Novosti

Kronika

Mилкa Kajгaнић: Писaњeм лиjeчим нoстaлгиjу

Српскa књижeвницa из Хрвaтскe кoja живи у Швицaрскoj: Kњигe су ми углaвнoм рaспрoдaнe, штo je дoбрo jeр их штaмпaм сaмa o свoм трoшку, a прoдajeм их и прeкo вeб стрaницe

S obzirom da živite u Švicarskoj, kako je srpska zajednica organizirana u toj zemlji?

U Švicarskoj postoji Srpski kulturni savez (SKS) i to je krovna organizacija svih Srba koji se nalaze u toj zemlji, a kojih je oko 144.000. Najviše ih je, oko 40.000 u kantonu Cirih i oni su najaktivniji, a osim Ciriha aktivnosti ima i u Šafhauzenu, Bazelu; imamo kontakata sa Srbima u Bernu i onima u Tićinu, dijelu Švicarske gdje se uglavnom govori talijanski. Najmanje kontakata imamo s područjem Ženeve i tamošnjim udruženjima Srba. Naše aktivnosti vezane su uz kulturu. Članica sam Udruženja srpskih pisaca Švajcarske koje obuhvaća ljude iz svih područja naše zemlje, ali u našem udruženju ima Hrvata i Muslimana i ima jednog delegata u SKS-u. Njegujemo srpski jezik i ćirilično pismo. Svake godina izdajemo zbornik ‘Zaveštanje’ kao amanet budućim generacijama. Imamo i redovita književna druženja koja su lijepo posjećena. Za sada sam jedina predstavnica iz Hrvatske, ali smo u ‘Zaveštanju’ otvorili vrata i drugim stvaraocima iz Hrvatske. Već drugu godinu zaredom književnica Jagoda Kljajić piše priče s Banije, a Milena Čanković daje svoj doprinos iz Like. Preko Udruženja srpskih pisaca kontaktiramo i surađujemo sa srodnim ustanovama iz Frankfurta, Štutgarta, Minhena, Budimpešte. Umreženi smo, oni dolaze kod nas, a mi kod njih. Tako ćemo u decembru ići u Frankfurt gdje slave 30 godina postojanja.

Koliko vas pogađa nostalgija za rodnim krajem?

Puno, bez obzira odakle smo došli i kojem narodu pripadamo. Ipak, nacionalne podjele sve se manje osjete, a ljudi su ovdje međusobno složni. Kako vide da u zemljama iz kojih su došli ekonomska situacije nije bogzna kakva, šalju pomoć svojim rođacima i porodicama koje su ostale, a kontakti se redovno održavaju, makar u vrijeme godišnjih odmora. Kako sam u penziji, mogu češće dolaziti. Najnoviju promociju knjige novela ‘Kad suza kane’ iskoristila sam da nekoliko dana budem u svom rodnom selu Kozarac kod Vrginmosta.

Kad spominjete promociju knjiga, koliko ste zadovoljni odazivom ljudi na predstavljanje vaše nove zbirke ‘Kad suza kane’ u Hrvatskoj?

Zadovoljna sam, pogotovo što je predstavljanje u Zagrebu održano u Knjižnici ‘Bogdan Ogrizović’ gdje se održavaju brojne promocije knjiga. To mi je drago jer su osim ljudi s Korduna junaci mojih priča i stanovnici nekih drugih krajeva, pa i država, dakle nisam ograničena samo na srpski prostor. Promocije su osim vijeća srpske nacionalne manjine u Glini i Vojniću, organizirao i pododbor ‘Prosvjete’ u Karlovcu, dok je onu u Vukovaru organizirao Zavičajni klub Kordunaša i Banijaca ‘Miloš Vojnović’.

Od vaših šest knjiga ‘Čitanka Korduna’ imala je najveći uspjeh?

Tako je. Prvo izdanje štampano je u Inđiji, drugo u Bjelovaru, a treće i dopunjeno izdanje u Laktašima kod Banjaluke. Kako se po deset primjeraka moralo dostavljati za biblioteke, ova je knjiga prisutna i u Srbiji, u Hrvatskoj i u RS, odnosno BiH. U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti su za tu knjigu naglasili da je izuzetan doprinos za izučavanje kulture Srba Hrvatske, i bolje pohvale ne treba. Knjige su mi uglavnom rasprodane, što je dobro jer ih štampam sama o svom trošku, a prodajem ih i preko veb stranice. Najviše se naručivala ‘Čitanka korduna’, koja je zbog rječnika izazvala interes kod generacija koje pamte kako su pričali njihovi đed i baba, pa su tražili značenje tih riječi. Zapisivala sam narodne pjesme, anegdote, psovke i recepte kordunaške kuhinje. Slična je i knjiga ‘Tragovi djetinjstva’. Prvo sam htjela pisati monografiju o Kordunu, ali nisam imala dovoljno materijala. Ipak, od onih koji se vratili nakon Oluje dobila bih poneku sliku ili dokument i uklopila ih u cjelinu, tako da je knjiga postala prikaz nekoliko kordunaških porodica do 50-ih do 70-ih godina prošlog vijeka. Tako je ostao pisani zapis o postojanju naroda koji je igrom sudbina otišao s ovih prostora.

Nekad ste bili suradnica ‘Novosti’. Pratite li nas i sada?

Naravno, ‘Novosti’ su na zavidnom nivou i treba ih podržati. Kad sam bila suradnica, novine su stizale i u Švicarsku, a slali smo ih i onima o kojima smo pisali, što je kod ljudi lijepo primljeno. Danas se ipak više prate na internetu.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više