Argentinski umjetnik i aktivist Adolfo Pérez Esquivel uputio je u rujnu ove godine pismo Nobelovom komitetu u kojem predlaže da bivši predsjednik Brazila Luiz Inácio Lula Da Silva sljedeće godine bude jedan od kandidata za Nobelovu nagradu za mir.
I sam Esquivel dobio je istu nagradu 1980. zbog opozicijskog djelovanja u vrijeme vojne diktature generala Jorgea Videle koja je trajala od 1976. do 1983. godine. Kao akademski slikar i kipar, Esquivel je do uspostave diktature radio kao profesor umjetnosti, da bi se 1974. angažirao prvo kao aktivist za prava siromašnih, a zatim i kao protivnik vojne hunte, zbog čega je nekoliko puta hapšen i podvrgnut torturi. U svom priopćenju poslanom Nobelovom komitetu Esquivel je objasnio da je Lula Da Silva kao predsjednik Brazila od 2003. do 2010. ‘kroz svoj angažman putem sindikata i kao političar razvijao javne politike u cilju prevladavanja gladi i siromaštva u svojoj zemlji, jednoj od strukturno najnejednakijih u svijetu’.
U siječnju 2003., u svom obraćanju povodom preuzimanja dužnosti predsjednika, Lula je obećao ‘stvaranje uvjeta da svi ljudi u zemlji mogu jesti tri pristojna obroka dnevno, svakoga dana, bez potrebe za humanitarnim donacijama od ikoga’ te naglasio da ‘Brazil više ne može izdržati toliku nejednakost’. Lula je nakon toga pokrenuo socijalne programe ‘Nulta stopa gladi’ i ‘Bolsa Familia’, zahvaljujući kojima je iz ekstremnog siromaštva izvučeno 30 milijuna ljudi, a programe su izrazito uspješnima ocijenile međunarodne organizacije kao što su Ujedinjeni narodi i Svjetska banka. Tako je, prema podacima Svjetske banke, broj ljudi koji žive s manje od 3,1 dolara dnevno pao s 11 posto 2003. na četiri posto 2012. godine. Prema državnom institutu za statistiku, nezaposlenost je u istom periodu smanjenja za 50 posto, dok je Gini koeficijent nejednakosti 2003. iznosio 0,583, a 11 godina kasnije 0,518. Indeks ljudskog razvoja, koji mjeri UN-ov program za razvoj, povećao se uslijed niza faktora kao što su rast prosječne plaće na 10.607 dolara godišnje i rast prosječnog životnog vijeka na 72,9 godina.
Zbog svega toga, piše Esquivel u svom dopisu, svijet prepoznaje da ‘nakon dva mandata Luiza Inácija Lule Da Silve postoji Brazil prije i Brazil poslije u povijesti nejednakosti’ te zemlje, a njegov ‘doprinos miru konkretna je činjenica u životu brazilskog naroda’. Argentinski nobelovac svoj tekst zaključuje upozorenjem da se politike Luline Radničke partije (PT) ‘postupno ukidaju’ te da je Svjetska banka prošle godine ustanovila da je Brazil dobio tri milijuna novih siromašnih ljudi nakon što je PT-ovu vladu zamijenila ona tehnokrata Michela Temera, koji je na tu poziciju instaliran nakon opoziva PT-ove predsjednice države Dilme Rousseff. Brazil je početkom listopada dobio novu vladu na čelu s otvorenim rasistom, bivšim generalom Jairom Bolsonarom, a neoliberalni ekonomski program nove vlade napisao je ‘čikaški dečko’ Paul Guedes, koji je radio kao profesor u Čileu za vrijeme diktature Augusta Pincheta. Bolsonaro je u svojoj predizbornoj kampanji otvoreno izražavao prezir prema siromašnim slojevima društva i manjinama, a poslovnoj zajednici obećao nesmetan pristup brazilskim kompanijama i prirodnim resursima, zbog čega se očekuje da će uskoro biti demontirani i posljednji ostaci Lulinih socijalnih programa.
Na vrhuncu višegodišnje ofanzive brazilske desnice protiv PT-a, Lula je u travnju ove godine uhapšen pod nedokazanim optužbama za korupciju i osuđen na 12 godina zatvora, sve u cilju da ga se ukloni iz izborne utrke u kojoj bi, kako su pokazivale sve ankete, pobijedio Bolsonara. Lulin status političkog zatvorenika potvrdio je i UN-ov Odbor za ljudska prava, zatraživši uoči izbora da mu se dozvoli sudjelovanje, no brazilska se vlada na to oglušila.
Inicijativa za kandidiranje Lule za Nobelovu nagradu za mir stoga je istovremeno i pokušaj prikupljanja podrške za njegovo puštanje iz zatvora, ali i skretanje pozornosti na organiziranu represiju koju je protiv opozicijskih aktivista i organizacija već pokrenuo Bolsonarov režim, kao i na posljedice koje će njegova ekstremno desna, neoliberalna politika imati na šire slojeve brazilskog društva.
Za uspješnu kandidaturu potrebno je do kraja siječnja prikupiti što više potpisa političara, akademskih građana i predstavnika relevantnih organizacija, a svoju podršku ovoj incijativi već su izrazili bivša predsjednica Čilea Michelle Bachelet, bivši francuski predsjednik Francois Hollande, predsjednik Bolivije Evo Morales i američki senator Bernie Sanders.
