U povodu Dana oslobođenja Zagreba i Dana pobjede, u hrvatskoj je metropoli boravio general armije Mihail Aleksejevič Mojsejev, šef Saveza veterana Rusije. Tom je prigodom na Mirogoju odao počast poginulim borcima te, u ime obljetnice i suradnje ruskih veterana s veteranskim udruženjima širom svijeta, uručio priznanje i spomen-zahvalnice zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, predsjedniku Gradske skupštine Darinku Kosoru, desetorici aktivista Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH te Titovom muzeju u Kumrovcu. Umirovljeni general bio je potkraj 80-ih posljednji načelnik Generalštaba Sovjetske armije, a sada je zastupnik u Dumi. Za početak, pitamo ga kakvi se osjećaji u njemu javljaju 9. maja, na obljetnicu pobjede velike antifašističke koalicije: - Što više vremena protječe od velike pobjede koalicije protiv fašizma, jače se osjeća radost, ali i potreba brige o poginulim vojnicima. Svijet je u Drugom svjetskom ratu izgubio gotovo 55 milijuna ljudi, od čega na SSSR otpada 27 milijuna, zamalo 50 posto. Žao mi je da su nekadašnje članice antihitlerovske koalicije danas podijeljene oko proslave 9. maja, ali to se ponajprije događa uslijed određenih politika u njima. Najžalosnije je što su u tome najaktivnije snage koje su se snažno trudile kako bismo ostvarili pobjedu u ratu. Dan kada su Njemačka i SSSR potpisali akt o bezuvjetnoj njemačkoj kapitulaciji označio je kraj Drugoga svjetskog rata u Evropi i za nas u Rusiji je to veliki praznik i velika pobjeda oko koje nema rasprave. Dan pobjede nad hitlerovskom koalicijom je veliki dan za sve nacije, ali temelj te pobjede pripada SSSR-u. Otvaranje Drugog fronta u Francuskoj, što smo dugo tražili, bila je velika i vrlo značajna akcija, ali smo mogli pobijediti i da to nije ostvareno. Iako bi borba bila dulja i krvavija.

Ukrajina i fašizam

Kako su SSSR i Sovjetska armija ocjenjivali učešće jugoslavenskih partizana u borbama i pobjedi?

U svjetlu povijesti naše zajedničke borbe, uvijek smo bili svjesni velikog udjela Jugoslavije: doprinos maršala Josipa Broza Tita cijenili smo ravnopravno onome najslavnijih sovjetskih vojskovođa, radi čega smo mu dali i Red pobjede, odličje dodijeljeno svega 16 puta i samo triput stranim ličnostima. To je priznanje što je kao veliki vojskovođa u borbi protiv Hitlera ujedinio sve zemlje i narode Jugoslavije, a istovremeno je i priznanje Jugoslavenima koji su u toj borbi dali svoje živote. Inače, sovjetske ordene i medalje dobilo je ukupno 120.000 partizana, vojnika i oficira, u znak doprinosa našoj zajedničkoj pobjedi.

U zemljama bivše Jugoslavije suočavamo se s revizionizmom, ima li ga i u Ruskoj Federaciji?

Na teritoriju naše zemlje revizionističkog raspoloženja praktički nema: na nesreću, to nije slučaj u Ukrajini i baltičkim zemljama. Mi ne preispitujemo i ne prebrajamo pobjede u Drugom svjetskom ratu, poštujemo sve koji su se borili protiv fašizma i dali živote za pobjedu – i Rumunje, i Bugare, i Mađare, i Jugoslavene… U Moskvi je prije nekoliko mjeseci održana Međunarodna konferencija antifašista u borbi za mir, na kojoj smo sve zemlje pozvali na stvaranje antifašističkog fronta, kako se ne bi ponovili strašni događaji započeti 1933. u Njemačkoj. Dosadašnji tijek historije potvrdio je da je težnja za fašizmom trebala biti uništena, jer ona nema prava na život. I Hrvati i Slovenci pamte zvjerstva SS-divizije ‘Galicija’, koja je na ovim prostorima počinila broje zločine. Ne želimo se vratiti u ta vremena, no sada je na jugoistoku Ukrajine još strašnije. Ukrajinske snage ubijaju nevinu djecu, starce i civile, čak i ondje gdje nema ustanika. Minski sporazum, čini se, nema snagu za državni vrh Ukrajine, koji ga se ne pridržava: zato postoje sumnje u ponašanje zemalja EU-a, Francuske i Njemačke, koje su sudjelovale u mirovnim pregovorima oko rješavanja sukoba.

Neki su tako odlučili ne slaviti Dan pobjede u Moskvi, nego na nekom drugom mjestu. Kažem im: Samo vi idite, mi ćemo slaviti u Moskvi, to je naša pobjeda koju nam ne možete odnijeti. U Rusiji imamo vojsku koja štiti zajedničke interese: nikoga ne ugrožavamo, naša armija ne sudjeluje u događanjima u Ukrajini, to je narodna armija s ročnicima ili vojnicima pod ugovorom i nemamo naređenje da vodimo rat protiv nekoga. Naš je najbitniji zadatak da ostvarimo i zadržimo svoju sigurnost.

Povećanje patriotizma mladih

Koliko mlade generacije znaju o Drugom svjetskom ratu?

Glavni zadatak naše generacije je stvoriti dostojnu zamjenu, odnosno odgajati mlade generacije. Nas su odgajali neposredni sudionici Drugoga svjetskog rata, a mi provodimo veliki posao povećanja nivoa patriotizma kod mladih generacija. Imamo prekrasnu mladu generaciju i danas nema problema što se tiče patriotskog odgoja.

Koliko Savez veterana Rusije ima članova?

Savez veterana SSSR-a osnovao je 1956. maršal Žukov; ja sam deseti čovjek na čelu udruženja koje je nakon 1991. promijenilo ime, no u našim aktima stoji da smo izravni nasljednici patriotskih tradicija Sovjetskog komiteta veterana ratova, a imamo i istu simboliku, uključujući i Red pobjede koji nam je dodijeljen 1975. Danas imamo 74 regionalne organizacije s oko 4,5 milijuna članova, među kojima su sudionici Drugoga svjetskog rata, ali i kasnijih ratova i lokalnih sukoba, pripadnici policije, vojske, članovi njihovih porodica, kao i veterani nove kategorije, pripadnici državnih službi.

Kako surađujete sa srodnim udruženjima u svijetu?

U našem statutu piše da trebamo surađivati sa srodnim organizacijama drugih zemalja u cilju održavanja mira, sigurnosti i zbližavanja naroda. U Ljubljani je 15. januara šest udruženja s područja bivše Jugoslavije potvrdilo suradnju s našim Savezom. S nama su i Bugari, Slovaci, Mađari, Rumunji, Kina, Vijetnam i sve države bivšeg SSSR-a, pa i one čija vodstva zastupaju politiku konfrontacije s Ruskom Federacijom. Sa svima imamo pismeni ugovor o suradnji, a ovih ćemo ga dana potpisati i s antifašističkim organizacijama u Italiji, Grčkoj i Njemačkoj. Suradnja se ne svodi samo na sporazume, s delegacijama veteranskih udruženja zemalja bivše Jugoslavije zajednički odajemo počast jugoslovenskim i sovjetskim vojnicima poginulima u ratu. To smo jesenas učinili u Beogradu, potom u Batini na obali Dunava, a sada i u Zagrebu.