>

novosti logo

Kronika Kronika

Manjinski zastupnik: Diskriminativni postupak stjecanja državljanstva

Tkogod je bio državljanin SR Hrvatske, bez obzira na prebivalište i na nacionalnost, bio je hrvatski državljanin, a potom je postao državljanin RH, naveo je Boris Milošević

Kad se u Saboru raspravljalo o konačnim izmjenama i promjenama Zakona o hrvatskom državljanstvu, SDSS-ov Boris Milošević je naveo kako nije prihvaćen njegov prijedlog da se tim aktom ispravi nepravda prema osobama kojima nije priznato državljanstvo iako su im roditelji hrvatski državljani.

- Po pitanju stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom, Zakon kaže da tako državljaninom postaje dijete čija su oba roditelja hrvatski državljani. I ta osoba - čiji su roditelji hrvatski državljani i bez obzira na to gdje je rođena, u Hrvatskoj, Srbiji, Australiji ili Americi - ima pravo na hrvatsko državljanstvo, no da bi to pravo stekla, mora biti upisana u matične knjige. I u bivšoj smo državi pored državljanstva SFRJ imali republičko državljanstvo te zakon koji mijenjamo govori o tome da se hrvatskim državljaninom smatra svaka osoba koja je to svojstvo stekla prema propisima koji su važili do donošenja tog zakona. Dakle, tkogod je bio državljanin SR Hrvatske, bez obzira na prebivalište i na nacionalnost, bio je hrvatski državljanin, a potom je postao državljanin RH. No kako republička državljanstva nisu u pravnom prometu imala važnost, događale su se pogreške zbog kompleksnih propisa, pa bi tako dijete rođeno u npr. Srbiji bilo upisano u državljanstvo te socijalističke republike, premda bi mu roditelji bili hrvatski državljani – pojasnio je Milošević i naveo kako je stav predlagatelja Zakona da RH nije dužna rješavati takve probleme, odnosno da to nisu bile pogreške, nego upisi uz suglasnost roditelja ili same osobe koja traži državljanstvo.

- Takav stav prema obrazloženju konačnog prijedloga ovog Zakona je pogrešan i neprihvatljiv. Pa čija je briga ako ne Hrvatske da skrbi o svojim državljanima? Roditelji takve osobe su hrvatski državljani i ta je osoba rođenjem stekla pravo na hrvatsko državljanstvo. Ako je istina da su roditelji bili suglasni, ta suglasnost je protivna zakonu i zbog toga nije mogla biti uvažena, jer po zakonu o državljanstvu nekadašnje SRH je bilo da ako su oba roditelja državljani SRH i dijete će biti državljanin SRH. Sukladno tome, i današnji Zakon kaže da je dijete hrvatski državljanin ako su mu to oba roditelja, tako da ni tu nema mogućnosti da se roditelji mogu drugačije sporazumjeti. U ovom pak zakonskom prijedlogu stoji da se državljanstvo daje iseljenicima pete, šeste generacije koji nikad nisu bili u RH i koji ne poznaju hrvatski jezik, hrvatsku kulturu i hrvatsko društveno uređenje, a s druge strane onima čiji su roditelji hrvatski državljani koji su svojim rođenjem stekli to državljanstvo morat će se reći da ne mogu biti hrvatski državljani. To je nepravedno i diskriminirajuće – istaknuo je Milošević.

Socijalno ugroženi

Za saborske rasprave o slobodnim temama, Milorad Pupovac je u ime Kluba zastupnika SDSS-a govorio o obespravljenim građanima Hrvatske, onima koji trpe nejednakosti pa su na granici ili ispod granice siromaštva.

- Posebno mislim na tri socijalne skupine u našem društvu: mlade, stare i radnike. Svaki treći mladi čovjek u RH je bez posla, odnosno 30,7 posto mlađih od 29 godina, a 60 posto mlađih od 31,8 godina živi s roditeljima; naravno, razlozi zašto stanuju s roditeljima, ne zasnivaju obitelj i ne rađaju djecu su visok postotak nezaposlenosti te loše plaćeni i povremeni poslovi. Također, prosječna mirovina, koja nije pravi indikator stanja mirovina, iznosi 2.688 kuna. Međutim, 217 hiljada umirovljenika prima mirovinu od 1.700 kuna, što za jednog samca predstavlja granicu siromaštva. Pokazatelj stanja u zemlji je i što u posljednje tri godine nije sagrađen ijedan društveni dom za umirovljenike i za nemoćne osobe, a prosječna duljina čekanja na takav smještaj je od deset do 12 godina. Što se radnika i radnica tiče, 20 posto zaposlenih u našoj zemlji, odnosno 278 tisuća njih među kojima su najistaknutiji mladi i žene, radi povremeno, sezonski ili na određeno vrijeme. I onda čudimo zašto odlaze u Njemačku, Austriju i Irsku, u zemlje u kojima je postotak onih koji rade na određeno vrijeme zamalo dvostruko manji nego li je u Hrvatskoj – rekao je Pupovac.

1/1