>

novosti logo

Kronika Kronika
Piše N.J.

Manjinski zastupnik: Umjesto kuća, obnavljaju se rokovi

‘Teško je pričati o sustavnim rješenjima kad netko tko je podnio zahtjev prije više od 15 godina još čeka rješenje. Još je gore kad netko više od 20 godina čeka useljenje u svoju zauzetu kuću, u koju ne može ući ni unatoč pravomoćnim sudskim presudama’, veli Boris Milošević

Pitanje obnove nije riješeno jer postoji još nekoliko stotina predmeta u postupku, iako je rok za podnošenje zahtjeva istekao prije 15 godina, rekao je Boris Milošević u ima Kluba zastupnika SDSS-a prilikom rasprave o prijedlogu Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima.

- Teško je pričati o nekim sustavnim rješenjima kad netko tko je podnio zahtjev prije više od 15 godina još čeka rješenje. Još je gore kad netko više od 20 godina čeka useljenje u svoju zauzetu kuću, u koju ne može ući ni unatoč pravomoćnim sudskim presudama. Stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava trebalo je u početku biti gotovo do 2008. godine, ali mnogi zahtjevi do danas nisu riješeni - rekao je Milošević.

Podsjetio je na to da se godišnje podnosilo više od 6.000 zahtjeva a rješava se desetak posto, pa neki korisnici iz godine u godinu ostaju čekati na listama. Pohvalio je proširenje opsega korisnika i teritorijalno proširenje obnove na više od 150 jedinica lokalne samouprave.

- Zakonska podloga je dobra, ali će tek primjena zakona zapravo pokazati njegovu efikasnost, rekao je i upozorio na dvije bitne stvari: da bez proračunskih izdvajanja zakon ostaje mrtvim slovom na papiru te da sistem bodovanja mora biti pravedan, uravnotežen i nediskriminirajući, a ne da se određenim društvenim grupama daje prednost. Zatražio je i da kod inicijalnog plana stambenog zbrinjavanja bude naznačeno koliko će stambenih jedinica ili paketa građevinskog materijala biti dodijeljeno pojedinim općinama, kako bi korisnici znali ima li uopće smisla podnositi zahtjev. ‘A ne da imamo petsto zahtjeva, a na raspolaganju dva stana, dvije kuće i deset paketa građevinskog materijala, pa nam je jasno da zamalo 490 zahtjeva neće moći biti uvaženo’, zorno je predočio zastupnicima. Založio se i za brisanje odredbe po kojoj se nekretnina stečena stambenim zbrinjavanjem ne smije prodavati.

- Tko želi prodati, to će i učiniti. S druge strane, trebalo bi razmotriti pitanje otkazivanja ugovora o najmu radi neprebivanja u stambenom objektu dulje od šest mjeseci: brojni građani na potpomognutim područjima, odnosno područjima posebne državne skrbi idu na privremeni sezonski posao, na liječenje ili skrb kod rodbine - rekao je Milošević. Smatra također da valja razmisliti o rješenju po kojem se konačna odluka o dodjeli kadrovskih stanova daje predstavničkom tijelu, općinskom ili gradskom vijeću: bez nje, smanjila bi se mogućnost zloupotreba, a čelni ljudi općina ili gradova ne bi bili pod pritiskom optužbi da nekome pogoduju.

Ugroženost đaka - pješaka

Nejednakost je kod nas prisutna u različitim aspektima: po socijalnoj i ekonomskoj osnovi, po dobnoj i po regionalnoj osnovi, odnosno po tome gdje tko živi, rekao je u saborskoj raspravi Milorad Pupovac u ime Kluba SDSS-a.

- Ako ste roditelj s osnovnoškolskim djetetom u Vojniću, izvorni prihod po glavi stanovnika je 676 kuna; u Krnjaku je 828, u Dvoru 742, u Plaškom 794 a u Kukuruzarima 482 kune. U tim sredinama bez pomoći države ili županije svom djetetu ne možete osigurati elementarne potrebe, poput prijevoza do škole. Na području općina Vojnić i Krnjak u Karlovačkoj županiji djeca zbog nedostatka prijevoza po više kilometara pješače do škola i to po cestama, pa je njihova sigurnost ozbiljno ugrožena, posebice u zimskim uvjetima. Nedopustivo je da djeca idu glavnom cestom bez ikakvog nogostupa, kao što je ona od Karlovca prema Plitvicama. Čini se da to nije ničija briga, a svakodnevna je strepnja da se đacima-pješacima, zajedno s njihovim roditeljima, nešto ne dogodi - rekao je Pupovac.

Podsjetio je i na zakonske propise prema kojima se radi veće sigurnosti učenika u okolnostima posebnih prometnih uvjeta, u naseljima bez javnog prijevoza i s cestama bez nogostupa, može osigurati prijevoz i to bez obzira na udaljenosti.

- Može, a zapravo bi ga se moralo osigurati, kao što se osiguravalo u bivšoj državi. I sam sam jednu godinu pješačio sedam kilometara od kuće do škole, ali je potom država našla načina da nam osigura prijevoz – zaključio je SDSS-ov zastupnik. Njegovo izlaganje dobilo je na važnosti nakon nesreće u karlovačkom naselju Turanj, gdje je na državnoj cesti D-1 proteklog vikenda poginuo desetogodišnji učenik - biciklist. Ova izuzetno prometna cesta prolazi i kroz nedaleki Tušilović.

1/1