Novosti

Kratko & jasno

Marko Jakšić: Nema nade na severu Kosova

Nakon svih sjajnih briselskih ‘pobeda’, posebno ubistva Olivera Ivanovića, ljudi se odavde masovno sele. Oni koji ostaju, osim šačice najhrabrijih koji smeju da iznesu svoj stav, pretvorili su se u glasačku mašineriju koju direktori ili drugi rukovodioci u buljucima izvode na kolektivna glasanja, kaže bivši odbornik u Skupštini opštine Severna Mitrovica

8d32pdwa7imcq83imaqromp9gix

Marko Jakšić (foto Twitter)

Da li su nedavna dešavanja u Vašingtonu probudila nadu na severu Kosova?

Nada ovde više ne postoji. Sve se svelo na životarenje od danas do sutra, i to samo dok bude novca koji stiže sa obe strane. Nema nade kada roditelji svoju decu šalju na fakultete, a sve češće i u srednje škole u centralnu Srbiju. Možda se kao poslednji trag nade može uzeti uverenje da Srbija ipak neće priznati Kosovo. I kada se to priznanje ne desi, kao u Vašingtonu, onda nastupi olakšanje. Ali se onda čitav cirkus nastavlja i kraj mu je u pogledu svršetka izvestan.

Imaju li ljudi povjerenja u aktuelnu vlast u Srbiji?

Nakon svih sjajnih briselskih ‘pobeda’, posebno ubistva Olivera Ivanovića, ljudi se odavde masovno sele. Oni koji ostaju, osim šačice najhrabrijih koji smeju da iznesu svoj stav, pretvorili su se u glasačku mašineriju koju direktori ili drugi rukovodioci u buljucima izvode na kolektivna glasanja. Istina je da su ljudi ovde uz pomoć različitih pritisaka pretvoreni u ambivalentnu nezainteresovanu masu sa samo jednim ciljem – da prežive. Zahvaljujući svemu što su preživeli nakon 1999., dobro vide da sve ono što vlast u Beogradu predstavlja kao velike pobede ustvari njima otežava i komplikuje život, tako da su sigurni da njihova prava nekim novim sporazumom neće biti zaštićena, naprotiv, biće dodatno ugrožena, bez obzira što ćute.

Koliko je ponovna aktuelizacije priče o Zajednici srpskih opština (ZSO) samo moneta za potkusurivanje, a koliko realnost?

To je već dogovorena stvar i jedina neispunjena obaveza proistekla iz dosadašnjih briselskih sporazuma. Dakle, tu se nema više šta dogovarati, već bi Brisel morao da natera Prištinu da ispuni svoju obavezu. Ponovna aktuelizacija razgovora o ZSO je samo demagoška, čak i cinična, priča koja treba da se predstavi kao ključni ustupak Srbiji zarad prihvatanja konačnog sporazuma o dobrosusedskim odnosima na osnovu kojeg će i dalje ‘nepriznato’ Kosovo postati član UN. Što je isto kao priznanje.

Kako gledate na tačke u dokumentu o međusobnom priznanju Izraela i Kosova i premeštanju ambasade Srbije u Jerusalim?

Premeštanje ambasade u Jerusalim kao nagrada Izraelu zato što su priznali nezavisnost Kosova učiće se kao najveća glupost u diplomatiji. To je u suprotnosti sa rezolucijom Saveta bezbednosti 478 o povlačenju svih ambasada članica UN-a iz Jerusalima, u situaciji kada je takođe jedna rezolucija Saveta, ona sa brojem 1244, glavni i poslednji argument o suverenitetu Srbije nad njenom južnom pokrajinom. Dok se Srbija iz petnih žila upire da tu rezoluciju očuva, drugu krši, čime dolazi u red bahatih država koje se ne drže međunarodnog prava. To što je taj čin potpuno u suprotnosti sa zajedničkom spoljnom politikom EU-a kojoj Srbija teži i koliko će to negativno uticati na odnose sa Palestinom i drugim arapskim državama, posebno je negativna priča.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više