Paralelno s njegovanjem imidža javnog katoličkog intelektualca, Luka Popov, potpredsjednik zaklade Vigilare i donedavni redovni sudionik HTV-ove emisije ‘Peti dan’, anonimno je radio na novačenju mladih muškaraca za ‘kontrarevoluciju’: zbacivanje sekularne države, povratak katoličke monarhije i vrijednosti srednjeg vijeka u Hrvatsku. To otkriva sadržaj bloga Kontrarevolucija.net, koji je Popov registrirao početkom 2016. godine. Iako sadržaj nije potpisan, dilemu oko autorstva razriješio je na globalnoj stranici Medium.com, gdje je naknadno reproducirao većinu tekstova pod vlastitim imenom. Dok je kao istureni predstavnik zaklade Vigilare na javnoj televiziji i po tribinama branio poruke umivenog neokonzervativizma, na mreži je, ispostavlja se, mobilizirao neofašističke pristaše, rukovodeći se pritom necenzuriranim programskim natuknicama vlastite organizacije, predvođene predsjednikom Johnom Vicom Batarelom.
U dvadesetak tekstova i popratnih smjernica, od kojih je većinu sam napisao, dominiraju razni otvoreni oblici zakonski kažnjive netrpeljivosti i dogmatskog sektašenja, od mizoginije, ksenofobije, rasizma, šovinizma, antimuslimanske histerije, pa sve do uvjerenja da je zemlja stara samo 6000 godina. Ukratko, tu ima svega onoga što je američki novinar Chris Hedges svojevremeno opisao u knjizi ‘Kršćanski fašisti’, godinama prije nastanka eufemizma alt-right.
‘Ovo ima za cilj regrutirati Novu elitu’, obznanio je Popov u prvom programatskom tekstu iz siječnja 2016. U njemu se obraća ‘mladim pripadnicima muškog roda, katoličke vjeroispovijesti i hrvatske narodnosti’
‘Ovo ima za cilj regrutirati Novu elitu’, obznanio je Popov u prvom dramatičnom programatskom tekstu iz siječnja 2016. godine. U njemu se obraća ‘mladim pripadnicima muškog roda, katoličke vjeroispovijesti i hrvatske narodnosti’, čijim ‘mizernim životima’ nudi smisao kroz borbu protiv najvećih civilizacijskih zala: protestantske, francuske, socijalističke i seksualne revolucije, s ciljem da se ponište njihovi kobni učinci i da ih se zamijeni kršćanskom obnovom.
Kontrarevolucionar, mobilizira ih Popov, mora promicati ideju monarhije i plemstva, i boriti se protiv tvrdnje da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu. On mora razbijati mit o nepravednosti ekonomske nejednakosti, promicati tržišni fundamentalizam, što manju socijalnu državu i patrijarhalne obitelji te se protiviti institucionalnom i društvenom vrednovanju ‘perverzija i nastranosti’. Po njemu, internacionalizam i nacionalizam jednako su antikršćanske ideologije – nastale u 19. stoljeću na zgarištu jedine prirodne vladavine velikaša – koje odvajaju narod od kršćanskog svijeta, uništavajući ga iznutra.
Kao nužno oružje za kontrarevolucionarne djelatnosti Popov nameće vlastiti rječnik ‘politički nekorektnog govora’. Prema njemu, ‘homoseksualac’ se u svakoj prilici treba zvati ‘sodomit’, a gej pride ‘povorka oholosti’, odnosno ‘organizirana anti-procesija koja promiče sodomiju, feminizam i slične nastranosti’. Transseksualna osoba je, navodi autor, ‘pervertit’, dok su ‘ilegalni imigranti’, odnosno izbjeglice, ‘okupatori’. Muslimane naziva ‘muhamedancima’ koji nisu muslimani, već ‘sljedbenici lažnog proroka Muhameda’. Feministica je lezbijka i emancipirana žena, a žene su inferiorne muškarcima, dok je pobačaj ‘brutalno ubojstvo nerođenog djeteta’.
‘Da živimo u zdravom društvu, svatko tko odobrava namjerno inducirani pobačaj završio bi na zatvorskoj kazni višedesetljetnog zatvora, a oni koji ga vrše, ti bi čamili u samicama’, piše kontrarevolucionar Popov u jednom tekstu, predbacujući prolife organizacijama u Hrvatskoj da su ‘kamiličari’ koji cvile i ispričavaju se drugoj strani, ‘barbarima, eugeničarima i krvolocima’, s kojima, smatra, nema pregovora ni razgovora, jer im se tako legitimira ‘zao stav’.
Popov piše o ‘pretilim feministicama’ koje ‘s obješenim sisama’ prosvjeduju i ‘pljuju na vjernike’, o ženama u vojsci zbog čije inferiornosti pogibaju muški suborci, o pošastima poreza i ‘hrpi ženskog smeća koje je preplavilo seksualno tržište’. Piše o potencijalnom dolasku ‘bliskoistočnih i sjevernoafričkih okupatora’, odnosno o izbjeglicama islamske vjere. Brani naslijeđe ‘Svete Inkvizicije’, aplaudira kardinalu Vinku Puljiću zato što je štracama nazvao žene u predbračnom seksu, upozoravajući potencijalne sljedbenike da odlazak iz Hrvatske nije rješenje, jer u sjevernoj Evropi žive bezdušni roboti, dok južnije od Hrvatske vreba stalna prijetnja od krađe, ubojstva i silovanja.
Sve do Velikog Potopa, preporučuje Popov, ljudi su živjeli s dinosaurima, ali ubrzo nakon silaska s Noine arke preživjeli su parovi preminuli, nesposobni da se prilagode novim klimatskim uvjetima
‘Ovo je puerarchy – vladavina dječaka’, podučava Popov, podsjećajući buduće pripadnike ‘Nove elite’ da su dio naroda starog tisuću i pol godina, vjere stare dvije tisuće godina i (bijele) rase koja je stvorila današnju civilizaciju. ‘Po ovom opisu’, veli Popov, ‘u Tolkienovom svijetu bi pripadao visokim vilenjacima.’ Stoga ih poziva da se ponašaju sukladno svome statusu i da, žele li kao kontrarevolucionari graditi Kraljevstvo, slušaju njegove upute.
Svaki tekst zaključuje borbenim pokličem ‘Deus vult’ iz Prvog križarskog rata, koji su 2016. tijekom predsjedničke kampanje u SAD-u politizirali alt-right aktivisti, kao jedan od brojnih kodova za širenje antiislamske mržnje i otpora tobože ugrožene kršćanske civilizacije.
Popov pritom svojim sljedbenicima preporučuje i štivo za jačanje borbene gotovosti: internetske stranice koje se, poput njega, zalažu za obnovu Habsburške Monarhije. Nudi antisemitske i rasističke blogove (‘The Thinking Housewife’) i pod obavezno navodi čitanje literature koja dominantno proklinje modernizam i zaziva vrednote te znanstvena postignuća srednjovjekovne teokratske monarhije. Sve preporučene publikacije o ‘stvaranju’ svijeta odbacuju evoluciju i promoviraju ideju da je zemlja oblikovana u šest dana prije koju tisuću godina, s tim da je Bog stvorio biljke prije sunca, suprotno uvriježenom konceptu fotosinteze, koji podrazumijeva obratni slijed. Sve do Velikog Potopa, preporučuje Popov, ljudi su živjeli s dinosaurima, ali ubrzo nakon silaska s Noine arke preživjeli su parovi preminuli, nesposobni da se prilagode novim klimatskim uvjetima.
Iako dosad citirani pasusi možda zvuče tek kao zanemarive brljotine neiživljenog sociopata, tipičnog uzorka forumaške septičke jame koja sipa mržnju prema manjinama, rasama i konfesijama, radi se o vjernom prenošenju svjetonazora i ikonografije utjecajnih konzervativnih organizacija u Hrvatskoj. Mimo činjenice da se koristi diskursom i metama američkih neofašista (alt-right), programatska osnovica našeg kontrarevolucionara zapravo je, naime, sam temelj učenja zaklade Vigilare i njenih duhovnih uzora.
Popovljeve teze o četiri revolucije, nužnosti spolne, ekonomske i svake druge nejednakosti, zabrani pobačaja, kriminalizaciji LGBT zajednice te vladavini kršćanskih plemenitaša, vjerne su preslike fundamentalističkog učenja brazilskog konzervativnog intelektualca i političara Plinija Correa de Oliviera. Taj autor borbenog križarskog pamfleta ‘Revolucija i kontrarevolucija’ osnovao je 1960-ih organizaciju Tradicija, obitelj, vlasništvo (TFP). Na početku su se borili protiv društveno pravednijih reformi, socijalističkih utvara i teologije oslobođenja, dajući nemali doprinos u vojnom puču u toj zemlji, da bi njihov sektaški pristup katoličkom nauku doveo do toga da su se od njih ogradili tamošnji predstavnici Katoličke crkve. To ih, međutim, nije spriječilo da se u narednim desetljećima prošire na većinu kontinenata. Danas TFP okuplja pedesetak organizacija, među kojima je i spomenuta Vigilare u Hrvatskoj.
Na stranicama te zaklade mogu se naći identični sadržaji kao na blogu Kontrarevolucionar, ali bez otvorenog mrzilačkog diskursa njenih duhovnih inspiratora i samog Luke Popova. Posljednjih desetak godina, naime, promijenili su pristup borbi za istu agendu, što im je omogućilo rast iz relativno minornih udruga do respektabilnih lobističkih organizacija koje utječu na globalne i nacionalne javne politike. U nedavnoj analizi njihova djelovanja portal Faktograf.hr je zabilježio da su ove međusobno isprepletene organizacije iznimno utjecajne u Bruxellesu, zahvaljujući povezanosti s političarima desne provenijencije, dok hrvatski ultrakonzervativci usko surađuju s pripadnicima TFP-a iz Poljske, navodeći kao uzor njihov pokušaj potpune zabrane pobačaja čak i u slučaju kad su ugroženi životi trudnice ili djeteta, odnosno kad je trudnoća plod silovanja.
Metodama nametanja fundamentalnih vjerskih načela pod krinkom borbe za vjerske slobode i slobodu govora posljednjih godina uspješno šire utjecaj na obrazovne i znanstvene javne politike u HDZ-ovim vladama. Organizacije poput Vigilarea, U ime obitelji i Grozda razmnožavaju agendu zahvaljujući mainstream političarima poput konzervativnog potpredsjednika Vlade Davora Ive Stiera. Nedavno su njihovi aktivisti tako pokušali izuzeti prava LGBT zajednice iz prijedloga Antidiskriminacijskog plana i srušiti Istanbulsku konvenciju, dok su njihovi ultrakonzervativni kadrovi – raspoređeni po važnim obrazovnim institucijama – dali nemali doprinos HDZ-ovom rušenju kurikularne reforme i širenju teokratske propagande po javnim školama.
Svim tim slučajevima zajednička je normalizacija diskursa i uporaba pozitivističkih poruka kakve se mogu čuti na Hodu za život, premda se u stvarnosti radi o afirmaciji politika koje u pravilu podrazumijevaju negaciju prava pojedinih društvenih skupina. Oljušte li se, naime, javne poruke Vigilarea od relativno upristojene retorike, njihove težnje se svode na Popovljev anonimni blog, gdje je znanstveno i kritičko propitivanje osuđeno kao prepreka vjerskom dogmatizmu koji treba nanovo uspostaviti, gdje su poklonici ‘lažnog proroka Muhameda’ prijetnja bijeloj kršćanskoj Evropi, gdje su žene bića drugog reda, a LGBT zajednica skupina sodomita koju treba lišiti svih prava, gdje socijalnu državu treba zamijeniti karitativnom milostinjom Majke Crkve, a sekularni karakter države nadomjestiti feudalnom teokracijom nositelja političke i ekonomske moći – bogobojaznih bijelih muškaraca, imućnih vlasnika kmetova.
Utoliko drugi čovjek Vigilarea Luka Popov predstavlja eksces koji osvježavajuće djeluje na javnu percepciju umivenih katoličkih križara. Pišući anonimne mrzilačke tekstove on, posve ironično, demaskira ušminkano lice nadirućeg kršćanskog fundamentalizma. Nije stoga možda ni čudno da je nedavno, pod obrazloženjem da se ide malo odmoriti od javnog djelovanja, napustio HTV-ovu emisiju ‘Peti dan’. Desilo se to nedugo nakon što je cinično branio svećenika koji je odbio pričestiti dijete s Downovim sindromom. Paralelno s time, Popov je pogasio svoje profile na društvenim mrežama. No zahvaljujući spomenutom portalu Faktograf.hr doznali smo da je i tamo duže vrijeme koristio antisemitsku i rasističku simboliku alt-righta, koja u 21. stoljeću uspješno nadomješta arhaične metode neprilagođenih nacista blajburškoga tipa, njihove desnice u zraku i svastike na vratnim žilama. Popov se dakle polako prilagođava ‘ormarskim’ taktikama svojih tutora, svjestan da su javno obznanjene katotalibanske namjere nešto teži put do utjecajne društvene pozicije, poput one savjetnika predsjednice, premijera ili ministra obrazovanja.
Ali nije da nema kredita: ako ne izbriše blog Kontrarevolucionar nakon objave ovoga teksta, i dalje će predstavljati najiskrenijeg katoličkog ekstremista među ‘Novom elitom’, smještenom u organizacijama kao što su Vigilare, U ime obitelji, Hrast, Grozd ili na čelu Ministarstva vanjskih poslova. Ukoliko pak prione brisanju vlastite historije, postat će ‘kamiličar’ i mlakonja kakvog s gnušanjem i prezirom odbacuje u svojim vilenjačkim napisima.
Niti sat vremena nakon što je u četvrtak popodne najavljen novi broj Novosti na Facebooku, s interneta je izbrisan sadržaj bloga Kontrarevolucija. Budući da se takav scenarij mogao očekivati, kompletni sadržaj bloga pohranili smo na stranicu Archive.org.
Na sljedećim linkovima možete pročitati dio Popovljevih promišljanja:
Gondolin – Skriveno kraljevstvo
