>

novosti logo

Kronika Kronika

Malo za sreću treba

Za nas odrasle je lako, snađemo se mi i s korom kruha ako zatreba, ali s malima je ipak drugačije, zahvalila je mama Marijana Drajić iz Majskog Trtnika u ime svojih četvero mališana na SNV-ovim poklon-paketima koje su dobili i najmlađi članovi povratničkih porodica u Brestiku, Martinovićima i Glini

Ne tako davno, stanovnici Banije i Korduna nisu ni slutili da će mnoge od njih danas radovati obični darovi u obliku paketa s hranom, higijenskim potrepštinama, odjećom i obućom. Skoro svako domaćinstvo tih krajeva Hrvatske živjelo je dobrim životom, jer su ukućani obrađivali polja, držali stoku i domaće životinje, imali posao u gradovima te su tako bez većih financijskih poteškoća školovali djecu i plaćali režije.

Svi mi koji sudjelujemo u podjeli darova dirnuti smo time kako smo dočekani od roditelja, ali najviše radošću mališana. Dok oni otvaraju svoje pakete, mi razgovaramo s roditeljima i zapisujemo što ih muči, kako bismo kasnije razmotrili načine na koje bi im se najbolje moglo pomoći – kaže Tatjana Dragičević iz snv-a

Danas, četvrt stoljeća kasnije, tome više nije tako. Dok im je nekada radost bila u davanju, danas će ih radi puke potrebe, obradovati primanje. Rat devedesetih iz temelja je ‘preorao’ nekoć pitome ljude i krajeve Banije i Korduna. Mnoga su sela do neprepoznatljivosti opustjela, a poneka i posve nestala. Zahvalnost koju preostali stanovnici prilikom darivanja iskazuju moguće je možda uspoređivati jedino s osmijehom djeteta.

Upravo smo se takvih izraza radosti i mi nagledali tijekom par dana za kojih su djelatnici SNV-a, članovi SDSS-a i vukovarske aktivistkinje zajednički obilazili i darivali mališane iz povratničkih porodica na Baniji; bili su jasno vidljivi ne samo na dječjim nego i na odraslim licima, onima njihovih roditelja i rođaka. Tako smo u Majskom Trtniku posjetili obitelj Marijane i Predraga Drajića, a razlog posjetu bilo je njihovih četvero mališana: Dragana, Danijel, Milana i tromjesečni Aleksandar.

- Hvala vam od sveg srca: darivali ste našu djecu, a to je nešto što se s ničim ne može mjeriti. Za nas odrasle je lako, snađemo se mi i s korom kruha ako zatreba, ali s malima je ipak drugačije. Znate i sami da odrasli dobro znaju koliko su zdrave ‘nešpricane’ jabuke i kruške, pečeni kesteni i domaći pekmezi, ali djeci ništa nije slađe od slatkiša iz dućana, baš kao i svih onih kupovnih igračaka, proizvoda i drugih stvari koje im ne možemo redovito priuštiti. Živimo od poljoprivrede i Predragove plaće, pa nekako uspijevamo iznaći za najnužnije: iz izbjeglištva smo se vratili pet godina nakon kraja rata, oženili se brzo i evo nas sad, već nas je šestero. Selo polako odumire. Mi smo danas najmlađi stanovnici Majskog Trtnika, sela koje je nekada vrvjelo mladošću i živošću - objašnjava mama Marijana, dok dječica rastvaraju pakete pa uz smijeh i graju dijele sadržaj. Naravno, klasična majčinska uputa da pristojno zahvale na darovima, biva zamijenjena osmijesima i pogledima koji darovateljima govore više od onog običnog i iz pristojnosti upućenog ‘hvala’.

U Brestiku ulazimo u dvorište porodice Samac, u kuću u kojoj sa svojim izabranicima, braćom Milanom i Gojkom, žive dvije sestrične, Jasmina i Ivana. Jasmina i Milan imaju školarce Sinišu i Dejana, a Ivana i Gojko ponosni su roditelji Nenada i Petre. Kako su u domaćinstvu s njima i roditelji braće Samac, ispada da u jednoj kući živi pola sela – tako bar kod njih nema usamljenosti i samoće.

- Živimo uglavnom od poljoprivrede, iako su Milan i Gojko zaposleni izvan domaćinstva. Mi ostali ovdje obavljamo svakodnevne zadaće: dobro smo organizirana zajednica u kojoj ništa nije prepušteno slučaju. Život nam nije lagan, radimo naporno, snalazimo se kako znamo i umijemo, pa mi se čini da ne stojimo na mjestu nego pomalo ipak napredujemo u svakom smislu. Što se zemlje tiče, još zapravo ne znam koliko je imamo. Pored toga, držimo krave, svinje, ovce, kućne ljubimce, kokoši i jednu kozu. Darovi našoj djeci puno su nam važniji nego da smo mi odrasli dobili ne znam kakve vrijednosti; vidite i sami da se djeca ne odvajaju od sadržaja svojih paketa – govori nam Jasmina.

Članice Aktiva žena SDSS-a Vukovarsko-srijemske županije su prikupile odjeću i obuću, igračke, knjige i slatkiše za banijske mališane

- Ovoga puta darujemo mališane po Baniji, a u dogledno ćemo vrijeme možda biti u prilici poklon-paketima obradovati djecu u drugim povratničkim krajevima. Da je akcija pun pogodak, mogli ste se i sami uvjeriti, odnosno zaključiti po radosnim dječjim licima. Svi mi koji sudjelujemo u podjeli darova dirnuti smo time kako smo dočekani od roditelja, ali najviše radošću mališana. Dok oni otvaraju svoje pakete, mi razgovaramo s roditeljima i zapisujemo što ih muči, kako bismo kasnije razmotrili načine na koje bi im se najbolje moglo pomoći. Nastojat ćemo im osigurati ono što im je prijeko potrebno ili bar pravnim savjetom pridonijeti tome da ostvare neko svoje pravo – kaže voditeljica SNV-ovih socijalnih programa i humanitarnih projekata Tatjana Dragičević.

Unatoč svim čudima tehnike i GPS-navigacije, bez Ljube Vrge i Željke Marčinko, terenskih suradnica SNV-a za Baniju i Kordun, bilo bi nemoguće otprve pronaći neke zabačene banijske zaselke, a još teže njihove žitelje. Njih dvije poznaju svaku ovdašnju stazu i bogazu pa gotovo nema mjestašca u kojem nisu bile. Stoga su obitelji dobile darove birane po njihovoj preporuci.

- Poznajemo zamalo svakog banijskog povratnika, znamo za njihove brige i probleme, kome prokišnjava krov a tko s kime ne priča, kakve su nečije navike i bolesti, što koga raduje a što rastužuje. Zato samo vozite za nama i ne brinite, izgubiti se nećemo – kaže nam Ljuba Vrga prije nego li ćemo se zaputiti na nove u korov zarasle puteve i zaboravljene pustopoljine Banije. Unatoč mnogobrojnim obavezama, SDSS-ova saborska zastupnica Dragana Jeckov nije željela propustiti priliku da svjedoči iznenađenju i sreći darivanih mališana.

- Od same ideje do današnjeg posjeta nije proteklo puno vremena: čim su nam kolegice kazale da u ovim krajevima postoje domaćinstva koja treba obići i u njima djeca koju valja obradovati, nismo dvojili ni trenutka. Obratila sam se i odlično organiziranom Aktivu žena Vukovarsko-srijemske županije, čije su članice za tili čas prikupile odjeću i obuću, igračke, knjige i slatkiše za banijske mališane. Dodamo li tomu čvrstu podršku SDSS-a, SNV-a i njegovih područnih službi, bili smo brzo spremni za posjete i darivanje. No ovo je tek početak, ovakvih će akcija biti sve više jer nam se javljaju žene iz ostalih dijelova Hrvatske koje su se voljne pridružiti pomaganju svojim sunarodnjacima. To nas ohrabruje – kazala je saborska zastupnica srpske nacionalne manjine.

Do sela Martinovići u samom srcu Banije nije jednostavno doći, jer navigacijski uređaji i aplikacije jadnostavno pucaju pred neprohodnim putevima i neoznačenim križanjima. Da nije Ljube i Željke, pitanje je bi li nas i kad ondje dočekali Ranka i Ljubomir Tarbuk sa svojom djecom Natašom i Mladenom te djedom i bakom Milanom i Nadom. Nažalost, jedino sigurno mjesečno primanje te višečlane porodice je dječji doplatak u iznosu šest stotina kuna; Ljubomir tek tu i tamo za nekoga nešto odradi i još manje zaradi. Sve ostalo za život potrebno moraju vrijednim i teškim radom priskrbiti sami, na svojim poljima i njivama.

- Ne mogu se načuditi tome da su u darivanju naše Nataše i našeg Mladena sudjelovale i vukovarske žene! Eh, kad bih ja njima mogla zauzvrat nešto poslati, bar pokoju banijsku kobasicu, tek toliko da probaju kako je ukusna. Molim vas, zahvalite im u naše ime od sveg srca! A hvala i svima vama drugima što ste došli i darovima obradovali naše klince, nemam dovoljno riječi da vam kažem koliko je takva pažnja važna i dragocjena nama roditeljima - kaže Ranka, dok se oči djeda Milana, čestitog no sada vremešnog i boležljivog domaćina, od ganuća orošavaju suzama.

U Glini kucamo na vrata podstanarskog stana u kojem žive Draga i Nenad Vučenović sa svoje dvije djevojčice, Dejanom i Dijanom. Kada su učenica drugog razreda osnovne škole i njezina mlađa sestra, koja još pohađa vrtić, shvatile da su paketi što ih nosimo za njih, odmah su ih s pravom i neglumljenom znatiželjom svojski ‘razbucale’. Nije bilo ni traga sumnji da su školska torba, dječje knjige i slikovnice, sunčane naočale (koje je mala Dijana istog trena ‘prisvojila’), različite igračke, odjevni predmeti i brdo slatkiša dospjeli na pravu adresu. Radost dviju princeza bila je tako najslađi ures ovom prvom, ali zasigurno ne i posljednjem darivanju banijske djece u organizaciji i provedbi SNV-a i sve većeg broja humanitaraca i volontera iz srpske zajednice Hrvatske.

1/3