>

novosti logo

Društvo Društvo

Migrant na drumu, puška na umu

Profesionalna dužnost novinara je da osvijeste kada pojedinci koriste govor mržnje, upozorava Tea Vidović iz Centra za mirovne studije

‘Na koji način nas može policija zaštititi da mirno živimo?… Devedesete smo dežurali, zna se od koga, a sada od crnog vraga’, jedan je od citata koje izgovaraju sugovornici u RTL-ovom prilogu o Begovu Razdolju, gdje su mještani ‘najvišeg naseljenog mjesta u Hrvatskoj na meti migranata’.

Uspaničena novinarka intervjuira preplašene mještane dok govore o neposrednim iskustvima provala u kuće. Spominju se slomljeni križevi i uništene fotografije djece s krizme, dok sugovornica kroz suze izgovara da ‘njima (migrantima) više ne treba pomagati’. Drugi mještanin priča kako je trčao za migrantima, ali je odustao od primjene nasilja samo zato jer su imali nož. Treći ozbiljno razmišlja o zakonskim posljedicama u slučaju da ubije provalnika. Pritom policija uopće ne potvrđuje da se doista radi o migrantima.

Etičko povjerenstvo za izbore za Europski parlament upozorilo je Živi zid da su objavljivanjem poveznice preko svog Facebooka na ovaj uradak ‘postupili neodgovorno i suprotno etičkim izbornim standardima’ jer je navedeni novinarski rad negativan i pogrdan prema migrantima.

- Do 2015. godine mediji su uglavnom izvještavali o migrantima i izbjeglicama kroz tzv. tople ljudske priče, da bi se stvar promijenila kada je došlo do migrantskog vala, odnosno prijelaza velikog broja ljudi preko naših granica - upozorava Tea Vidović iz Centra za mirovne studije.

- Tada su mediji donosili skokovita praćenja teme, od empatije i humanitarnog odgovora na krizu, preko veoma važnih medijskih sučeljavanja o temi, do senzacionalističkih priča u kojima su u suštini stereotipizirani izbjeglice i migranti - kaže Vidović i dodaje da je vrlo malo novinara i medija ‘govorilo o uzrocima i posljedicama migracija i migracijskih kretanja’.

Što se trenutnog medijskog izvještavanja tiče, smatra da mediji moraju biti svjesni odgovorne pozicije koju imaju prema građanima i potencijala za širenje predrasuda.

- Novinari trebaju ponuditi kontekst i opis situacije, osvrnuti se na okolnosti koje su do određene situacije dovele, provjeriti zaštitne mehanizme za osjetljivu skupinu u usporedivim državama i situacijama. Svako pretpostavljanje i dociranje unaprijed stvara paniku i krivu sliku, a to u posljednje vrijeme često vidimo u medijima. Obraditi neki problem znači i ponuditi neko rješenje, a ne ostaviti problem u zraku te tako širiti atmosferu straha i panike - kaže Vidović i upozorava kako ‘danas mediji u ovom području uglavnom služe kao desna ruka vlasti koja temu izbjeglištva stavlja u područje kriminalizacije, sigurnosti i prijetnje’.

- Novinari koji odlaze na teren susreću se s različitim reakcijama ljudi na temu koju obrađuju, no njihova je profesionalna dužnost da osvijeste kada pojedinci koriste govor mržnje. Iako pojedinci i skupine imaju pravo slobodnog izražavanja, to ne znači da je novinar dužan pomoći ikome u širenju mržnje - ističe Vidović.

Još jednom upozorava kako je važno staviti u kontekst određeno izvještavanje i upitati se koristi li netko govor mržnje da bi se skrenula pažnja s drugih problema.

- Novinar svog sugovornika može upozoriti na to da je određena izjava diskriminatorna ili da potencijalno predstavlja govor mržnje. Medijska redakcija ima uredničku odgovornost za objavljeni sadržaj, a odgovornost je propisana zakonski. Za sadržaj koji potpisuju novinari i novinarske redakcije očekuje se da je prošao potrebne uredničke intervencije, a objavljivanje govora mržnje je teško interpretirati kao omašku. Nije svaki diskriminatorni govor kažnjiv, jer svatko ima pravo iznositi mišljenje, ali novinari se moraju zapitati je li i koliko je takav govor opasan i može li dovesti do poticanja drugih na mržnju - kaže Tea Vidović.

1/1