Novosti

Politika

Lula u zatvoru

Bivši predsjednik Brazila na odsluženju zatvorske kazne zbog navodne korumpiranosti: Javnost sklona Luli, za čijih je mandata oko 30 milijuna ljudi spašeno od siromaštva, argumentirano dokazuje da je kazneni postupak protiv njega zloupotrijebljen u političke svrhe i da je pravosuđu osnovna namjera bila da ga spriječi u ponovnom kandidiranju

Rjr920qcmit5hvehclmghsmblb2

Osuđen u rekordnom roku i upućen u zatvor u Curitibi – Luiz Inácio Lula da Silva (foto Ricardo Moraes/Reuters/PIXSELL)

Luiz Inácio Lula da Silva, bivši predsjednik Brazila, prošloga je tjedna upućen u zatvor u Curitibi (Savezna država Paraná), na odsluženje zatvorske kazne kojom je kažnjen zbog navodne korumpiranosti.

Lula, kako ga zovu u zemlji, karizmatski lider, sindikalist, metalac, na čelu Radničke partije (Partido dos Trabalhadores, PT) koje je i suosnivač, dva je puta pobijedio na izborima za predsjednika države (2002.-2010.). Optužen je da je od gigantske građevinske tvrtke OAS dobio stan na tri etaže (‘triplex’) u elitnom ljetovalištu Guarujá na atlantskoj obali, kao protuuslugu za navodno pogodovanje prilikom natječaja za javnu nabavu dok je bio predsjednik države. Savezni sudac rgio Moro, Strelnikov protukorupcijske operacije Lava Jato (‘praonica automobila’), u prvom ga je stupnju osudio na devet godina, a potom je drugostupanjski sud povisio kaznu na dvanaest godina i mjesec dana zatvora.

Optužnica nije u postupku bila potkrijepljena nijednim materijalnim dokazom. Lula je osuđen samo na temelju iskaza jednoga pokajnika iz drugoga postupka i ‘indicija’ – u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik niti posjednik toga stana, nije pronađen nijedan dokument koji bi ga teretio, tamo ne stanuje, jednom je sa sada pokojnom suprugom razgledao tu zgradu, tvrdi pokajnik. Presuda na 238 stranica ne objašnjava po čemu je to onda stan njegov.

Kad je ‘procurila’ vijest – medijima ju je naime dostavio sam sudac Moro – krenula je medijska hajka koju je predvodila moćna korporacija Globo. Televizija Globo, druga najveća svjetska televizija i, dakako, prva u Brazilu, za vrijeme trajanja istrage, prije početka suđenja, stvorila je takvu atmosferu u javnosti da se, kad je suđenje počelo, podrazumijevalo kako je Lula kriv. I on sam je višekratno ponavljao kako će ‘dokazati svoju nevinost’, kao da ne treba da bude obratno, da mu bude dokazana krivica.

Široka se publika podijelila: desno orijentirani birači nimalo ne sumnjaju da je kriv i pritom iznose argumente političke, a ne kaznenopravne prirode. Njemu pak sklona javnost argumentirano dokazuje da je kazneni postupak zloupotrijebljen u političke svrhe i da je pravosuđu osnovna namjera u postupku bila da ga spriječi u ponovnom kandidiranju, a borba protiv korupcije u politici i društvu tek sporedan cilj.

Brazilsko pravosuđe, baš kao i hrvatsko, glasovito je po svojoj sporosti. Na primjer, još su u toku sudski postupci oko konfiskacije zemljišta za aerodrom Santos Dumont u Riju de Janeiru, započeti daleke 1932. godine. Kazneni postupci, zbog postupovnih ograničenja, traju ipak mnogo kraće, no i tako traju godinama, pogotovo ako je riječ o sudovanju političarima za korupciju: oni, naravno, ulažu sve moguće pravne lijekove da što je više moguće odlože konačnu odluku. Trenutno se oteže i protukorupcijski postupak protiv neizabranoga predsjednika Michela Temera (koji je, kao zamjenik Dilme Rousseff, Luline sljednice u predsjedničkoj palači Alvorada, postao predsjednik iako mu je sud oduzeo pasivno biračko pravo zbog muljanja s izbornim financijama). Premda snimljen s prstima u pekmezu, protiv njega postupak teče veoma sporo, kao i protiv 45 (od 81) senatora.

No suđenje Luli bilo je rekordno kratko. Od istrage do prvostupanjske, pa drugostupanjske presude, uz nekoliko pravnih lijekova između presuda, i do zatvora trajalo je samo devet, a ne uobičajenih tridesetak mjeseci.

Način na koji je vođen sudski postupak izazvao je brojna pitanja i polemike, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Domaći kao i inozemni pravnici s neodobravanjem gledaju na to kako je postupak vođen, uz očitu političku agendu i raznovrsne pritiske koji ne priliče demokraciji. Na primjer, uoči posljednjega ročišta, zapovjednik kopnene vojske, general zbora Eduardo Villas as, javno se založio za Lulino zatvaranje, u čemu su ga na društvenim mrežama podržali brojni aktivni generali. A prije toga je i predsjednica Saveznoga vrhovnoga suda dala pristranu izjavu na štetu Lule.

No čemu tolika žurba? Sukladno brazilskom Ustavu, predsjednički se izbori održavaju u listopadu, a novoizabran predsjednik stupa na dužnost prvog siječnja iduće godine. Prema posljednjim ispitivanjima javnoga mnijenja, Lula je, prije zatvora, uživao potporu od oko 40 posto biračkoga dijela, što bi mu donijelo sigurnu pobjedu u drugom krugu predsjedničkih izbora.

Za vrijeme svog drugoga predsjedničkoga mandata, Lula je potaknuo donošenje zakona nazvanoga Zakonom čiste evidencije, koji ne dopušta kandidaturu na izborima političarima koji imaju pravomoćnu kaznenu presudu. Budući da se kandidacijske liste predaju u rujnu, još uvijek ima, bar teorijski, mogućnosti da se kandidira (i vjerojatno pobijedi), ako bude usvojen njegov idući pravni lijek, zahtjev za zaštitom od nezakonitosti u postupku, koji će Savezni vrhovni sud razmatrati u lipnju, također u ekspresno zakazanom roku. No s obzirom na to kako je do sada tekao Lulin postupak, malo je vjerojatno da će zahtjev biti uspješan.

Mnoge su istaknute javne ličnosti, prvaci ljevice na latinskoameričkom potkontinentu, iskazale svoju zabrinutost zbog Luline osude, koju smatraju zloupotrebom pravosuđa od strane desnice. Lideri desnice ne izjašnjavaju se. Venecuelanski predsjednik Nicolás Maduro, i sam ciljem sličnih optužbi, smatra da je desnica izabrala pravosudni put zbog nesposobnosti da osvoji vlast demokratskim putem. Evo Morales, bivši bolivijski predsjednik, u više je navrata u posljednje vrijeme kritizirao brazilsko sudstvo, bivši ekvadorski predsjednik Rafael Correa smatra da je riječ o konzervativnom nazatku, Cristina Kirchner, bivša argentinska predsjednica, također govori o zloupotrebi pravosuđa, a vlada Daniela Ortege, predsjednika Nikaragve, izdala je saopćenje s potporom Luli, kao i glasnogovornik kubanskoga ministarstva vanjskih poslova. Nije vjerojatno da bi svi oni uložili svoj osobni ili institucijski ugled i autoritet bez čvrsto utemeljenih razloga.

Što se to događa u Brazilu, koji je za vrijeme Lulinih mandata uživao ugled stabilne demokracije, s godišnjim rastom od 7,5 posto, a do 2014. je siromaštvo smanjeno za 55 posto, a krajnje siromaštvo za 65 posto? Prevedeno u brojke, oko 30 milijuna ljudi spašeno je od siromaštva. Godine 2014. započela je recesija, koju je desnica iskoristila za smjenjivanje Dilme, što većina promatrača smatra parlamentarnim udarom: nju pak nisu optužili za korupciju, nego za loše političke odluke.

Luli sada preostaju još neki izvanredni pravni lijekovi. Njegova presuda prema brazilskim zakonima još uvijek nije pravomoćna, što izaziva posebna pitanja, jer prema ustavnim odredbama nitko ne smije biti poslan u zatvor prije stupanja presude na punu pravnu snagu.

Ako bude spriječen da se kandidira na jesenskim predsjedničkim izborima, pobjedniku na izborima bit će bitno smanjen legitimitet. U periodu institucionalne i političke krize kroz koju zemlja prolazi, slab (ili populistički) predsjednik može bitno ugroziti stabilnost zemlje i regije. Ono što je možda još i važnije, zemlji, regiji i svijetu bi na taj način bila poslana poruka da se demokracija i demokratski izbori mogu ograničiti politiziranim pravosuđem koje može popularne kandidate isključiti iz igre.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više