Uglavnom mimo ‘radara’ javnosti, u Hrvatskoj djeluje bogata medijska scena nacionalnih manjina - od najpoznatijih medija, poput tjednika Novosti SNV-a ili talijanskih dnevnih novina La voce del popolo, do različite, mahom niskotiražne periodike - no o njoj se govori samo u nekim ‘izvanrednim’ okolnostima.

- Manjinski mediji u neku ruku slijede sudbinu manjina koje ih izdaju, jer su u fokusu šire javnosti uglavnom tek kad su u nekom problemu te ako su oštri i kritični prema pojavama izvan svoga ‘okvira’. Tada se propituje njihovo pravo na iznošenje stava i mišljenja koji ne idu u prilog državnim institucijama ili političkim elitama. Smatram da svi mediji, pa tako i oni nacionalnih manjina, imaju zadaću neprestano istraživati i iznositi stavove koji u konačnici mogu promijeniti loše postojeće stanje u cijelom društvu - kaže Gordana Vilović, profesorica na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti.

Mnogi smatraju da su 54 manjinske tiskovine previše te da bi svakoj manjini bio dovoljan samo jedan list, no Vilović smatra da manjinskih časopisa, ako su kvalitetni, nikad nije dovoljno.

- Neke nacionalne manjine imaju i po nekoliko časopisa. Njihova je funkcija da pružaju specifične informacije o životu i radu pripadnika nacionalnih manjina, razvijaju manjinski jezik i pismo, ali i situiraju svoje probleme u širi kontekst. Kvaliteta tih časopisa je raznolika te ovisi o novcu, angažmanu a nerijetko i dobrovoljnom radu aktivista unutar određene zajednice. Problem je u tome što oni nisu dovoljno vidljivi u javnosti jer se, uz rijetke iznimke, ne prodaju, nego se dijele na punktovima koji ne moraju biti poznati građanima izvan određene manjinske skupine. Tek kad nam dođu u ruke, možemo vidjeti i dobre i loše primjere uređivanja, predstavljanja uglednih pripadnika manjina, tradicija, običaja, aktualnih zbivanja – obrazlaže Vilović. Doista, sadašnje prilike u društvu ne idu na ruku nijednoj manjinskoj skupini, a pogotovu ne nacionalnim manjinama.

Želim vjerovati da tiskovine namijenjene nacionalnim manjinama neće nestati te da će istovremeno jačati sadržaji na internetu. Problem je u tome što i za to treba namaknuti inicijalna sredstva, jer se dobra volja i entuzijazam volontera brzo istope, kaže Gordana Vilović

- Financijske su potpore bitno srezane, pa će vjerojatno neki listovi prorijediti ionako rijetka i povremena tiskana izdanja. Želim vjerovati da tiskovine namijenjene nacionalnim manjinama neće nestati te da će istovremeno jačati sadržaji na internetu, koji u odnosu na tradicionalne medije pruža daleko više mogućnosti. Problem je u tome što i za takav angažman treba namaknuti inicijalna sredstva, jer se dobra volja i entuzijazam volontera brzo istope - zaključuje Gordana Vilović.

U kontekstu koji spominje profesorica Vilović razgovarali smo i s urednicima nekoliko manjinskih medija. Milena Georgievski, glavna urednica Makedonskoga glasa, lista koji je ovih dana proslavio izlazak jubilarnoga stotog broja, a 1993. pokrenula ga je Zajednica Makedonaca u RH (oformljena dvije godine prije toga), kaže da imaju velikih problema vezanih uz financiranje, unatoč tome što primaju potporu Savjeta za nacionalne manjine RH.

- Izlazimo dvomjesečno. Redakcija ima svoje dopisnike iz Zagreba, Rijeke, Splita, Osijeka, Zadra, Pule, a povremeno pišu i vanjski suradnici. List je ostao neprikosnoveni svjedok života brojne makedonske zajednice u Hrvatskoj, generacije su ga prihvatile kao nezaobilaznu periodiku i pedantnu kroniku našeg života i rada. Danas Makedonski glas čita naša dijaspora u cijelom svijetu, a često odlomke tekstova ili informacije iz njega prenose i mediji u Makedoniji: ne prođe dan, a da se netko ne pozove na određeni događaj, datum ili proslavu hrvatskih Makedonaca, da ne navede ili citira odlomak ili podatak iz bogate riznice naših osvrta i tekstova. Bitno je da uspijevamo održati ono što su 1993. zacrtali članovi makedonske zajednice u Hrvatskoj - kaže glavna urednica Makedonskoga glasa.

Časopis za Nijemce i Austrijance u Hrvatskoj Njemačka riječ – Deutsches Wort izlazi u kontinuitetu od 1993., uz nekoliko izmjena uredništva i glavnih urednika, kaže Renata Trišler, urednica časopisa koja je i potpredsjednica Savjeta za nacionalne manjine RH. Izdavač im je osječka Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, dosad su objavljena 94 broja časopisa koji je isprva izlazio povremeno i kao dvobroj. No otkako se ustalila potpora Savjeta za nacionalne manjine, izlazi četiri puta godišnje u 1.600 primjeraka distribuiranih na pojedinačne adrese.

Svakodnevno svjedočimo napadima, provokacijama i govoru mržnje u odnosu na različitosti, što je posljedica nezadovoljstva stanjem u društvu. Tomu pridonosi i to što manjinski zastupnici nisu unisoni u odnosu na opća manjinska pitanja, nego se političko-ideološki razilaze - Renata Trišler

- Zbog kvartalnog ritma izlaženja, uglavnom se tematski bavimo pitanjima naših manjina, ali i manjinskom politikom općenito. List od Savjeta dobiva 140.000 kuna godišnje, dio sufinancira i Njemačka ambasada u Hrvatskoj, a u sufinanciranju sudjeluje i izdavač, uglavnom novcem od članarina i priloga članova. Časopis je vrlo dobro primljen među čitateljima, reakcije su uvijek vrlo pozitivne iako neke vijesti ili teme radi ritma izlaženja stižu sa zakašnjenjem. Članke često prenose drugi mediji njemačkoga govornog područja, koji imaju sličan profil čitatelja. Riječ je o povremenim publikacijama namijenjenima Nijemcima koji su nekada živjeli na području Hrvatske, ali su nakon Drugoga svjetskog rata protjerani iz svojih domova i od tada žive u Njemačkoj, Austriji i drugim državama. Za njih su posebno značajne teme poput pitanja povrata ili naknade za oduzetu imovinu, pa se svaki novi detalj o tome prati s puno pozornosti. Časopis je u cijelosti dvojezičan, svaki je članak objavljen i na njemačkom i na hrvatskom. To je i nužno, s obzirom na to da pripadnici ovdašnje njemačke manjine uglavnom ne govore njemački kao materinski, što je posljedica njihova polustoljetnog zatiranja, prešućivanja te poratnog progona. S druge strane, putem članaka na hrvatskom jeziku imamo daleko veći doseg publike u Hrvatskoj – kaže urednica. Trišler ističe da odnos prema nacionalnim manjinama odražava sliku Hrvatske posljednjih godina.

- Teška gospodarska situacija, nedovoljno radnih mjesta, nezadovoljstvo političkim stanjem, prevelike i preočite imovinske, zamalo staleške razlike među građanima slika su hrvatske današnjice, koja se reflektira i na odnos prema manjinama. Svakodnevno svjedočimo napadima, provokacijama i govoru mržnje u odnosu na različitosti, što je posljedica nezadovoljstva stanjem u društvu. Tomu pridonosi i to što manjinski zastupnici nisu unisoni u odnosu na opća manjinska pitanja, nego se političko-ideološki razilaze. Tako na sebe neposredno, a na sve manjinske skupine posredno privlače netrpeljivost pojedinaca iz većinskog naroda, a taj se trenutak koristi s negativnim odjekom u dnevno-političke svrhe. Ostaje nada da će se to u budućnosti promijeniti za dobrobit svih nacionalnih manjina u Hrvatskoj – rezimira Trišler.

Ismet Isaković, glavni urednik Preporodovog Journala, društveno-političkog mjesečnika Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod, ističe da ta tiskovina u sadašnjem obliku izlazi od 2003.; prije toga je izlazila kao podlistak unutar mnogo poznatijeg Behara, Preporodova časopisa za kulturu i društvena pitanja.

- Nastanak Preporodovog Journala vezan je uz koncepcijski sukob unutar redakcije Behara, koja nije imala dovoljno hrabrosti objaviti članak Farisa Nanića, vjerojatno najjačega bošnjačkoga političkog analitičara, o događanjima nakon 11. rujna 2001. Članak nije objavljen isključivo radi straha od reakcije Američke ambasade u Zagrebu, nikako ne zbog loše kvalitete ili iznesenih argumenata itekako potkrijepljenih činjenicama, koje je i vrijeme potvrdilo. Stoga je pokrenut novi časopis čiji je glavni urednik bio Nanić, a ja sam ga zamijenio u ljeto 2007. Deset godina tiskano je deset brojeva godišnje, a mjesečnikom u punom smislu riječi postajemo 2013. Savjet za nacionalne manjine naš je glavni financijer: do prije nekoliko godina dobivali smo između 120 i 130 tisuća kuna za deset brojeva godišnje, pri čemu se broj stranica kretao od 32 do 40. Ove smo godine dobili 250 tisuća kuna, ali moramo ‘izbaciti’ 12 brojeva, svaki s po 56-60 stranica. Tiraža nije velika, 1.250 primjeraka, ali mnogo značajniji utjecaj imamo putem interneta, odnosno 2.600 e-mail adresa širom svijeta, pa elektronski Journal dopire do najmanje 10.000 čitatelja – tumači nam Isaković nastanak bošnjačkog mjesečnika.

- Nismo klasični društveno-politički časopis i smatram da upravo zbog široke palete tema imamo svoju brojnu i vjernu čitateljsku publiku. Naravno, i zbog toga jer poštujemo novinarsku struku i zalažemo se za istinito izvještavanje. Izazivamo reakcije jer nisu svi zadovoljni s našim pisanjem i izborom tema. Ne spadamo u omiljeno štivo bivših bošnjačkih saborskih zastupnika Šemse Tankovića i Nedžada Hodžića. A i sadašnji ministar kulture Zlatko Hasanbegović i ekipa njegovih vjernih sljedbenika i podržavatelja nisu sretni zbog naših političkih stavova ili izbora tema. Prilično smo zatalasali situaciju i uslijedila je reakcija za koju smo smatrali da pripada nekim davno prevaziđenim vremenima. Takvo što nismo očekivali, jer smo odgovorni novinari koji se ne bave senzacionalizmom ili žutilom. Trenutačno su velike turbulencije oko Journala i mene osobno kao glavnog urednika. Ogromni su pritisci i pokušaji uvođenja cenzure iz nekih političko-klijentelističkih krugova – govori Isaković o aktualnom društvenom trenutku koji se preslikava i na časopis koji uređuje.

- S obzirom na to da nemamo svoju web-stranicu, brojni kvalitetni tekstovi objavljeni u našem časopisu ne dopiru do šire javnosti, radi čega žalim. Ali, taj je osjećaj kompenziran činjenicom da je iz tekstova objavljenih u Preporodovom Journalu dosad tiskano čak pet knjiga. I tu nije kraj, ove godine izlazi još jedna, a planiramo i još neka knjižna izdanja u budućnosti. Prije bismo tu i tamo razmišljali o izlasku na kioske, a onda smo odustali. S druge strane, sredstva koja dobivamo od Savjeta nisu dovoljna. Ne bih želio da se kvaliteta ruši zbog financija, ali se bojim da ćemo u narednom periodu biti prisiljeni napraviti neke korekcije u smjeru koji ne želim: više slika, a manje analiza - kaže Isaković. Nastavljamo razgovarati o položaju pripadnika nacionalnih manjina u hrvatskom društvu, ali i participiranjem njihovih predstavnika u institucijama vlasti.

- Manjinski saborski zastupnici nisu zastupnici drugog ili trećeg reda, oni imaju puno pravo donositi političke odluke, pa i one o postizbornim koalicijama. Neka se političari konačno dogovore jesu li nacionalne manjine hrvatsko bogatstvo ili nisu. Ako jesu, onda za početak neka ne prave problem oko pet milijuna eura koji se iz državnog proračuna prelijevaju u Savjet za nacionalne manjine radi očuvanja njihovih kulturnih autonomija, što je posebno važno ako se uzme u obzir koliki je bio njihov doprinos u predpristupnim pregovorima s Europskom unijom – kaže on. Isaković smatra da bi manjinski zastupnici trebali biti jedinstveniji, ali i svjesniji društveno-političke situacije.

Sadašnji ministar kulture Zlatko Hasanbegović i ekipa njegovih vjernih sljedbenika i podržavatelja nisu sretni zbog naših političkih stavova ili izbora tema, kaže Ismet Isaković urednik Preporodovog Journala

- Novi izbori prilika su za postavljanje nove manjinske priče. Dođe li do njih, siguran sam da neki od manjinskih saborskih zastupnika više neće obnašati tu funkciju. A mislim i da bismo mi Bošnjaci mogli čekati još nekoliko izbornih ciklusa za nekog novoga zastupnika: stvoreno je previše ‘spaljene zemlje’ u odnosima i komunikacijama, i tu smo gdje smo. Puna su nam usta jedinstva, a onda na parlamentarnim izborima imamo ‘samo’ osam kandidata. Mnogi su krediti potrošeni i možemo očekivati sve manji odziv Bošnjaka izborima za manjinskoga saborskog zastupnika i sve veći odabir većinskih lista. Pogledamo li stanje u društvu, takva je reakcija sasvim razumljiva - zaključuje Isaković.

Završit ćemo temu sa, uz Novosti najpoznatijim manjinskim listom, dnevnikom ‘La voce del popolo’ kao dijelu izdavačke kuće ‘Edit’. Osim što su im ukinuta sredstva iz budžeta Ministarstva kulture, smanjena su im i sredstva iz Savjeta za nacionalne manjine. Zbog toga je troje suradnika lista otišlo o prijevremenu penziju, šestorici nije produžen ugovor, a broj stranica je smanjen na 24.

Pokušali smo doznati što oni kažu o situaciji i kakvi su ima planovi, ali odgovor ‘La vocea’ nismo dobili jer su nadležni rukovodioci, kako nam je rečeno, bili zauzeti brojnim sastancima u cilju prevladavanja situacije.

Aleksandar Tolnauer: Ne trebaju nam getoizirani mediji

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH Aleksandar Tolnauer smatra da manjinski mediji ne ispunjavaju u potpunosti svoju svrhu iako se trude, no postoje postoje objektivni razlozi zašto je tomu tako:

- Zadaća medija je i da informiraju čitatelje i javnost o javnom političkom angažmanu pripadnika manjina, kao i kako se to prima u većini. To se ne izvršava u potpunosti, jer redakcije u većini manjinskih medija nisu profesionalne. Za to nema uvjeta, a mnogi se susreću s poteškoćama. Recimo, ako neka manjina izdaje više tiskovina, ona koja se smatra zapostavljenom proziva Savjeta da forsira ‘one druge’. Osim toga, predsjednici nekih manjinskih udruga koriste tiskovine za osobnu afirmaciju. To nastojimo spriječiti i zato se zalažemo za afirmiraciju i osposobljavanje što više manjinskih medija, jer oni povezuju svoju manjinu i većinu. Ne trebaju nam getoizirani mediji. Manjinski mediji imaju budućnost. Da oni dobro rade, najbolji nam je pokazatelj silan interes za nekoliko njih, za to kako pišu i što pišu. No, mora se doći do stupnja shvaćanja da su oni od velikog značenja za promicanje ravnopravnosti manjina, stvaranje tolerancije i očuvanje svoga kulturnog identiteta – kaže Tolnauer.