U sklopu slobodnih tema u Saboru je, u ime Kluba zastupnika SDSS-a, govorio Milorad Pupovac o problemu dva komemorativna skupa, jasenovačkom i blajburškom, a kojima je Sabor pokrovitelj.
- Prema komemoraciji u Jasenovcu Hrvatski sabor se odnosi kao da nije pokrovitelj u istinskom smislu te riječi dok je prema onoj u Bleiburgu istinski posvećen. Nakon odluke austrijskih svjetovnih i crkvenih vlasti, da se zabrani skup u Bleiburgu na način na koji je do sada održavan, sva vlast u Hrvatskoj, crkvena i svjetovna, izvršna i predstavnička, učinila je sve da ispregovara pretpostavke da se skup održi, pristajući i na to da poštuje austrijske zakone, koji zabranjuju veličanje, fašističkih, u ovom slučaju ustaških, ideja, znamenja, simbola i poruka. U našoj zemlji na snazi su isti zakoni, bili su to i prije nego što su to postali u Austriji, kada je ova stvar posrijedi. Na snazi su odredbe Ustava, na snazi je i presuda Ustavnog suda RH, povodom slučaja općine Slatinski Drenovac gdje je jedna ulica nosila naziv 10. travnja. Po toj presudi Ustavni sud je jasno rekao što misli o tom režimu, tom pokretu i tim idejama i simbolima. No Hrvatska je spremnija poštivati tuđe zakone, nego vlastite, spremnija je izboriti se da stvori pretpostavke za komemoriranje onih koji su iza sebe ostavili krvave tragove nad ljudima koji nikome ništa nisu učinili, jer ti u Jasenovcu nisu krivi ni za jednog mrtvoga u Teznom, Kočevskom Rogu ili Macelju. Ali mnogi na Teznom, Kočevskom Rogu i Macelju jesu krivi za desetke i stotine hiljada onih koji su diljem tzv. Nezavisne Države Hrvatske bili ubijeni samo zato što su bili Romi, Židovi, Srbi i protivnici toga režima, antifašisti, rekao je Pupovac i zaključio: ‘Umjesto da primijenimo svoje zakone, mi toleriramo da se u našoj zemlji obnavlja sukobljavanje na temama oko Drugog svjetskog rata. Umjesto da zatvorimo ratne stranice četrdesetih I devedesetih na najbolji mogući način i da to s jedne i druge strane svedemo u realne okvire, a mjesta stradanja pretvorimo u mjesta borbe protiv svakog militarizma, svakog rata i svake vjerske, etničke i političke isključivosti, mi radimo suprotno. Poštujemo one koji su doprinijeli stradanju, a ne poštujemo one koji su stradali’.
Obiteljskim nasilnicima zabraniti službu
Na raspravi o prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o policiji, Dragana Jeckov je navela kako je kontrola nad radom policije iznimno važna za građane, ali i za policiju jer jedino kvalitetna kontrola može osigurati njihov efikasan i kvalitetan rad.
- Ovim Zakonom želi se omogućiti prijem u policiju osoba sa završenom trogodišnjom školom, a ne četverogodišnjom kao dosad. Smatram da to treba preispitati jer većina trogodišnjih škola su strukovne s iznimno manjim općim sadržajem nastave i povećanim praktičnim djelom. Po pitanju prijema u policiju postoji i institut dostojnosti po kojem nije dostojna osoba koja je pravomoćno osuđena za kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja ili nečasnih pobuda i prekršajno djelo protiv javnog reda i mira. No postojanje pravomoćne sudske presude za kazneno ili prekršajno djelo iz područja nasilja u obitelji svakako treba biti izrijekom propisano kao apsolutna zapreka za prijem u policiju u ovome Zakonu o policiji, a ne da se o tome odlučuje od slučaja do slučaja temeljem podzakonskog akta - rekla je Dragana Jeckov i istakla trenda smanjenja udjela zaposlenih pripadnika srpske zajednice u MUP-u.
- Unazad 10 godina postotak zaposlenih Srba u MUP-u pao je s 3,13 na 2,5 posto. Značajno je smanjenje vidljivo u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji bez obzira na posebne odredbe ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. I pučka pravobraniteljica vrlo često govori i upozorava na potrebu postojanja proporcionalne zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u institucijama, pa tako i pripadnika srpske nacionalne manjine, te kako je potrebno povesti računa o odredbama Erdutskog sporazuma odnosno Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina - zaključila je Dragana Jeckov.
