenije sa sociologinjom Majom Breznik, što možete čitati u ovom broju ‘Novosti’, susreli smo se i s interesantnom, a u nas nepostojećom institucijom tzv. slabe ili loše banke. O kakvoj je instituciji, nastaloj na valu financijalizacije svih privrednih i društvenih odnosa te bitnoj za ‘trgovanje’ dugovima, točno riječ? Loša banka ili DUTB (Družba za upravljanje terjatev bank) u Sloveniji je osnovana 2013., na ideju evropskih institucija, a zato da sanira poduzeća koja su loše poslovala, pa sada ne mogu otplatiti kredite koje su uzimala. No brzo se ispostavilo da ova institucija ima ‘vlastitu pamet’, tj. razloge koji nisu isti kao u oficijelnoj namjeri njezinog osnivanja (a osnivač je bila država), da se miješa u vlasničke odnose tako što će sva poduzeća koja uspije potjerati u stečaj. ‘Loša banka’ tako je doslovno opravdala svoje ime, masovno stvarajući loša potraživanja i od onih dobrih, umjesto da samo pomaže posrnulima.

Cilj DUTB-a dakle nije (p)ostala sanacija privrede, nego prodaja imovine po što većoj cijeni. Ali s obzirom na njihov specifični položaj, moglo se desiti da im se i rasprodaja ispod realnih vrijednosti prodavanih firmi računa u uspjehe. Ukratko, DUTB je umjesto da bude dijelom rješenja za nelikvidnost nekih privrednih subjekata, postao dijelom (novoga) problema. Sami troškovi njegova rada enormno su rasli, između ostalog i zbog nepravilnog poslovanja, sumnjivih savjetničkih poslova itd. U pitanju su bile i nesrazmjerno velike plaće zaposlenih u toj za njih i ne tako lošoj banci. Pod pritiskom javnosti osobni dohodak izvršnog direktora Torbjörna Månssona smanjio se na samo tri prosječne plaće predsjednika Slovenije. No sve to nije bilo dovoljno i država se u jednom trenutku odlučila za promjenu vodstva DUTB-a. Izvedeno je to uz elemente spektakularizacije, upad interventne policije u zgradu itd. i sl.

Iako se loša banka iskazala kao još jedna prevarantska dosjetka (paralelnog) financijskog sistema, slovenski premijer Miro Cerar i ministar financija Dušan Mramor ne pomišljaju na njezino ukidanje. U jednom trenutku namignulo se i tzv. ekonomskom nacionalizmu, u stilu da ‘ako nas već pljačkaju, neka to barem budu Slovenci a ne stranci’. Bilo kako bilo, za sada je ispalo dovoljno da upravni odbor DUTB-a imenuje nasljednika razriješenom Larsu Nybergu, u liku Marka Simonetija, dok je glavni izvršni direktor umjesto spomenutog Månssona postao Imre Balogh. Događanja oko DUTB-a dodatno je uzburkao razriješeni Nyberg svojim otvorenim pismom slovenskom premijeru Ceraru, u kojem je veliki privredni sistem Sava označio kao leglo korupcije, čime je izazvao ogorčene reakcije upletenih.

Što se događa u slovenskoj privredi i ogleda li se u njoj budućnost i nekih drugih zemalja nekadašnje Jugoslavije? Tamošnja javnost dosta se uspješno oduprla pokušajima ‘tajkunizacije’, tj. nastanka sloja domaćih kapitalista koji su željeli dograbiti prije društveno vlasništvo pomoću menadžerskih otkupa ‘vlastitih’ firmi. No u situaciji kad konkretne likove kapitalista zamjenjuju apstraktni kapitalski fondovi i njihovi anonimni upravitelji, sve postaje teže. Da je Slovenija financijski napadnuta, a da među napadačima samo nominalno možemo naći i jednog Ivicu Todorića (kojega je u preuzimanju Mercatora pokrivao američki fond Blackstone), više je nego očito. Iako je slovenski financijski sektor, kroz koji se sve to događa, neusporedivo manji od onoga u velikim evropskim državama.

Tako i Slovenija iz priče o iznimnoj i jedinoj uspješnoj tranziciji sve više postaje još jedan primjer razvoja u nerazvijenost. A to se vidi i po ovakvim detaljima: između 2007. i 2015. broj zaposlenih se skokovito smanjio, samo u privatnom sektoru sa 488 na 424 tisuće. Tako da se moglo dogoditi da BDP već dvije godine nominalno raste, a da je svejedno broj radno aktivnog stanovništava 15 posto manji no (pred)krizne 2007. S druge strane, broj ‘menadžera’, a to sada znači onih dilera poslovanjem kao takvim, koje statistika vodi pod zaposlene bez kolektivnog ugovora i čija je prosječna plaća veća od 3000 eura bruto, raste! Sada je u Sloveniji takvih približno 22.500 ili osam posto više negoli u ‘najboljoj’ 2007. godini.

Gdje su onda danas privredni lobiji? U velikim privrednim sistemima ili u ‘osamostaljenoj’ financijskoj industriji (kako si sama tepa)? Pa onda i u ‘lošoj banci’ kao još jednom igraču u tom sve zakučastijem sistemu? ‘Jedanaest zaposlenih u burzovno-posredničkom društvu Alta’, piše o tome novinar ‘Mladine’ Borut Krajnc, ‘lani je prijavilo milijun eura dobiti!’ Novi su gospodari Slovenije, barem kad je poslovanje u pitanju, strani investicijski bankari. A od domorodaca samo one posredničke i savjetodavne financijske firme koje već za njih rade. Tzv. loša banka tu je samo još jedan, pomalo čudno smješten institucijski igrač. Ona se, naravno, već ‘pokazala kao pljačkaška institucija, no država se neće usuditi da je ukine, zato što je tako rekla EU’, mišljenja je ekonomist Jože Mencinger.

Svi ti problemi u privređivanju, kojih je loša banka jedan od izraza i to na strani problema a ne rješenja, u vezi su s javnim dugom. Jer u njega se slijeva niz ovako ‘rješavanih’ odnosa u privredi, pa i onoj financijskoj. No izgleda da će sve to nama tek postati ozbiljno. Kao da je u pravu najpoznatiji slovenski filozof Slavoj Žižek koji tvrdi da je kriza već teška, ali da još nije ozbiljna.

1/1