Albanski premijer Edi Rama bio je ushićen na kraju međunarodne donatorske konferencije ‘Zajedno za Albaniju’ koju je organizirala Europska komisija kako bi se prikupila sredstva za saniranje posljedica zemljotresa koji je u listopadu prošle godine poharao ovu balkansku državu. ‘Ovo je magično’, uskliknuo je Rama kad je objavljeno da je za pomoć Albaniji prikupljeno 1,15 milijardi eura jer bi, po njegovu sudu, i trećina tog iznosa bila uspjeh. I nova predsjednica Europske komisije Ursula fon der Lajen zadovoljno je poručila da se ‘cijela Europska unija mobilizirala za zemlju koja se nalazi u srcu našeg kontinenta i koja će, nadam se i uvjerena sam, jednog dana biti u Uniji’.
Uspješna i berićetna donatorska konferencija prvi je konkretan i opipljiv potez koji je novo vodstvo Europske unije povuklo prema nekoj od preostalih balkanskih zemalja koje se još uvijek taljigaju prema njezinu članstvu. Više od milijardu eura pomoći Albaniji ima ulogu vjesnika nove politike proširenja koja bi nakon skoro godinu dana krčkanja u retortama briselskih laboratorija uskoro trebala postati službeni model širenja EU-a na države zapadnog Balkana. Inicijator i najgorljiviji zagovornik nove politike proširenja, francuski predsjednik Emanuel Makron, još jednom se na netom održanoj Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji osvrnuo na dosadašnju politiku proširenja i zapitao: ‘Mi Evropljani imamo problem što mislimo o susedstvu samo kroz proširenje. To ne funkcioniše sa 27 (članica). Napredujemo previše sporo, svuda imamo nejedinstvena pravila, previše smo teški. Mislite da će to delovati ako nas bude 30, 32 ili 33?’ Na primjeru Srbije pojasnio je na što konkretno misli, rekavši da ona već pet godina pregovara o članstvu u EU-u, ali investicije koje su vidljive u njoj nisu europske, već kineske i ruske. ‘Veoma poštujem predsednika Vučića, on sjajno radi svoj posao, ali ono što se tamo dešava određuju Rusija i Kina, a ne Evropa’, nastavio je Makron, zaključivši da zbog toga pregovori o članstvu ne smiju biti jedina politika EU-a prema Balkanu jer, primjerice, Srbija već pet godina otvara pregovaračka poglavlja i za koju godinu ‘ljudi će reći kako je vreme da Srbija uđe u EU, jer već počinje da gubi strpljenje, i to s pravom’. Zato ‘EU mora da investira mnogo više nego do sada u infrastrukturu, kulturu, znanje jezika, ako želi da uključi Balkan u Evropu’, poentirao je Makron uz tvrdnju da ‘Francuska već menja politiku u tom pravcu’. Također je poručio da se ovaj put neće protiviti otvaranju pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom ako i najnoviji izvještaj EK-a o njihovom napredovanju bude pozitivan.
Francuski predsjednik očito se uzda u novu metodologiju pristupnih pregovora kojom će dosadašnjih tridesetak pregovaračkih poglavlja biti pregrupirano u šest pregovaračkih skupina u kojima će se jednostavnije, preciznije i transparentnije pratiti napredak, ali i nazadovanje pojedinih zemalja kandidata, te će ih se ovisno o njihovim rezultatima nagrađivati bržim uključivanjem u europske politike i institucije i parcijalnim pristupom europskim fondovima ili kažnjavati zaustavljanjem pa i suspendiranjem pregovora.
Kako objavljivanje euroizvještaja o napredovanju Sjeverne Makedonije i Albanije već kasni, u medijima kolaju različite varijante njihovih zaključnih ocjena. Nagađa se tako da će pregovori ovaj put biti otvoreni i s jednom i s drugom zemljom, ali i da će EU pregovarački proces započeti sa Sjevernom Makedonijom, a odgoditi s Albanijom jer nije ispunila sva zadana mjerila. U potonjem slučaju donirana milijarda eura trebala bi biti utjeha Albaniji, ali i poticaj da dosljednije obavlja domaću zadaću koju joj je zadao Brisel. Makronova postavka da pregovori o članstvu ne smiju više biti jedina europska politika prema Balkanu u tom bi se slučaju iskazala u punom svjetlu: pregovori s Albanijom ne bi bili otvoreni, ali će se u nju sliti milijarda eura za saniranje posljedica zemljotresa i motivirati je da se nastavi integrirati u europske politike i standarde.
S obzirom na činjenicu da su Srbija i Crna Gora odavno započele pristupne pregovore po starom modelu, njima je ostavljeno da odluče hoće li nastaviti gurati po njemu ili će se prebaciti na novu metodologiju pristupanja u kojoj mogu brže napredovati i koristiti financijske i druge prednosti eurointegracijskih procesa, ali i biti vraćane unatrag ako ne ispunjavaju zadana mjerila i kriterije, ponajprije ona u području o vladavini prava i razvijanju institucija pravne države. Premda je dakle Srbiji i Crnoj Gori ostavljena mogućnost da same odluče hoće li nastaviti putovati prema Uniji po novom voznom redu, sudeći po nacrtu zajedničke odluke pripremljene za samit članica Europske unije, na kojem će se ovoga tjedna krenuti u završnicu pregovora o usvajanju europskog proračuna za razdoblje od 2021. do 2027. u kojem se predlaže da se pristup zemalja članica europskim proračunskim sredstvima uvjetuje poštivanjem vladavine prava, i sve balkanske zemlje kandidati za članstvo morat će pristati na taj kauzalitet ako on bude uspostavljen za sadašnje članice Unije.
Ostaje, međutim, otvoreno pitanje hoće li se i kako Europska unija i mimo pristupnih pregovora s balkanskim državama angažirati u širenju svoje meke moći investiranjem u razvoj zapadnog Balkana, kao što to rade Rusija, Kina, Turska, a krenuo je i SAD pokušavajući oživjeti pregovore Beograda i Prištine tjerajući ih da grade i moderniziraju svoje prometne veze, ali i obnove one privredne koje su skoro sasvim zamrle nakon što je Priština uvela drastične carine na svu srpsku robu. Trampova administracija sve čvršćim pritiscima lomi prištinske vlasti kako bi ukinule drastične carine na srpske proizvode, ali paralelno gura Beograd i Prištinu da nakon potpisivanja sporazuma krenu u izgradnju autoceste i željeznice između Niša i Prištine te uspostave zrakoplovnu liniju između Beograda i Prištine. Američki Behtel već se ubacio u projekt izgradnje Moravskog koridora koji bi novom autocestom trebao spojiti zapadnu i centralnu Srbiju, čiju cestovnu i željezničku infrastrukturu već neko vrijeme uspješno grade i moderniziraju kineske i ruske kompanije, a financiraju njihove državne banke.
Francuska doista već hvata priključak, kao što tvrdi Makron, jer nakon što je njezina ponajveća kompanija Vansi preuzela upravljanje, modernizaciju i širenje beogradskog aerodroma, uz posredovanje francuske politike francusko-japanski konzorcij dobio je posao na saniranju beogradskog smetlišta i na izgradnji spalionice-elektrane, a i beogradski metro po svoj će prilici zajedničkim snagama graditi francuske i kineske kompanije. Koliko god su europske kompanije do sada prednjačile u investiranju u zapadnobalkanske zemlje i učinile njihove privrede pretežno ovisnima o europskim tržištima i ekonomijama, europska ulaganja u balkansku infrastrukturu ostala su gotovo nevidljiva u javnosti, jer su se uglavnom svodila na njihovo povoljno financiranje, a rijetko su ih realizirale moćne europske kompanije, slične kineskim i ruskim koje su značajno promijenile i poboljšale prometnu i energetsku infrastrukturu u gotovo svim zapadnobalkanskim zemljama. Zato će donirana milijarda eura za saniranje posljedica zemljotresa u Albaniji zasad biti najvidljivija europska investicija u infrastrukturu zapadnog Balkana koja će stanovnicima zapadnobalkanskih zemalja demonstrirati potencijale meke moći Europske unije, koja je do sada bila koncentrirana i svedena na pristupne pregovore u procesu pridruživanja u njezino članstvo.
