>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Mario Puškarić: Politici je u interesu da ima potplaćene i zastrašene policajce

Zakonskim izmjenama potiče se poslušnost. Svaki načelnik sada može bilo kojeg policajca premjestiti kada i kamo želi, pravdajući to famoznom ‘potrebom službe’, osim onih koji imaju više od 20 godina staža. Ako se postupanje u slučaju Klancir moglo dogoditi kada je u pitanju župan i to postupanje javno opravdava ravnatelj policije, onda je svašta moguće

Mario Puškarić radi na Policijskoj akademiji u Zagrebu i predsjednik je Sindikata policijskih službenika koji okuplja približno 1.400 policajaca.

Novinar Gordan Duhaček otišao je 15. rujna u policijsku postaju i obavijestio policajce da sutradan mora otputovati i da se stoga ne može odazvati pozivu zakazanom za 16. rujna u 8.30 sati. Sljedećeg jutra uhićen je u 7.10 na aerodromu. Je li normalno da se privodi osobu prije nego što se trebala pojaviti u postaji i koja se sama javila policiji?

Teško mi je komentirati jer ne znam detalje. Ako je osoba pozvana u svojstvu osumnjičenika, nije nužno uputiti poziv, ona se može uhititi i nad njom se može provesti kriminalističko istraživanje bez pozivanja. Nije normalno da se osobu dovodi prije navedenog vremena pozivanja, osim ako ste sigurni da se osoba neće odazvati. Činjenica je da Duhaček nije otišao u postaju koja ga je tražila. Kada vam policija uputi poziv, morate se javiti u postaju koja vas poziva. Kolega s kojim je razgovarao nije obavijestio one koje je trebao, a nije to ni mogao jer u trenutku razgovora s Duhačekom nije mogao znati koja ga postaja poziva zato što i dandanas određene informacije nisu dostupne svima zbog loše organizacije rada. Ponegdje funkcioniramo kao u 19. stoljeću – potpis i pečat.

Kolega s kojim je Duhaček razgovarao nije obavijestio one koje je trebao, a nije to ni mogao jer u trenutku razgovora, zbog loše organizacije rada, nije mogao znati koja ga postaja poziva. Ponegdje funkcioniramo kao u 19. stoljeću – potpis i pečat

Ministar Davor Božinović tvrdi da je Duhaček uhićen jer je u postaju došao izvan radnog vremena.

To jest neobično, jer policija radi 24 sata. Novinari imaju jednake zakonske obveze kao i svi građani, no moglo se i drugačije, a čudno je i da se ovako reagira zbog objava na Twitteru od prije godinu dana. Zabrinjava to što se stječe dojam u javnosti da se radi o pritisku na novinare, kao što je bilo i u slučaju Klancir. Sloboda medija temelj je demokratskog društva.

Ravnatelj ne poznaje propise

U ožujku je naime policija u redakciji tražila novinarku Đurđicu Klancir zbog privatne tužbe koju je protiv nje podnio HDZ-ov sisačko-moslavački župan Ivo Žinić. Tada ste tražili smjenu glavnog ravnatelja policije Nikole Miline?

Ravnatelj policije pogrešno je obavještavao javnost i iznosio podatke iz Informacijskog sustava (IS) MUP-a koji predstavljaju službenu tajnu. Za takve propuste policajci bivaju disciplinski kažnjeni. Ispostavilo se da Milina ne poznaje ni standardne operativne postupke (SOP) koje je donio sam ravnatelj policije i koje su obvezni primjenjivati svi policajci. To što ravnatelj policije ne poznaje policijske propise je, najblaže rečeno, neozbiljno i neprofesionalno. Tada je Milina krivo informirao ministra, a ministar premijera, koji je poslao lošu poruku javnosti, a sve zbog nestručnosti osobe koja upravlja policijom.

Izjavili ste i da je riječ o udaru na slobodu medija i o zloupotrebi policije, jer je Žinić u bliskim odnosima s načelnikom Policijske uprave zagrebačke Markom Rašićem.

Poznato je da su oni u dobrim odnosima. Tu ništa nije sporno, jer gradonačelnici i župani trebaju imati dobru suradnju s policijom u interesu građana. No političari ne mogu i ne smiju diktirati policiji kako će raditi svoj posao koji je reguliran zakonskim propisima. U uređenoj demokratskoj državi ne može lokalni političar preko poznanstava u policiji utjecati na rješavanje svoje privatne tužbe ili drugih privatnih interesa. Nije se poštivalo ni obvezujuće načelo razmjernosti koje propisuje da će policajac uvijek primijeniti policijsku ovlast kojom se u najmanjoj mjeri zadire u slobode i prava čovjeka, a postiže svrha. Prema tom načelu i prema SOP-u, policajci su mogli utvrditi tražene podatke uvidom u IS MUP-a ili odlaskom na kućnu adresu, a tek onda, kao krajnju mjeru, otići u redakciju. Vjerujem da bi tako i uradili da nisu dobili drugačiju zapovijed. Ni meni ne bi bilo ugodno da me policija traži u sindikatu, a da se to dogodi, taj dolazak tumačio bih kao pritisak na rad sindikata. Mislim da je to bila jasna poruka svima nama koji djelujemo javno i kritiziramo one koji su na pozicijama vlasti. Tada su me kolege kritizirali što prozivam ravnatelja policije, misleći pritom da branim novinare, što nije točno. Namjera mi je bila postići da više nikada niti jednom političaru ne padne na pamet zvati bilo kojeg načelnika u policiji i preko njega dogovarati određeno policijsko postupanje.

Krajem lipnja Sabor je izglasao izmjene Zakona o policiji koje ste oštro kritizirali. U više navrata ste isticali da se izmjenama omogućava još veća politička kontrola policije.

Zakonskim izmjenama potiče se poslušnost te smo vraćeni u doba milicije. Svaki načelnik sada može bilo kojeg policajca premjestiti kada želi i kamo želi, pravdajući to famoznom ‘potrebom službe’, osim onih koji imaju više od 20 godina staža. Svaki policajac bi trebao odbiti nalog koji nije zakonit i čije bi izvršenje bilo protivno pravilima struke. No u pravilu sam svjedok toga da rukovoditelji izdaju takve naloge podređenima, čak i putem telefonskih poziva, koje također dobivaju od svojih nadređenih, a kada odbijete nalog, na vas se gleda kao na problematičnog i dobivate epitet neradnika. Činjenica je da su policajci pod određenim strahom i svakodnevnim pritiskom od sankcija kojima ih plaše nadređeni. Nakon ovih zakonskih izmjena jasna je poruka svima, pa čak i načelnicima uprava i postaja, da moraju slušati jer će u protivnom biti premješteni na drugo radno mjesto.

Zakon omogućava političarima da se preko veza lakše štite od istraga?

Ako se postupanje u slučaju Klancir moglo dogoditi kada je u pitanju župan i to postupanje javno opravdava ravnatelj policije, umjesto da utvrdi nalogodavca, onda je svašta moguće. Drugačije ćete raditi ako znate da vas sada ni zakon ne štiti, da nemate slobodu u radu i da vas u svakom trenutku mogu maknuti sa slučaja koji istražujete ako se šefu ne svidi smjer u kojem idete, a kojim možete naići na nekog političara ili osobu od utjecaja. Osobno sam 2005. u Zaprešiću imao situaciju da mi je načelnik zabranio kriminalističko istraživanje. Nije htio potpisati ni kaznenu prijavu protiv preprodavača cigareta, tvrdeći da nema kaznenog djela, već je to učinio njegov pomoćnik. Na kraju je osoba koju smo prijavili osuđena na šest mjeseci zatvora. Ja sam naivno, vjerujući u sustav, prijavio svog načelnika nadležnoj službi, da bi me potom premjestili u Sesvete. Pomoćnik je smijenjen i premješten u Novi Zagreb za operativca, dok je načelnik promaknut u drugog čovjeka krim-policije u PU zagrebačkoj. To govori kako se stvari u policiji odvijaju.

Druga sporna točka u zakonskim izmjenama snižavanje je kriterija, sada se može postati policajac i sa završenom trogodišnjom srednjom školom.

Činjenica je da nedostaje zainteresiranih za policijski poziv. Razlog tome je i osnovna plaća policajca vježbenika koja iznosi 3.852 kune, odnosno za policajca 4.342 kune. Iz MUP-a izlaze s podacima o većim plaćama u kojima prikazuju putni trošak, dodatke za rad subotom, nedjeljom i noću. To čini plaću većom do 20 posto, ali ne rade svi policajci tako. Konobar ima veću plaću, a policajci svakodnevno prolaze stresne situacije i riskiraju život. Smatram da zaslužuju plaću koja ne bi smjela biti ispod tisuću eura. Odavno se prestalo graditi stanove za policajce, odmarališta su devastirana, kuhinje se zatvaraju i rade samo ujutro, psihosocijalna zaštita je tu samo na papiru. Umjesto da se ide na povećanje plaća, MUP spušta kriterije, a s druge strane tražimo stručnog, profesionalnog i vrhunskog policajca. Upravljanje ljudskim potencijalima sve više sliči na grupu TNT iz ‘Alana Forda’. Sustav upravljanja ljudskim potencijalima još uvijek ne funkcionira i nije dostupan svim policajcima, iako ga je Europska unija platila oko 16.500.000 kuna. Neki ne žele da zaživi, jer taj sustav ne prepoznaje kumove i rodbinu.

Kakve će, po vama, biti posljedice?

Policijski posao nekada je bio poziv. Danas se policajac postaje sa završenim desetomjesečnim tečajem. I među ljudima s trogodišnjom školom bit će dobrih policajaca, no zakonskim izmjenama ovaj poziv za neke će postati hobi. Mnogi od njih radit će i dalje u svojoj struci, kao keramičari ili mehaničari, a policijski posao osiguravat će im zdravstveno osiguranje, beneficirani staž i prijevremenu mirovinu. MUP jako malo ulaže u edukaciju policajaca. O mjerama prvog zahvata uvelike ovisi tijek daljnjeg kaznenog ili prekršajnog postupka na sudu, pa samim time i zakonitost dokaza. Kome je u interesu da ima neprofesionalne, neobrazovane, potplaćene i zastrašene policajce? Politici.

Koji su još problemi u funkcioniranju policije i MUP-a?

Ne poštuje se kolektivni ugovor. Prije tri godine nije bilo čak ni jakni. Policajci su radili u džemperima zimi, na niskim temperaturama. Moram istaknuti da su ministar Božinović i pomoćnik ministra Cvjetko Obradović relativno brzo riješili situaciju s jaknama i općenito opremom. Policijske postaje – prvi dodir građana s policijom – često su u katastrofalnom stanju i jako derutne. Svakodnevno gledam nepravde. Primjerice, sin načelnika PU splitsko-dalmatinske Slobodana Marendića pijan razbije službeni automobil MUP-a. Marendić je premješten na mjesto načelnika sektora, stepenicu niže zbog pritiska medija. U sličnom slučaju policajac kojem je ukraden pištolj prilikom provale u automobil završi na disciplinskom sudu zbog nebrige o povjerenom sredstvu za rad, bude kažnjen i mora nadoknaditi štetu. Marendiću se nije dogodilo ništa, ostao je načelnik, samo stepenicu niže, a disciplinski postupak nije ni pokrenut. Napravi se predstava za javnost i onda se sve zaboravi.

Javno ste se žalili i da se u MUP-u napreduje po rodbinskim i kumskih vezama te da su mnogi dobili viša zvanja nego što im pripadaju?

Policijsko zanimanje je karijerno zanimanje kroz koje se svake četiri godine napreduje u više zvanje. Tako napredujete kroz sustav i možete konkurirati za bolje radno mjesto. Zakon o policiji donesen je u vrijeme ministra Tomislava Karamarka. Potom je donesena Uredba o promaknućima i zvanjima. Policijskim službenicima koji su u sustavu bili zatečeni na visokim radnim mjestima, iako za njih nisu imali uvjete, dodijeljena su visoka zvanja koja su odgovarala tim mjestima. Neki su tada preskočili po sedam policijskih zvanja. Iako smo tražili u više navrata promjenu te nepravedne uredbe, MUP je do danas nije izmijenio. Sporan je i šestotjedni tečaj nakon kojeg se postaje policijskim službenikom. Preko veza, putem natječaja, u sustav dolaze osobe na radna mjesta koja zahtijevaju visoku stručnu spremu. Sin načelnika jedne PU došao je u sustav preko noći, završio brzinski tečaj i postao policijski službenik. Nije jedini. Mnogi članovi rodbine rukovoditelja u MUP-u tako su primljeni, uključujući i tajnice glavnog ravnatelja policije i pomoćnika ministra. Žalosno je da oni nakon šest tjedana tečaja postaju policijski službenici, većinom budu raspoređeni na visoka radna mjesta i danas-sutra postaju rukovoditelji bez dana policijskog iskustva na terenu. Iskustvo očito nije toliko bitno koliko su bitne poslušnost i podobnost.

Policija efikasno privodi novinare, no sporije ide pronalazak onih koji novinarima prijete ili onih koji su preko plakata SDSS-a ispisivali poruke mržnje. Prilikom ovogodišnje proslave ‘Oluje’ policija je odlučila da neće podnositi kaznene prijave zbog uzvikivanja ‘Za dom spremni’.

Takvu odluku sigurno nije donio policajac na terenu. Kada policajac utvrdi prekršaj, on podnosi optužni prijedlog, a taj prijedlog mora potpisati nadređeni rukovoditelj. Ako smo prihvatili određene demokratske standarde, onda ih moramo i poštivati. Nemam podatke o efikasnosti policije, pa ne mogu to komentirati. No naša država snažna je onoliko koliko se u njoj dobro osjećaju nacionalne manjine i poštuju različitosti.

Postupanje prema migrantima

Nevladine organizacije dokumentirale su tisuće svjedočanstava izbjeglica i migranata o nezakonitom postupanju policije. Govori se o fizičkom zlostavljanju, oduzimanju novca i mobitela, uskraćivanju prava na azil. Pravobraniteljica Lora Vidović objavila je anonimnu prijavu policajca koji opisuje takve naredbe.

Činjenica jest da mi služimo Europskoj uniji kao barijera i da nas EU plaća da štitimo granicu. Sigurno se događaju nezakonite situacije, no ne smijemo generalizirati. Svaki čin ima svoje ime i prezime. Vidio sam tu prijavu pravobraniteljici. Ako je netko do sada i imao hrabrosti tako nešto prijaviti, nakon ovih zakonskih izmjena više je neće imati. Međutim, ne vjerujem da se stvari koje spominjete događaju sustavno. Nije moguće da tako nešto traje godinama i da bude samo jedna anonimna prijava. Mjesečno dobijem oko pet anonimnih prijava o događanjima u MUP-u i do sada nisam dobio niti jednu vezanu uz migrante.

Pretpostavimo da su nezakoniti postupci prema migrantima posljedica političke volje Vlade. Je li sustav u stanju zataškati takvu praksu?

Postoje načini na koje se policajcima poručuje da paze što pričaju i možda se zaista boje pričati o ovome. Međutim, po mom mišljenju, previše je ljudi uključeno da bi se takva postupanja mogla zataškati. Bilo bi na stotine anonimnih prijava. Možda ćemo više znati nakon promjene vlasti. U MUP-u se stvari mijenjaju kada se mijenjaju vlade i ministri i tek će onda određene stvari izaći na vidjelo.

Jeste li zbog svoje otvorenosti o problemima unutar MUP-a bili izloženi pritiscima?

Kada sam prozvao ravnatelja policije zbog slučaja Klancir, oformljen je radni tim na razini Ravnateljstva policije koji je mjesec dana istraživao prometnu nesreću u kojoj sam u svoje slobodno vrijeme sa svojim automobilom zbog poledice udario u rinzol i oštetio samo svoje vozilo. Iako su kolege prilikom postupanja bili profesionalni i korektni, osjećao sam se kao da me istražuju za ubojstvo. Nije normalno da se za tako nešto formira tim na razini Ravnateljstva, osim ako nekome ne želite prenijeti poruku. Često dobivam poruke da se ‘smirim’ i da ne prozivam šefove, no pritisaka se ne bojim i sve što radim, radim iz ideala za bolji i pravedniji sustav. Posao sindikalista radim volonterski, zajedno sa svojim kolegama povjerenicima, i najviše me deprimiraju inertnost i strah policajaca. Svakodnevno slušam o nepravdama koje im se događaju, ali boje ih se prijaviti.

1/1