Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek nije odgovorila na upit Novosti da komentira neovlašteno korištenje snimki čitavog niza svjetskih i domaćih medija, uključujući i javne servise HRT i Hinu, u antisrpskom dokumentarnom filmu ‘Sto godina srbijanskoga terora u Hrvatskoj’ Jakova Sedlara. Na naše upite oglušili su se i Sveučilište u Zagrebu, gdje je Sedlar namješten na funkciji savjetnika rektora Damira Borasa, Studentski centar, u kojem je član programskog vijeća, te Grad Zagreb, koji mu je lani dodijelio Nagradu Grada Zagreba. Kako smo pisali u prošlom broju, Sedlar u tom filmu, uz krađu tuđih materijala, huška gledatelje i protiv 30-ak hrvatskih intelektualaca i novinara kao pripadnika ‘pete kolone jugoslavenskih gusaka i velikosrpskih i komunističkih zmija’. Neki od njih dali su nam komentar, mahom prozivajući upravo te institucije kao odgovorne za Sedlarovu društvenu promociju.

Rada Borić (Nova ljevica): ‘Još jedan Sedlarov ‘uradak’ potvrđuje da je isplativo proizvoditi filmove uz falsificiranje, laganje i krađu te očekujem da će dobiti još poneku nagradu i sinekuru. Ukoliko bi postojala udružena tužba, rado bih se pridružila, u vjeri da je moguće stati na kraj onima koji kradu i lažu. To što ga se nagrađuje Nagradom Grada Zagreba također govori o politici gradonačelnika Milana Bandića, koji se po potrebi ukazuje na komemoraciji u Jasenovcu, a s druge strane nagrađuje onoga koji taj isti Jasenovac kao mjesto ustaškog zločina negira. U povodu te dodjele prosvjedovala sam pred Skupštinom. U Sedlarovoj denuncijaciji, a posljedično tome i pozivu na linč, u društvu sam redom časnih ljudi, povjesničara, političara, književnika i aktivista. Za mene je to izvrsno društvo, a zaista bih se zabrinula da me osobe poput Sedlara dobro ocjenjuju.’

Ladislav Tomičić (Novi list): ‘Razgovaram s odvjetnicom o mogućoj tužbi. Nije mi ugodno naći se u takvom kontekstu u današnjoj Hrvatskoj, u kojoj se događa revival agresivnog nacionalizma. Što se tiče funkcija koje obnaša i nagrada koje je dobio, to samo govori o stanju našeg društva.’

Jurica Pavičić (Jutarnji list): ‘Ne mislim tužiti Sedlara. Nisam ni ja njega štedio u tekstovima, nemam se namjeru ustručavati napisati što mislim o njemu, pa to ne očekujem ni od njega. Što se tiče fotografija koje je ukrao, pretpostavljam da će tvrtka za koju radim povući neke pravne korake. Osobno bih volio kad bi – osim što će tražiti odštetu – zahtijevali privremenu mjeru blokade prikazivanja filma dok se spor ne riješi, tako da Sedlar barem ne zarađuje novce na krađi tuđeg intelektualnog dobra. Inače će na svima nama izvlačiti zaradu torbareći s filmom po župnim dvorovima i iseljeničkim društvima. Sedlara ima drugdje i svugdje, nijedno društvo nije imuno ni na nedarovite antitalente ni na filofašističke medijske aktiviste. U Zagrebu se, međutim, već par godina odvija intelektualna puzeća priprema da se Sedlara koji je bio kreativni, intelektualni i politički marginalac premjesti u mainstream. Tako da ovdje stvarna tema nisu tužno-smiješne figure kao Sedlar, nego pravi krivci, a to su Bandić, Boras, članovi Senata Sveučilišta…’

Hrvoje Klasić (Filozofski fakultet): ‘Iznimno sam ponosan što sam se zahvaljujući svom javnom i znanstvenom angažmanu našao na toj listi. A još mi je važnije što sam se našao u društvu takvih ljudi koje iznimno cijenim zbog njihovog nastojanja da Hrvatsku učine boljim društvom. Što se tiče samog Sedlarovog uratka, bilo bi važno da se uključe i pravosudni organi u onom dijelu gdje bi se moglo preispitati radi li se o negiranju ili u najmanju ruku relativiziranju holokausta i ratnih zločina. Jer nema dilema u hrvatskom društvu je li nešto ustaško ili nije. Jedina dilema je smeta li nama ono što je ustaško u našoj povijesti ili se time ponosimo.’

Slavenka Drakulić (književnica): ‘Mislim da bi svi spomenuti trebali pojedinačno tužiti gospodina Sedlara. Ne može on javno vrijeđati osobe a da ne snosi baš nikakve posljedice. Ima u ovoj priči i tragikomičan element, jer biti optužen za istu stvar nakon četvrt stoljeća svjedoči da u ovoj zemlji sve i dalje stoji na istom mjestu.’

Tomislav Klauški (24 sata): ‘Sedlara je najlakše ignorirati i ne davati njemu i njegovim umotvorinama previše na važnosti. Ipak, kad te savjetnik rektora i dobitnik Nagrade Grada Zagreba optuži za medijski teror i time praktički proglasi teroristom, u ovom nakaradnom društvu to ipak ima određenu težinu. Novinari danas u Hrvatskoj trpe gore stvari od Sedlarovih fantazmagoričnih konstrukcija, među kojima optužbe za jugonostalgiju doista zvuče kao tepanje, međutim javne optužnice za medijski terorizam nose konotacije koje se u dijelu javnosti mogu ozbiljno shvatiti i kojih se teško otresti. I što su optužbe luđe, to je besmislenije upuštati se u neke demantije. A o tužbama pred hrvatskim sudovima da se i ne govori.’

Ante Tomić (Jutarnji list): ‘Nemam što reći, Jakov Sedlar me razotkrio. Ja sam taj terorist. Uhvatio me, nepošteno bi bilo išta poricati što Jakov Sedlar tvrdi.’