>

novosti logo

Društvo Društvo

Maribor i Gradiška Stara

U Sloveniji se vode žestoke polemike oko premijernog Thompsonovog koncerta, najavljenog za kraj maja. Građani potpisuju peticiju za zabranu, drugi pozivaju na aktivni bojkot, a u raspravu su se uključili i vodeći političari

Dozvoliti ili ne dozvoliti prvi koncert ikad pjevača Marka Perkovića Thompsona u Sloveniji postalo je pitanje o kojem svoje mišljenje u toj državi izražavaju svi. Od pojedinih kulturnih radnika na društvenim mrežama do gradonačelnika mnogih mjesta, a ne samo Maribora, gdje je planirano da u maju ove godine nastupi. Nedostaje još samo da se u parlamentu ta točka stavi na dnevni red, što nije isključeno, ali je malo vjerojatno. Točku bi na dnevni red mogli predložiti zastupnici Udružene ljevice (Združena levica), ali oni se trenutačno bave kampanjom za podizanje minimalne nadnice u državi na 700 eura. Od uštogljenog birokrata, premijera Mire Cerara, takvo što nije za očekivati, a predsjednik Borut Pahor zaokupljen je poziranjem i brendiranjem vlastite ikonografije, čija totalitarnost se ogleda baš u prividnoj odsutnosti svih ideologija. No budući da znamo kako on voli pozirati sa ženama iz hrvatske politike, a slovenski mediji nisu propustili citirati hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović da joj je Thompson omiljeni pjevač, tko zna kako će to njega pogoditi.

Da stvar već dva tjedna bude u fokusu tamošnje javnosti pobrinulo se dvoje novinara mariborskih dnevnih novina ‘Večer’, Andreja Kutin Lednik i Blaž Petkovič, koji nakon prvog velikog informativnog članka o toj temi uredno objavljuju nastavke ove trakavice, koja izgleda neće imati jasan epilog. A to znači da do maja vjerojatno nećemo uspjeti saznati hoće li koncert biti održan ili zabranjen. Ne treba biti stručnjakom za PR da bi se odmah shvatilo kako mu se time čini usluga, ali ni korist za higijenu javnog govora ipak ne treba nipodaštavati. Bilo kako bilo, karte za koncert mogu se nabaviti u firmi Eventim. A postupak najave i prijave koncerta, pa tako i prodaje karata je automatiziran, kažu u toj firmi. Eto, kako business rješava ideološka pitanja.

Čitatelji u Hrvatskoj znaju po čemu je Thompson ‘kontroverzan’, a taj eufemizam sada upotrebljavaju i mediji u Sloveniji. Nabraja se tu ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’, pjesma ‘Jasenovac i Gradiška Stara’, ustaška ikonografija posjetitelja njegova spektakla. No ne propušta se kazati da se on fašizma decidirano odrekao, neprestanim ponavljanjem kako je samo domoljub, ljubitelj Boga i svoje nacije. Ali to mu nitko, ni obožavatelji ni protivnici, ne vjeruje. Skoro da je postalo zanimljivije čitati izvještaje o tragu novca koji iza ovakvih estradnih politika ostaju. Od suđenja Sanaderu zbog Fimi-medije, na kojem je tadašnji HDZ-ov rizničar Mladen Barišić dao iskaz kako mu je ova stranka uplatila pola milijuna eura da ne bi pjevao za konkurentski HSP, do neprijavljivanja 3,69 milijuna kuna poreza, koji je pjevač onda zbog straha od ovrhe ipak platio.

Vratimo li se u Maribor, postavilo se više pravno no političko pitanje: tko je tu za što nadležan i što može, pa onda i treba poduzeti? Mariborski gradonačelnik Andrej Fištravec nije bio među prvima koji su reagirali. No kad je vidio da mišljenje izražavaju svi, uključivo s gradonačelnikom Ljubljane Zoranom Jankovićem, i on je dao izjavu. U njoj se, poput svih slovenskih funkcionera, zgraža nad mogućnošću obnove fašizma i nacizma, podsjeća na svoju osobnu povijest i povijest grada kojem je na čelu. Svi slovenski gradovi su, da je suditi po njihovim gradonačelnicima, mjesta koja poštuju različitost, multikulturni dijalog i osuđuju svaki govor mržnje. No kazali su odmah kriminalisti kako je koncert javna priredba, a dozvolu za njega organizator mora isposlovati od upravnog organa u upravnom postupku. A sve to nije u nadležnosti gradonačelnika. Da je upravni organ mislio kako će se na priredbi širiti rasna, nacionalna ili neka druga netrpeljivost, on dozvolu ne bi izdao. Ali nije. Ali je zato policija izdala uputstvo posjetiteljima, koje s pravom izaziva podsmijeh na društvenim mrežama. Tamo se kaže da će se osobama za koje se utvrdi i najmanja sumnja da bi mogle prouzročiti i širiti netoleranciju, govor mržnje, provokacije… strogo zabraniti i onemogućiti ulazak na koncert, bez obzira na to imaju li valjanu ulaznicu. Jedan komentator na društvenim mrežama zapitao se odnosi li se to i na potencijalnog snimatelja koji bi kamerom zabilježio eventualni bijes ljevičara na koncertu.

Etnolog i antropolog Rajko Muršič predložio je solomonsko rješenje: ‘Ovdje su u sukobu dva načela: načelo slobode umjetničkog izražavanja i načelo dosljednog odbijanja nacizma.’ A pošto je Thompson prije simptom, iako daleko od toga da je u cijeloj priči bez osobne odgovornosti, umjesto moralne panike i zabrane koncerta, smislenijim mu se čini aktivni bojkot. Organizator najavi dernek, a na njemu se nitko ne pojavi. Korist bi bila dvostruka: tako bi se poslala politička poruka, a ljudi umiješani u takve poslove još bi i financijski propali. Koliko je to realno moguće izvesti i koju brojnost ima ‘hrvatska zajednica’ u Mariboru te kako će ona reagirati, teško je reći. Ali prvom simptomu brzo se pridružio drugi. Predsjedavajući Hrvatskog kulturnog društva u Mariboru Marko Mandir na vijest o koncertu odmah se deklarirao kao uvjereni antifašist i politički pripadnik ljevice. Da bi odmah zatim nastavio u nama isuviše poznatoj logici hrvatskog ‘kontekstualiziranja’. To je onaj mit o poštivanju konteksta u kojem je fenomen Thompson nastao. Jer ako vam je trećina Hrvatske okupirana, a neprijatelj paradira četničkom simbolikom i ikonografijom, što je tu onda najbolji protuotrov? Zna se. Ustaško ‘Za dom spremni’. Stvari dakle nisu jednoznačne. I odrekne li se Thompson danas pozdrava, što ostaje? Nepatvoreni domoljub.

Da je civilno društvo, ne samo u Hrvatskoj nego i u Sloveniji, čvrsto u rukama eksperata, a ne pobornika direktne akcije, dokaz je i peticija na za takve prilike specijaliziranoj web-stranici. Tamo se potpisuje zahtjev za zabranu uz pozivanje na članke 63 i 165 Ustava, te članak 297 Kaznenog zakona. Komentatori su već primijetili da se u tim zakonskim rješenjima ne govori o veličanju fašizma i nacizma, već o zabrani poticanja na nejednakopravnost i netoleranciju te pozivanja na nasilje i rat. Uglavnom, dok ovo pišemo peticiju je potpisalo oko 500 ljudi.

Iskustva iz drugih zemalja s Thompsonom su, znamo, različita. A po pitanju stanja u dijaspori Slovenija bi, barem u ovom slučaju, Hrvatskoj mogla biti nedostižnim uzorom. Naime, Thompson je 2007. svoj koncert u Clevelandu, u američkoj državi Ohio, htio održati pogodite gdje? U slovenskom narodnom domu. Direktnom akcijom tamošnjeg Antifa pokreta, te okolnošću da je jedan od senatora do kojega je vijest stigla bio George Voinovich, to je spriječeno. Ali se koncert ipak održao. Lokalni klub Hrvata postavio je ad hoc šator da mu to omogući.

1/1