Novosti

Politika

Lula nemira

Uoči listopadskih izbora u Brazilu, bivši predsjednik Lula da Silva zatočen je u samici pod sumnjivim optužbama za političku korupciju. Njegova Radnička partija unatoč tome ga je kandidirala, a desnica odgovara najavama ‘privremene vojne intervencije’ protiv ‘autoritarnih socijalista’

Bivši brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva žrtva je montiranog procesa kojemu je cilj tog najpopularnijeg političara u suvremenoj povijesti Brazila ukloniti iz utrke za predsjedničke izbore koji će se dogoditi u listopadu – barem tako tvrdi sve više pravnih stručnjaka iz svih dijelova svijeta. Među njima je i skupina uglednih britanskih pravnika koji su nedavno u dnevniku Guardian apelirali da se Lulu pusti iz zatvora i da mu se dozvoli sudjelovanje u predizbornoj kampanji.

Ispitivanja javnog mnijenja posljednjih mjeseci pokazuju da je Lula izborni favorit, s dvostruko većom podrškom od sljedećeg kandidata, bivšeg vojnog generala i povijesnog revizionista Jaira Bolsonara

Posljednje u nizu navodnih kršenja Lulinih ustavnih prava dogodilo se sredinom srpnja, kada je predsjednik federalnog suda izdao nalog da se Lula – koji bez pravomoćne presude služi dvanaestogodišnju zatvorsku kaznu zbog korupcije – pusti iz zatvora, nalog koji je Lulin glavni progonitelj, sudac i heroj brazilske političke desnice Sérgio Moro istog trenutka poništio. Od 2016. godine, naime, taj dotad nižerangirani lokalni sudac predvodi golemu korupcijsku istragu imena Lava Jato (Autopraonica), u kojoj dvjestotinjak policajaca i tužilaca istražuje sumnje da je niz kompanija, među kojima i industrijski kartel Odebrecht, podmićivao državne dužnosnike kako bi im oni zauzvrat osigurali poslove s državnom naftnom kompanijom Petrobras. U sklopu istrage uhapšeno je 80-ak političara i biznismena, uključujući i bivšeg predsjednika Lulu.

Bio je to tek jedan u nizu spornih poteza kontroverznog suca kojega odnedavno, pak, istražuje Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda (UNHRC), tijelo koje je prihvatilo zahtjev poznatog britanskog odvjetnika za ljudska prava Geoffreyja Robertsona da se ispitaju sumnje da je Luli uskraćeno pravo na pošteno suđenje s nepristranim sucem, ali i pravo na sudjelovanje u predizbornoj kampanji za predsjednika Brazila.

Lula da Silva uhapšen je u travnju ove godine, nakon što se Vrhovni sud negativno očitovao na žalbu njegovih odvjetnika koji su tvrdili da Lula ne bi trebao početi služiti zatvorsku kaznu prije nego što se iscrpe svi žalbeni mehanizmi. Istoga dana bivši je predsjednik odveden u zatvor, zbog nepravomoćne presude da je sudjelovao u aferi Petrobras tako što mu je, kao mito, ‘obećan’ stan na obali u zamjenu za namještanje poslova s Petrobrasom inženjersko-građevinskoj kompaniji OAS konglomerata Odebrecht, najvećeg takvog poslovnog carstva u Latinskoj Americi.

Lula, danas 72-godišnjak, otad se nalazi u samici i zabranjeno mu je komuniciranje s javnošću, no njegova ga je Radnička partija (PT) unatoč tome nominirala za svog kandidata na predsjedničkim izborima. Štoviše, ispitivanja javnog mnijenja posljednjih mjeseci pokazuju da je Lula izborni favorit, s dvostruko većom podrškom od sljedećeg kandidata, bivšeg vojnog generala i povijesnog revizionista Jaira Bolsonara. Stoga je izvjesno da bi jedan od osnivača PT-a i predsjednik Brazila u dva mandata, i danas iznimno popularan zbog svojih socijalnih programa protiv siromaštva, mogao ponovno postati predsjednik države, ukoliko mu se to dozvoli.

Lulini odvjetnici uvjereni su da je upravo to razlog pravosudne hajke, pa su 3. srpnja u Ženevi Robertson i brazilska odvjetnica Valeska Martins održali konferenciju za medije na kojoj su objasnili zbog čega je UNHRC pristao istražiti Lulin slučaj. Robertson je pokušao je objasniti zašto se Lulino hapšenje prema njegovom mišljenju kvalificira kao ‘arbitrarno’, što se po međunarodnom pravu smatra kršenjem ljudskih prava, kao i demistificirati slučaj oko kojeg se, kako smatra, namjerno proizvodi magla kako bi se njime moglo manipulirati u javnosti. Rekao da je navodno Lulino vlasništvo stana na obali mora - ‘s pogledom na prilično drugorazrednu plažu’ - zapravo udio koji je u sklopu jedne radničke kooperative bila kupila njegova pokojna supruga, nedugo nakon čega je vlasnik bankrotirao. Cijeli kompleks potom je pripao kompaniji OAS, upletenoj u korupcijski skandal s Petrobrasom, koja je Luli, nakon što mu je završio mandat, ponudila drugi, bolji stan. Lula je, međutim, tu ponudu odbio a OAS je i dan danas registrirani vlasnik stana, što prema Roberstonu dokazuje da se nikakav čin podmićivanja nije ni dogodio. Unatoč tome, sudac Moro tu je situaciju iskoristio kao temelj za osuđujuću presudu.

Osim toga, tvrdi Robertson, tijekom istrage nije pronađen ‘nijedan cent’ koji je Lula zaradio a da on nije bio uredno prijavljen i na njega plaćen porez, no unatoč tome sva njegova imovina i bankovni računi i dalje su blokirani, zbog čega on sada nema novca ni za odvjetnike ni za predizbornu kampanju.

Britanski odvjetnik također se osvrnuo na brazilski pravosudni sustav, inače naslijeđen od Portugala koji ga je odavno napustio i koji on naziva ‘inkvizicijskim’ budući da jedan sudac kontrolira sve faze i aspekte procesa, odnosno upravlja istragom i predsjeda suđenjem. U jednom ranijem tekstu, objavljenom u magazinu Foreign Affairs, Roberston je napisao i da je Moro tijekom istrage u javnosti davao izjave u kojima je prejudicirao Lulinu krivnju, pa čak i sudjelovao i potpisivao knjigu drugog autora u kojoj se Lula opisuje kao kriminalac. Robertson tvrdi da bi takvo što u Americi bilo nemoguće već i samim tim što istražni sudac ne može istovremeno biti i sudac u sudskom postupku, ali ni u Evropi, gdje je moguće da te dvije funkcije obnaša ista osoba ali nije dopustivo da takva osoba sudjeluje ujavnoj demonizaciji vlastitog optuženika.

U intervjuu koji je dala nezavisnom američkom portalu Truthdig, odvjetnica Martins je specificirala brojne situacije u kojima su uskraćivani ili uništavani dokazi u Lulinu korist, te navela da je sud izdao 227 naloga da se isto toliko ljudi prisilno privede na obavijesni razgovor, što ona također smatra kršenjem njihovih ustavnih prava. I sam Lula prošle je godine na sličan način u rano jutro odveden na jedan aerodrom na ispitivanje, gdje su bili pozvani i novinari, iako je ranije uredno surađivao s istražiteljima pa nije bilo potrebe za privođenjem.

Martins se, osim toga,usputno dotakla pravosudne suradnje brazilskih istražitelja i američkog Ministarstva pravosuđa, suradnju koju je zamjenik glavnog američkog državnog odvjetnika lani nazvao ‘najboljim primjerom u recentnoj povijesti’ zajedničkog rada na suzbijanju prekograničnog kriminala.

Budući da je Odebrecht jedna od najvećih građevinskih kompanija na svijetu, američki pravosudni dužnosnik tom je prilikom istaknuo da takvi rezultati ne bi bili mogući bez ‘neformalne’ suradnje pravosudnih tijela dviju država. Upravo tu neformalnu suradnju, koja se realizira u vidu direktne komunikacije istražitelja umjesto službenim kanalima, Lulina odvjetnica smatra ‘pitanjem koje će Brazil u budućnosti morati podrobnije analizirati’.

Da se u Brazilu trenutno odvija presudna bitka između ljevice i desnice, bitka u kojoj je Lula ključni protagonist, pokazalo se i kada je nedavno devedesetak umirovljenih vojnih dužnosnika obznanilo da će se na izborima natjecati za niz funkcija, uključujući i onu predsjedničku za koju se kandidira spomenuti Jair Bolsonaro, čovjek kojemu je nadimak ‘brazilski Trump’.

Kako nedavno piše New York Times, uz isticanje ‘vojničkih vrlina’ kao što su disciplina i patriotizam, koje u ovom trenutku jedine navodno mogu spasiti zemlju od bezdana u koji su je gurnule korumpirane elite, neki generali a danas politički kandidati spominju čak i mogućnost ‘privremene vojne intervencije’ protiv ‘autoritarnih socijalista’.

Zapovjednik vojnih snaga, general Eduardo Villas Bôas, primjerice, prošle je godine u travnju, dok je Vrhovni sud odlučivao o tome mora li Lula početi služiti zatvorsku kaznu, na Twitteru napisao da se ‘vojska protivi nekažnjivosti’, što je u javnosti protumačeno kao prijetnja sucima.

Povratak vojske u politički život prilično je zlokoban kada se u obzir uzme činjenica da je dva desetljeća, do 1985.godine, u Brazilu na vlasti bila vojna hunta koja je nad političkim protivnicima provodila torturu. Za razliku od nekih drugih latinoameričkih zemalja, u Brazilu nije proveden nijedan proces koji bi se mogao svrstati pod egidu ‘suočavanja s prošlošću’, a nakon ukidanja diktature provedena je opća amnestija pa počinitelji nisu kažnjeni. Sve to, tvrde analitičari, rezultiralo je svojevrsnom romantizacijom perioda vojnog režima, naročito raširenom među mlađom populacijom koja nije živjela u tom razdoblju. Štoviše, istraživanje agencije Latinobarómetro pokazalo je da je samo 13 posto Brazilaca zadovoljno stanjem demokracije u njihovoj zemlji, najmanje među 18 država, ali zato osam od 10 ispitanika ima povjerenja u vojsku, najviše od svih brazilskih institucija.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više