>

novosti logo

Kultura Kultura

Mihaela Cvjetković: Srbi na Krku još žive u sjeni

Odlazak Srba, nekad i cijelih obitelji, tokom i nakon rata dešavao se zbog pritisaka kojima su bili izloženi. Zbog toga ih danas malo živi na otoku, a njihov rad, posebno intelektualni, ostao je nevidljiv u javnoj sferi, tvrdi članica VSNM-a Primorsko-goranske županije

Koliko ima Srba na otoku Krku i koliko su oni i njihov rad vidljivi u tamošnjoj javnosti i društvu?

Po popisu iz 2011. u gradu Krku ima 194 Srba, uz manji broj u pojedinim općinama i gradovima na otoku, što je manje nego 1991. godine. Odlazak Srba, nekad i cijelih obitelji, tokom i nakon rata dešavao se zbog pritisaka kojima su bili izloženi, a mnogi su ostajali bez posla. Ovo navodim iz iskustva i s argumentima jer je i meni otac koji je radio u policiji ostao bez posla, tako da je cijela moja obitelj bila žrtva nacionalističkog sustava po kom se tada postupalo. Rezultat svega je mali broj Srba na otoku, kao i da su njihov rad i egzistencija, posebno u intelektualnoj sferi, potpuno nevidljivi u javnosti i društvu. Srbi još uvijek žive bez neke želje i potrebe da javno istupaju ili da se aktiviraju u političkom životu.

Odakle su porijeklom Srbi koji žive na Krku?

Najveći broj Srba na Krku je iz raznih dijelova Hrvatske, najviše iz Like. Dio Srba dolazi iz BiH, a neki su još kao mladi došli iz Srbije. Svojim djelom i radom kroz profesiju ostvarili su svoj san i utkali sebe u društvo, dajući veliki doprinos kulturi, prosvjeti, građevinarstvu. To su Stanko Mihailović, iz Bojnika pored Leskovca, voditelj KUD-a ‘Punat’, Vojvođanka Nada Vudrag, koju će generacije novih naraštaja pamtiti kao vrsnu odgajateljicu, te Milorad Jovanović, uspješni građevinski poduzetnik, koji se ponosi svojim porijeklom iz Kuršumlije.

Što za srpsku zajednicu znači formiranje manjinskog vijeća u gradu Krku?

Meni je kao predstavnici srpske nacionalne manjine na Krku godinama bilo izuzetno teško raditi, jer nisam imala s kim. Pri tome mislim na one koji nisu imali želju ni da se izjasne kao Srbi, a ne na lokalnu vlast i institucije. Uglavnom sam sve, uključujući i projekte u kulturnom području, odradila zajedno s kolegama iz županijskog VSNM-a u Rijeci i Kastvu. Oni koji su se izjasnili kao Srbi uglavnom su se držali po strani, smatrajući da ne trebaju i nisu poželjni učestvovati kao manjina u demokratskom društvu Hrvatske.

Formiranje manjinskog vijeća pokazuje hrabar i poticajan iskorak pozitivnih promjena i buđenja svijesti kod tih ljudi da se nikad ne trebaju sramiti svog porijekla, onog što jesu i što rade, da se ne osjećaju građanima drugog reda ili da moraju skrivati svoju vjeru i običaje.

Formiranjem vijeća na Krku Srbi će biti povezani s radom drugih vijeća po županiji, svojim sunarodnjacima i konačno dijeliti osjećaj pripadnosti svojoj zajednici. Ovom prilikom želim istaknuti veliku podršku i pomoć gradonačelnika Darija Vasilića koji se potrudio da mi za vrijeme oba mandata kao predstavnici srpske manjine stvori uvjete za rad, dok je Grad Krk podržao sve realizirane kulturne programe.

Kakvo je vaše viđenje aktualnog položaja Srba u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji?

Moram priznati da oko toga nisam optimistična, kao da smo se vratili u 1990-e. Ponekad mi se čini da je ozračje u Rijeci po pitanju Srba tmurno i mračno, iako to nije politika ni gradske ni županijske uprave. Imamo svijetle trenutke djelovanja i prihvaćanja kroz kulturne i stručno-znanstvene programe, ali u svakodnevici su maha uzeli netolerancija, netrpeljivost te velika doza mržnje i odbojnosti.

Kao velik problem i dalje vidim nedovoljno Srba, pogotovo u institucijama lokalne, gradske i županijske državne uprave i to onih fakultetski obrazovanih. Smeta mi i što se nacionalizam provlači u sve životne sfere i pore, pa ga osim u politici zatičemo u sportu i kulturi. Iako je u Rijeci uvijek bio veliki broj Srba, činjenica je da taj grad ne diše kao nekad otvorenim multinacionalnim plućima. Nije lijepo niti prijatno kada na riječkom Korzu čujete mlade naraštaje koji u razgovoru spominju pojam četništva, poistovjećujući ga sa Srbima ili pravoslavnom vjerom. Voljela bih vjerovati da nas u budućnosti sve čeka neka puno ljepša realnost u kojoj ćemo živjeti i osjećati se bolje. Ali za sada nije tako.

Koliko vijeća i srpske organizacije mogu učiniti na poboljšanju položaja Srba u županiji, kao i gradovima i općinama u njoj?

U Rijeci smo u zadnje dvije do tri godine imali burne rasprave oko funkcioniranja naših organizacija u kojima su pojedinci pokušali ostvariti svoj utjecaj i nametnuti rješenja koja nisu u interesu naše zajednice i koja bi vodila daljnjoj izolaciji i marginalizaciji Srba. To je vrijeme iza nas; sadašnji čelni ljudi Vijeća pokušavaju povezati i integrirati naše programe i intenzivnije raditi na realizaciji projekata koji su bitni za našu zajednicu. Na nama samima je da pokažemo zrelost i odlučnost, kvalitetu i dobru organiziranost, kako bi dali doprinos razvoju naše zajednice i sredine u kojoj živimo. Kapitalni projekt trebao bi biti Srpski kulturni centar u Rijeci, zamišljen kao mjesto okupljanja i stvaranja svih kreativnih snaga unutar srpske zajednice u ovom dijelu Hrvatske. Temeljni principi trebali bi biti suradnja s većinskim narodom, drugim manjinama i afirmacija našeg identiteta kroz takvu suradnju.

Koliko su srpska kultura, umjetnost i tradicija prijemčivi za ukupno stanovništvo županije?

Mislim da svi žitelji naše županije dobro poznaju našu kulturu i iskazuju interes za nju. Na mnogim događanjima koje smo organizirali bilo je ljudi koji nisu pripadnici naše zajednice. Art kino u Rijeci, Festival malih scena, izdavaštvo… tek su neki detalji u mozaiku koji pokazuju prijemčivost srpske kulture u Rijeci i okolici. Snažnu podršku svim tim aktivnostima daje već afirmirana Udruga hrvatsko-srpskog prijateljstva na čijem čelu je dogradonačelnik Rijeke Nikola Ivaniš.

Što županijsko vijeće čija ste članica planira na jesen?

Naše vijeće pored stalnih operativnih zadaća planira aktivno uključivanje u manifestaciju Dani srpske kulture u Rijeci. Bit će tu programa za svačiji ukus, od etno manifestacije, književnih večeri i tribina, do koncerata i filmova. Tu ćemo zajedno s našom crkvom, ‘Prosvjetom’ i vijećima, pokušati napraviti atmosferu novoga duha, pripremajući se za evropsku kulturnu prijestolnicu i luku različitosti, kako je Rijeka promovirala sebe u želji da ovim gradom ponovno budu dominantni kultura, evropske vrijednosti, međusobno poštovanje i uvažavanje svih njenih građana.

1/1