Novosti

Manjinski zastupnik

Oстajeмo бeз брoдoгрaдилиштa

Нaкoн прoпaсти мнoгих индустриjских кoмпoнeнти нaшeг друштвa, oстaти бeз брoдoгрaдилиштa je симбoличкa тoчкa кojу je пoлитички вeoмa тeшкo oбjaснити, рeкao je Mилoрaд Пупoвaц

Lht70hfsowcp0a7yhd25e8xqob1

Restrukturiranje brodogradilišta je godinama služilo privatizaciji (foto Duško Marušić/PIXSELL)

U Saboru, u sklopu slobodnih tema, Milorad Pupovac je konstatirao da je za Klub zastupnika Samostalne demokratske srpske stranke, problem Uljanika veoma teško s obzirom na dosadašnje propuste koji su učinjeni prema hrvatskim brodogradilištima.

- Pitanje je što napraviti da se ne dođe do završne točke odnosno da proizvodnja u Uljaniku ne prestane te da Hrvatska kao zemlja na moru, s tradicijom brodogradilišne industrije, ne ostane bez ijednog brodogradilišta. Nakon propasti mnogih industrijskih komponenti našeg društva, ostati bez brodogradilišta je simbolička točka koju je politički veoma teško objasniti. U tom smislu donijeti odluku, prestrukturirati ili ići u stečaj, sasvim sigurno nije jednostavna stvar za vladu i premijera. I jedno i drugo ima svoje loše strane – rekao je Pupovac i dodao da je restrukturiranje kod nas godinama služilo – privatizaciji i nekontroliranom postupanju u trošenju državnoga novca, od strane ljudi koji su od države dobili ovlasti da restrukturiraju i koriste državni novac.

- Država je posegnula za mehanizmom kroz koji neki ljudi u slučaju Uljanik trebaju odgovarati. I neka to država utvrdi, ali takva vrsta subvencije restrukturiranja ne smije biti nastavljena i mora biti jasna, neovisno o tome kakvu će odluku vlada donijeti. Klub zastupnika SDSS-a bi da Vlada donese odluku kojom će se pružiti prilika da Uljanik opstane. No ako ljudi koji su neodgovorno raspolagali sredstvima, koja je država osiguravala za Uljanik i 3. maj, trebaju odgovarati, što je sa ljudima koja vode druga brodogradilišta? Gdje su nalazi državnih revizija u kojima se godinama govori o nenamjenskom korištenju državnih subvencija u procesu restrukturiranja, posebno onih koji se sad pojavljuju kao mogući spasitelji Uljanika, a imaju tu vrstu referencije? Od države očekujemo univerzalnu pravednost u svemu, pa i u ovome jer je to jedini način da se uvjerimo da vlada ne radi stranački i po principu neke regije već onako kako građani očekuju. Mi ćemo podržati sve ono što bude najbolje za politiku države kada je posrijedi raspolaganje državnim novcem, kao i u najboljem interesu radnika Uljanika – rekao je Pupovac.

Neizlječive bolesti zemljišnih knjiga

Na raspravi o Zakonu o zemljišnim knjigama, Boris Milošević je pozdravio svako rješenje koje ide prema tome da se brže i jednostavnije rješavaju zemljišno-knjižni predmeti, jer sada postoje gruntovnica i katastar odnosno evidencije, ali one nisu međusobno usklađene, dok stanje na terenu često ne odgovara onome što je upisano u zemljišnim knjigama i katastru.

- Dobro je što se zemljišne knjige vode elektronički, pa građani imaju pristup s kompjutera, kao i da se ZK izvadak može dobiti u svim sudovima i kod javnog bilježnika. Smatram da bi trebalo omogućiti da se u općinama i gradovima mogu izdavati vlasničke isprave - rekao je Milošević i naveo primjer Općine Ervenik u kojoj nema ni suda ni javnog bilježnika, pa bi brojnim starijim i nemoćnima, informatički nepismenima, kojima treba vlasnički list, puno pomoglo da u općini dobiju potrebne dokumente.

- Na području Gorskog kotara za 17 katastarskih općina nema zemljišnih knjiga, jer su sve stavljene van snage odlukom Županijskog suda 1995. godine. No građani su uvjereni da za to nije bilo potrebe te da su podaci upisani u te zemljišne knjige valjani i upotrebljivi. Zato molim ministarstvo da razmotri mogućnost i da revitalizira te zemljišne knjige, jer inače će teret pribavljanja svih tih dokaza opet pasti na građane – naveo je Milošević.

Zakonima o vlasništvu i o zemljišnim knjigama, koji su stupili na snagu 1997. godine, postavljeni su rokovi da se u roku pet godina pokrenu postupci i da država riješi svoje vlasništvo, a da građani kao izvanknjižni vlasnici mogli su pokrenuti postupke i riješiti svoje vlasništvo. I ti su rokovi stalno produžavani.

- Sad znamo da ti rokovi bili iluzorni i preoptimistični te do danas to pitanje nije riješeno. Država je do kraja 2016. godine upisala u svoje vlasništvo preko 1,22 miliona čestica, a posao nije dovršila. Gdje su tu još građani? Oni me brinu, posebno oni na potpomognutim područjima koji više nemaju ni znanja ni entuzijazma da rješavaju pitanje svog vlasništva. Iako ovim Zakonom pojednostavljujemo postupke i procedure, to neće biti dovoljno. Moramo promijeniti način razmišljanja te početi voditi računa o građanima; da ih motiviramo da riješe svoje pitanje prava vlasništva - zaključio je Boris Milošević.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više