Novosti

Kronika

Mihaela Dmitrović: Premijeru, hoćemo investicije

Polaznica Političke akademije Srpskog narodnog vijeća: U Dalmatinskoj zagori, Kninu i Biskupiji nema ulaganja, sve je stalo 90-ih

7ywnpjstimyg9kedoe82pjqmv73

Mihaela Dmitrović

Kako se osjećate kao mlada žena, pripadnica srpske zajednice u povratničkim područjima?

Živim u općini Biskupija blizu Knina. Knin je mali grad i iz njega je mnogo ljudi odselilo, kako Srba, tako i Hrvata između kojih ne vidim neke značajne razlike; kako se ja borim u školi i za posao, tako se oni bore. Nikad nisam ulazila u sukobe, a najbolji prijatelj i prijateljica su mi Hrvati iz Knina. Da ne živim u Kninu nego u Zagrebu ili Rijeci imala bih više mogućnosti za nalaženje posla, ali bi izražavanje mog identiteta u većem gradu moglo doći u pitanje jer se mnogi iz moje generacije, zbog posla i okoline boje iskazati nacionalni identitet. S time nikad nisam imala problema i nadam se da će tako ostati.

Koliko se lokalne vlasti trude da poboljšaju uslove u vašoj općini i što bi državne vlasti trebale uraditi da omoguće održiv ostanak na ovim područjima?

Što se tiče lokalnih vlasti, u našoj županiji došlo je do smjene generacija u kadrovima. Imamo mladu i perspektivnu dožupanicu Anju Šimpragu, a na čelu moje općine je mladi načelnik Milan Đurđević. Na lokalnom mikro-području zbog većeg broja mladih u politici pokreću se projekti, a mladim ljudima omogućava se zapošljavanje. Nakon što sam završila smjer trgovinsko poslovanje na Veleučilištu Knin, prije nekoliko dana sam počela stručno osposobljavanje u Općini. Tu mi je posao, obitelj, što ustreba. Dakle, meni kao mladoj osobi otvara se polje gdje mogu napredovati i učiti pa tako neću biti prisiljena otići u Njemačku, Irsku ili neku drugu zemlju. Da mogu razgovarati s premijerom Andrejom Plenkovićem ili nekim drugim iz izvršne vlasti naglasila bih veliki problem u Dalmatinskoj zagori, Kninu, Biskupiji i drugdje – ovdje nema ulaganja i sve je stalo 90-ih. Nedavno sam razgovarala s čovjekom iz Švicarske koji bi želio investirati: papirologija ga uništava. Kako je rekao, da ode negdje drugdje, za deset dana mogao bi pokrenuti rad i normalno poslovanje svog poduzeća, a u Hrvatskoj se vrti dva tri mjeseca ukrug i nije se uopće pomaknuo. Ono što je preživjelo rat, uništeno je, bez volje da se to opet pokrene. Naravno, investicije i zapošljavanje nisu dovoljne bez pomoći ljudima, od pravednijeg sistema socijalne pomoći, do gradnje vrtića i škola. U Kninu zaposlen čovjek mora zbrinuti svoje dijete dok radi, a kako to učiniti kad su svi vrtići u Kninu prebukirani i dobiti mjesto skoro je kao dobitak na lotu.

Vi ste polaznica Političke akademije SNV-a. Koliko ona i drugi projekti uspješno okupljaju i povezuju srpsku omladinu s vršnjacima u regionu?

Prošle godine sam bila gost šeste generacije akademije jer su mi je preporučili. Otišla sam i ugodno sam se iznenadila pa sam sad polaznica sedme generacije. To je dobar projekt jer ja kao mlada osoba iz Biskupije inače možda nikad ne bih srela nekog mladog sunarodnika iz Vukovara, Dalja ili Rijeke. Taj projekt povezuje našu generaciju različitih profila, pa jednostavno vidimo da su tu mladi ljudi koji uče, se žele razvijati i družiti. Pritom svojim vršnjacima iz većinskog naroda pokazujemo da smo ljudi od krvi i mesa te da smo voljni za integraciju u društvo uz međusobno uvažavanje. Omladinska mreža Srba u Hrvatskoj pružila je lijepo iskustvo ljudima iz Zagreba koji su stigli na rad u Biskupiju, u školu koja je napuštena od rata jer su do sada druge stvari bili prioritet. Bilo je bitno osposobiti kuće da se može živjeti u njima, srediti struju i puteve. Sad je došlo vrijeme da se škola prenamijeni. Radnom akcijom spojili smo mlade koji su nam došli pomoći, a mi smo njima omogućili da upoznaju neki drugi kraj, a ujedno se družili i razmijenili iskustva. Takve bi se hvalevrijedne akcije trebale češće događati, a interakcija bi trebala biti jača, tako da i mi iz kninskog kraja nekome pomognemo.

Koliko mladi trebaju podržavati antifašizam?

Smatram da su ljudi u NOB-u podnijeli veliku žrtvu o kojoj se sada ne smije pričati. Ispada da se tadašnji okupatori, kvislinzi i zločinci koji su pobili toliko ljudi sada veličaju. Mi mladi bi trebali biti borbeniji jer nismo vaspitani da omalovažamo i napadamo druge, već da mislimo svojom glavom.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više