Kakva je zimska svakodnevica Donjeg Lapca?

Kad dođe zima, kraj oko Donjeg Lapca uglavnom opusti, ali ipak ostaju dvije aktivnosti – svakog četvrtka sa SPC-om imamo vjeronauk za sve uzraste, a odnedavna organiziramo i stolni tenis. Naravno, mi malo stariji odlazimo u kafanu, jer nekih zabavnijih sadržaja za nas nema. Naše je mjesto iz godine u godinu sve praznije: iseljavanje je velik problem cijele Hrvatske, pogotovu ondje gdje većinu čine ljudi srpske nacionalnosti. Ako se to ne zaustavi, više nas neće biti ovdje. Mi se tome, jasno, odupiremo, pa smo tako usmjereni i na razvoj putem obiteljskih poljoprivrednih gospodarstvava, OPG-ova. U našem su kraju ona uglavnom bave poljoprivredom i stočarstvom, dijelom i stoga što za to postoje državne poticajne mjere kojima se štite ruralna područja zemlje. Imamo ovdje i pilanu čiji je vlasnik iz Bihaća, a u kojoj je zaposleno tridesetak radnika. Tu je, pored par ugostiteljskih objekata, i market te dvije trgovine s nekoliko zaposlenih. Dio naših ljudi zaposlen je u državnim ili javnim službama, poput policije, Šumarije i Lika cesta. Kad već spominjemo posljednju službu, valja reći da se ovdašnje državne i županijske ceste dobro čiste od snježnih nanosa tijekom duge zime, pa odavde uvijek možemo do Korenice, Gospića, Srba i Gračaca. Putevi se dobro održavaju radi hitne pomoći, policije i vatrogasaca, ali i nas koji ovdje stalno živimo. Početkom ove godine 40 općina dotirano je u te svrhe iz državnog proračuna, među njima i naša, pa smo uslijed toga mogli sklopiti ugovore za čišćenje lokalnih i seoskih puteva koji su u općinskoj nadležnosti. Tako da nam snijeg ne predstavlja problem.

Opet, autobusnih linija zamalo i nema: naša općina sufinancira jedinu postojeću, onu koja povezuje Donji Lapac i Gospić te koja odavde polazi u pet ujutro a iz Gospića u tri popodne. Njome uglavnom putuju učenici i zaposleni, ali i svi koji u ličkom središtu moraju nešto obaviti. No bez sufinanciranja, ni te linije ne bi bilo. Postoje i taksisti u slučaju potrebe za hitnim prijevozom, ali javni ozbiljno ‘šteka’, pa se većina mora oslanjati na vlastita vozila.

Koliko je kod vas zaživjela dvojezičnost?

Čim je prvi put na ulazu u mjesto postavljena ploča s latiničnim i ćirilićnim nazivom, ubrzo je uklonjena. Ipak, postavljena je ponovno i više je nitko ne dira, kao i ostale dvojezične natpise. Što se tiče ovdašnje sloge, zajedništva i suživota, rekao bih da možemo biti primjer cijeloj zemlji. Usmjereni smo jedni na druge, a to se vidi i po koaliciji s HDZ-om, u čijem su općinskom vodsvu doista ljudi na mjestu.

Dakle, suradnja općinskih vlasti je dobra? A ima li interesa ljudi za aktivnosti srpske zajednice i u kojoj mjeri?

Što se tiče općine, u kojoj sam i zamjenik načelnika, sve funkcionira kako treba - i financiranje i podrška. Isto tako, mnogi kažu da smo imali sreće što je kod nas došao sveštenik Slaviša Simaković, kvalitetan čovjek s kojim se doista može lijepo surađivati. Upravo se zajednički - VSNM, SPC i općina - pripremamo za predstojeće blagdane, Badnjak, darivanje djece i Svetog Savu.

Isto tako, zajednički obilježavamo stradanje naših ljudi u Oluji, Ilindan, Petrovdan, Duhovski ponedjeljak i slično. Za naše aktivnosti postoji velik interes: lapačko je Badnje veče jedno od najposjećenijih u Lici, tada se tu dolaze opustiti Srbljani, Udbinjani i Koreničani pa crkveno dvorište bude puno ljudi i po cičoj zimi.

Što očekujete u narednoj godini?

Nastavit ćemo se, kao i dosad, boriti za opstanak, jer najviše idemo po sahranama, a rijetko na proslave rođenja i krštenja. I ovo malo mladosti ovdje razmišlja o odlasku u Njemačku, iako ni tamo više nije kao nekad: radi se za 1.500 eura, a samo za stan valja izdvojiti barem šesto. Razumijem one koji odlaze jer nemaju posla, ali ne i kad to čine oni sa solidnim primanjima.